Marković: Najveći neuspeh? Neosvajanje titule sa Partizanom

Skener 4. feb 202311:30 6 komentara
Lazar Marković
Starsport

Lazar Marković za Sport Klub govori o Partizanu kao najvećoj ljubavi, Jirgenu Klopu, golu u lisabonskom derbiju, aktuelnoj sezoni u Gazijantepu, reprezentaciji Srbije koja je za njega završena priča...

Marković je bio jedan od najvećih talenata u svojoj generaciji. Karijera mu je puna uspona i padova, a česte povrede su ga sputavale da pokaže pun potencijal. Matični Partizan je brzo prevazišao, zasijao je  na „Lužu“, izgubio se u veličini „Enfilda“ i od tada stagnira, uz povremeni bljesak kao podsetnik o kakvom se, nadarenom za fudbal, momku radi. Živopisna karijera tokom koje je delio svlačionicu sa istinskim fudbalskim veličinama, radio sa elitnim trenerima, osetio svu lepotu i bol fudbala.

Partizan kao najveća ljubav

Lazar je iz rodnog Čačka, gde je u tadašnjem Borcu napravio prve fudbalske korake, kao 12-godišnji dečak stigao u Humsku. Sa 17 godina debitovao je za prvi tim, ubrzo postigao i prvi gol. Još kao tinejdžer je prešao u slavnu Benfiku, ali se 2019. vratio među crno-bele sa željom da pomogne, ali je posle tri sezone pomalo razočaran ponovo napustio voljeni klub.

„Kao največi neuspeh u karijeri doživljavam to što nisam osvojio titulu sa Partizanom. U poslednjoj sezoni smo Imali pet bodova prednosti posle prvog dela šampionata. Nije mi bilo jasno da u tom momentu niko u klubu ne priča o osvajanju prvenstva. To nikada nisam doživeo. Svi su favorizovali Crvenu zvezdu, kao da ona ima prednost. Mnogo toga nije funkcionisalo u klubu. Bilo je mnogo negativne atmosfere oko nas i na kraju smo ispustili tu prednost. Sve to je uticalo da odlučim da odem. Nisam se pokajao, iako je to klub koji najviše volim. Vratio sam se u najboljim godinama sa željom da pomognem klubu. Da li sam bio od koristi, verovatno ne u meri u kojoj se očekivalo, ali da li je klub mene na adekvatan način ispoštovao? I posle svega jedino Partizanu nikad ne bih mogao reći ne“, iskren je na početku razgovora za Sport klub Marković.

Lazar Marković
Starsport

Marković, koji je u dva mandata za Partizan odigrao 154 utakmice i postigao 34 gola uz 32 asistencije, u nastavku daje osvrt na aktuelnu sezonu ekipe Gordana Petrića.

„Krenuo bih od početka sezone i dolaska Ilije Stolice. On je dobar trener, ali je došao u vrlo delikatnom trenutku. Klub je bio organizaciono uzdrman, otišlo je mnogo igrača, nije imao adekvatan broj njih ni na pripremama, mnogo drugih problema. Partizan kao veliki klub ne trpi kada nema rezultata. Nasledio ga je Gordan Petrić koji poznaje klub, ima izuzetnu harizmu, ali i smirenost koja je bila ključna da malo popravi stvari. Podigao je ekipu, ima zaostatak u prvenstvu, tu je teško nadati se nečemu, ali verujem da mogu da naprave još neki dobar rezultat u Evropi. Sa Gordanom Petrićem sam u odličnim odnosima i želim mu svu sreću jer je sjajan čovek, a siguran sam da će dokazati i da je odličan stručnjak“.

Prerani odlazak u Liverpul

Premijer ligu mogu da igraju samo elitni igrači. Nakon vrlo uspešne sezone u timu Benfike, Marković je zadužio dres velikog Liverpula. Odlazak u najzahtevniju ligu je logičan potez, ali u pogrešnom trenutku.

„Mislim da je trebalo da ostanem još godinu dana u Benfiki, ali teško je Liverpulu reći ne. Kada pogledam sada, u tim godinama nije bio pravi momenat za odlazak u Englesku, ali kada te Liverpul zove, kad insistira da dođeš, kada trener zbog tebe pet puta dolazi u Lisabon i objašnjava ti gde te vidi u svojoj viziji, teško ti je da odbiješ. Neke druge okolnosti su uticale da ne budem na istom nivou kao u Portugalu. Igrao sam kao “wing back” (krilni bek) što mi ne odgovara. Sećam se utakmice sa Mančester Sitijem kada sam u odbrani čuvao stranu po kojoj su igrali Aguero i Kolarov. Da su se poklopile kockice verovatno bih i sada igrao Premijer ligu. Ne kajem se! Ponekad loše odluke su sastavni deo života“, realan je brzonogi as koji je tokom pet godina na „Enfildu“ upisao 34 nastupa za „Crvene“ uz tri gola i jednu asistenciju.

Lazar Marković
AP Photo/Jon Super via Guliver Image

Nakom prve sezone, koja je bila korektna, usledile su brojne pozajmice, pa je u tom periodu igrao i za Fenerbahče, Hal, Sporting, Anderleht, Fulam.

„Da sam imao mogućnost izbora, ostao bih u Liverpulu još godinu dana da probam da se izborim za mesto. Došao sam mlad i tada mi je delovalo da se sve vrti oko mene i onda sam bio nezadovoljan što ne igram, a kada dobijem šansu, ne igram na svojoj primarnoj poziciji. Pozajmice su teška stvar. Dolaziš u klub čiji nisi član i moraš da budeš mnogo bolji od ostalih da bi dobio šansu i da bi te forsirali. I taman kada se navikneš, moraš da se vratiš, a kada se vratiš, više te ne gledaju istim očima. Ja sam to dobro osetio na svojoj koži. U velikim klubovima nemaju strpljenja“, priseća se Lazar koji je igrao na sedam različitih pozicija, iako se najbolje oseća kada igra krilnog napadača i odaje još jednu zanimljivost:

„Ja sam u Liverpul došao kada je bio tranzicioni period, smena generacija. Sasvim sam se dobro uklopio, ali jednostavno nije to tada bio idealan trenutak za dolazak u Liverpul. Imao sam u jednom trenutku privilegiju da me trenira Jirgen Klop. On ima specifične metode. Njemu je Željko Buvač bio desna ruka, pripremao i vodio treninge i kada su se rastali to je bilo prilično iznenađenje i niko nije očekivao da će Liverpul posle toga biti tako uspešan“.

Benfika

Dolazak u Liverpul Marković je zaslužio impresivnim igrama za Benfiku. Te 2013. bio je to veliki korak napred i ispostavilo se kao pravi potez. U  jedinoj godini u klubu Lazar u kontinuitetu igra dobro i bio je jedan je od najzaslužnijih za osvajanje duple krune. Završio je sezonu sa sedam golova i pet asistencija.

Lazar Marković
Guliver Image

„Benfika je veliki klub u svakom smislu. Kada sam stigao bilo je nekoliko igrača iz Srbije što mi je mnogo pomoglo da se prilagodim jer to mi je bio prvi odlazak u inostranstvo. Sve se dobro otvorilo. Možda je ključan bio i meč sa Sportingom kada sam ušao na poluvremenu i postigao izjednačujući gol i od tada je krenula prava euforija. Upoređivali su me sa brojnim velikanima, ali generalno sam imao dobru sezonu, ali ono što želim da istaknem je da je tadašnji trener ekipe Žorž Žesus  verovatno najbolji trener sa kojim sam radio“, ističe momak koji će 2. marta napuniti 29 godina.

Povratak u turski fudbal

Marković je ove sezone jedan od najboljih igrača Gazijantepa. Nedavno je prvi put u karijeri postigao dva gola na jednom meču, a ukupno ih ima pet, uz tri asistencije. Nije mu bilo teško da se adaptira jer već ranije igrao u Turskoj, a u sadašnjem klubu ga je  sačekao i saigrač iz Partizana Marko Jevtović.

„Možda sam tada, 2014. prerano došao u Tursku, ali sam izabrao Fenerbahče jer je u tom momentu košarkašku sekciju vodio moj kum Željko Obradović i želeo sam da budemo zajedno. Imao sam korektnu polusezonu, ali ljudi me pamte iz tog perioda i zato osećam poštovanje u Gazijantepu. Bez lažne skromnosti, imao sam nekoliko zaista odličnih utakmica. Ta dva gola su posledica dobrih igara u kontinuitetu. Odlično sam se adaptirao i zaista uživam ovde. Verujem da će ih biti još u nastavku sezone. Marko je došao u Gazijantep desetak dana pre mene i iskreno preko njega smo klub i ja i stupili u kontakt. Značajno je uticao na moju odluku da dođem ovde“ otkriva Marković i potom analizira svoj tim i aktuelnu sezonu u Turskoj:

Twitter/GaziantepFK (Lazar Marković)
Twitter/GaziantepFK (Lazar Marković)

„Mi smo dobra i kvalitetna grupa igrača. Možda bi nam trebalo još nekoliko pojačanja da budemo još čvršći, ali i sa ovim timom siguran sam da možemo još bolje. Generalno ovde svaka ekipa ima nekoliko izuzetno dobrih igrača, svaki meč je zahtevan. Iznenađenja su česta i zato je prvenstvo neizvesno. Igra se prilično otvoreno, taktika nije primarma u pripremi utakmice. Trenutno je Mauro Ikardi igrač koji pravi razliku zbog njega Galatasaraj ima prednost ispred Fenerbahče na vrhu tabele. Nedavno smo dobili novog trenera. Otišao je Erol Bulut i sada je tu Erdal Guneš. On je bio pomoćnik kod prethodnog trenera. Dete grada, igrao je za klub, svi ga vole i trebalo bi da ostane do kraja sezone.

Što se tiče toga gde bi voleo da zaigra do kraja karijere, Marković nema dilemu…

„Oduvek sam želeo da igram u Italiji. Voleo bih da se oprobam u Seriji A. Privlači me liga i sama zemlja“.

Reprezentacija završena priča

Za reprezentaciju Srbije Lazar je debitovao  2012. u prijateljskom susretu protiv Jermenije. Poslednji nastup upisao je u 2016. u prijateljskom duelu protiv Ukrajine. Ukupno je odigrao 22 meča i postigao tri gola.

„Rekao bih da je reprezentacija završena priča. U periodu kada sam često menjao ekipe ispao sam iz vidika, a sada je formirana jedna dobra grupa igrača i ima dosta mlađih koji se nameću. Imam utisak i da se potcenjuju lige koje nespadaju u pet vodećih, iako je turski šampionat izuzetno kvalitetan, ne prati se dovoljno da bi bio na radaru stručnog štaba reprezentacije“, smatra popularni Markec koji konačno može da se fokusira samo na utakmice, „Poslednje dve sezone su me konačno zaobišle  povrede i hvatam kontinuitet. Igram redovno i vrlo sam zadovoljan, osećam se dobro i verujem da mogu još bolje“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare