Ćao, sezono 2016, bila si luda i nezaboravna!

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Da bilo koga pitate da opiše ovogodišnji Moto GP šampionat jednom rečju, većina bi rekla da je bio potpuno lud. Zaista, bio je lud, bio je nezaboravan, verovatno i neponovljiv. Ali, zašto ne bismo sanjali i već razmišljali o tome da će naredna sezona biti još luđa.

Tokom prethodnih sedam meseci bili smo svedoci jedne od najzanimljivijih sezona u istoriji Svetskog šampionata u motociklizmu. Dobili smo apsolutno zasluženog šampiona, videli smo devetoricu različitih pobednika na 18 trka i često smo pomišljali šta je ono sledeće što nas čeka.

U Valensiji smo došli do kraja puta, bar što se 2016. godine tiče. Bila je ovo sezona koju su obeležili smeh i suze, koju će mnogi od nas zauvek pamtiti iz različitih razloga. Većina tih razloga nalazi se u utiscima koje smo izdvojili, a vi slobodno možete da dodate svoje u komentarima.

Vozač godine – Mark Markes

Svi oni koji su sumnjali u to da je Mark Markes sa 23 godine već jedna od najvećih legendi svog sporta, ove godine su morali da se pomire sa tom činjenicom. Titule se ne osvajaju slučajno i ne postoje nezasluženi šampioni, ma koliko neki to voleli da tvrde, a mladi Španac je već petostruki. Do svoje treće titule u kraljevskoj klasi vozač Repsol Honde je došao u velikom stilu, tri trke pre kraja, ne napravivši nijednu pravu vozačku grešku do Velike nagrade Japana, na kojoj je obezbedio krunu.


O načinu na koji je Markes došao do titule već smo pisali
, a iako su potom usledile dve greške, to nije umanjilo sve ono što je uradio. Vozio je pametno, zrelo i nije se obazirao na druge, što je možda i bilo najvažnije na njegovom putu do titule. Sezonu je završio sa pet pobeda i ukupno 12 podijuma, a iako je po tim parametrima ona bila njegova najlošija u kojoj je osvojio titulu, definitivno je najvrednija.

Zašto najvrednija? Osvojio ju je tako što je konstantno osvajao bodove, a za samo jednu trku – Veliku nagradu Australije može da se kaže da je bila izuzetno loša za njega. Trka na stazi „Filip Ajland“ usledila je nedelju dana pošto je obezbedio titulu, pa je sasvim očekivano došlo do opuštanja. Naravno, to nije opravdanje, ali svake sezone za svakog vozača postoji trka koju otpiše, a mladog Španca nije mnogo koštala, ali mu je bila važna lekcija za ubuduće.

Gubitnik godine – Valentino Rosi

Sâm Valentino Rosi je rekao da mu je sezona iza nas na papiru najlošija u karijeri. Da je papir ikakvo merilo, ’Doktor’ je trebalo da se prošeta do titule. Jer, ubedljivo najbolje i najbrže je uspeo da se adaptira na Mišelinove pneumatike, imao je najbolji motor, imao je brzinu, koja mu je toliko falila u pojedinim trenucima prošle godine. Iako je po bodovima prošle sezone bio bliži, ovogodišnji šampionat je za Rosija bila najbolja šansa koju je imao za desetu titulu.

Mirco Lazzari gp/Getty Images


Međutim, u pojedinim trenucima, devetostruki svetski šampion je bio previše fokusiran na pogrešnu osobu – na svog dosadašnjeg timskog kolegu Horhea Lorenca i psihološke igre sa njim. Ako se izuzme kvar motora u Muđelu, sva ostala odustajanja idu njemu na dušu, a bilo ih je nekarakteristično mnogo – tri.

Pre izletanja u Ostinu, Rosijevo prethodno odustajanje viđeno je na Velikoj nagradi Aragona 2014. godine, a od povratka u Jamahu do ove sezone ukupno dve trke nije završio, što mnogo toga govori. Po čistoj brzini koju je Italijan imao, Markes nije smeo da dođe u priliku da već u Japanu osvoji titulu, ali je još samo jedan pokazatelj koliko je Rosi pogrešio.

S druge strane, raduje to što ’Doktor’ ne planira da uspori i da u 38. godini može ravnopravno da se bori sa momcima koji su više od jedne decenije mlađi od njih. To je garancija mnogih uzbudljivih duela u barem naredne dve godine jer mnogi vozači daju i više od svojih mogućnosti kada znaju da se bore sa jednim od najboljih svih vremena, ako ne i najboljim.

Iznenađenje godine – Kal Kračlou

LCR Honda je ove sezone proslavila desetu godišnjicu u kraljevskoj klasi, pa je simbolično što je iza italijanskog tima najbolja sezona za koju je zaslužan Kal Kračlou. Za iskusnog britanskog motociklistu je početak sezone bio izuzetno problematičan, čemu u prilog ide veliki broj padova, ali je od Brna usledio veliki preokret.

Quinn Rooney, Getty Images Sport


Poznato je da smo u subotu, posle kvalifikacija Kračloa pitali da li je frustriran činjenicom da su Džek Miler i Andrea Janone upisali svoje prve pobede u najjačoj klasi pre njega, na šta je on jasno odgovorio: „Ne“. Verovatno ni sâm nije sanjao koliko će se sve promeniti manje od 24 časa kasnije, a čim ga prvom prilikom budemo sreli podsetićemo ga na taj detalj, što će sigurno biti zabavno.

Ipak, trka u Brnu sama po sebi ne čini Kračloa iznenađenjem godine, iako je do pobede došao u izuzetno teškim promenljivim uslovima. Britanac je samo dva meseca kasnije dokazao da taj trijumf nije bio nimalo slučajan time što je pokorio „Filip Ajland“, jednu od najzahtevnijih staza u kalendaru, i to po suvom. Zanimljivo je da je upravo poslednju krivinu staze u Australiji vozač LCR Honde izabrao kao jednu od svojih omiljenih u našem intervjuu, pa je adekvatno što mu se ispunila želja da u njoj proslavi vrednu pobedu.

Razočaranje godine – Dani Pedrosa

Više je izlizana priča da su od Danija Pedrose mnogi očekivali da bude prvi koji će posle Valentina Rosija vezati titule u sve tri klase Svetskog šampionata. Godine prolaze, a Španac posle 11 sezona u kraljevskoj klasi u tome nije uspeo, a čini se da je svoje najbolje šanse za to odavno propustio.

Mirco Lazzari gp/Getty Images


Tokom ovogodišnjeg Moto GP šampionata, Pedrosa je bio praktično nevidljiv sve do pobede na Velikoj nagradi San Marina, koja mu je bila jedini trenutak sjaja. Na Rosijevom terenu, 31-godišnji Španac nas je podsetio zašto ga ubrajamo u ’vanzemaljce’, pobedivši upravo ’Doktora’, ali u njegovom slučaju uvek postoji to „ali“.

Na preostale dve trke na kojima je stigao do podijuma imao je sreću da su njegovi glavni konkurenti odustali, a uprkos tome što je zbog povrede propustio azijsku turneju, bila je ovo izuzetno razočaravajuća sezona za njega. Honda se uprkos njegovim rezultatima još tokom leta odlučila za produžetak saradnje, ali su svi svesni da je to urađeno jer Pedrosa nije nikakva pretnja po Markesa, koji je jasni prvi vozač japanskog tima.

Novajlija godine – nema ga

Dok sada već razmišljamo o tome ko će biti najbolji ruki naredne sezone, zbog neverovatne konkurencije, možemo da kažemo da je ove godine nije ni bilo. Tito Rabat je bio jedini novajlija u kraljevskoj klasi i bio je nevidljiv, tako da ne možemo ni da ga smatramo najboljim, iako je dobio to priznanje na Gala večeri po završetku ovogodišnjeg Moto GP šampionata.

Mirco Lazzari gp/Getty Images


Šampion Moto2 kategorije iz 2014. godine je branio boje Mark VDS rejsinga i sezonu je završio sa 29 bodova. Najbolji rezultat ostvario je na svojoj drugoj trci u elitnom društvu, kada je bio deveti u Argentini, a iako je od tada sedam puta bio među osvajačima bodova, mnogi su zaboravili da je uopšte u šampionatu. Od stalnih vozača u kraljevskoj klasi, iza njega je bio samo Joni Ernandes, koji je upisao devet bodova manje.

Najbolja trka sezone – Velika nagrada Nemačke

U moru neverovatnih trka, teško je bilo izabrati onu najbolju. Taj epitet su mogli da ponesu okršaji na „Muđelu“ ili emotivna trka na „Katalunji“, ali je to ipak Velika nagrada Nemačke. Od debija u kraljevskoj klasi, Markes je bio nezaustavljiv na stazi „Saksenring“, ali je ove godine tamo upisao jednu od svojih najvećih pobeda.

Velika nagrada Nemačke pružila je mnogo uzbuđenja, počela je po izuzetno mokroj stazi, da bi se kako je vreme odmicalo ona prosušila. Veliki broj vozača se smenjivao u vođstvu, a iako se činilo da je Markes bez šansi posle izletanja, njegovo kockanje se isplatilo. Mladi Španac je u prvom delu trke napravio grešku, ali je otišao u boks po motor sa pneumaticima za suvo, što je za mnoge bio potpuno lud potez.


Međutim, ispostavilo se da je taj potez Markesu doneo pobedu, pošto se staza sušila, a njegovi rivali iz kruga u krug odbijali da odu da zamene pneumatike. Na kraju, Kračlou je bio najbliži Markesu, dok je Andrea Doviciozo uspeo da se domogne podijuma posle kasnog odlaska na promenu motora. Vozač Pramak Dukatija Skot Reding je bio bolji od ostalih, dok je Rosi posle kockanja i kasnog odlaska u boks morao da se zadovolji tek osmim mestom. Lorenco je bio tek 15, sa celim krugom zaostatka u odnosu na Markesa.

Najdosadnija trka sezone – Velika nagrada Amerika

Za razliku od izbora za najbolju trku, onaj za najdosadniju je bio izuzetno lak, a pao je na Veliku nagradu Amerika. Markes je nastavio dominaciju u Teksasu, gde je slavio svake sezone od ulaska staze u Ostinu u kalendar Moto GP šampionata. Pobeda mladog Španca nijednog trenutka nije dovedena u pitanje, pošto je vodio od starta do cilja, dok su se iza njega rivali borili za preostala mesta na podijumu.

Mirco Lazzari gp/Getty Images


Vozaču Repsol Honde su se na pobedničkom postolju pridružili Lorenco i Janone, sa kojima su se u određenim trenucima borili Rosi, Doviciozo i Pedrosa. ’Doktor’ svojom greškom nije završio trku, a Veliku nagradu Amerika obeležio je i trenutak kada je Pedrosa izbacio Dovicioza sa staze. Za Italijana je to bila druga trka zaredom koju nije završio tuđom greškom, pošto ga je prethodno u Argentini u poslednjoj krivini izbacio timski kolega.

Najluđa trka sezone – Velika nagrada Holandije

To da će Džek Miler doći do pobede u kraljevskoj klasi pre Janonea, Kračloa ili Maverika Vinjalesa verovatno niko ni u najluđim snovima nije mogao da zamisli, pa ni on sâm. Ali, upravo to se desilo na Velikoj nagradi Holandije na legendarnom „Asenu“, kada je mladi Australijanac savršeno ovladao izuzetno teškim uslovima i svima pokazao da nije samo jedan u nizu ludih klinaca.

Miler je na legendarnoj ’Katedrali’ postao prvi vozač posle deset godina koji nije član nekog fabričkog tima koji je trijumfovao u kraljevskoj klasi. To je uspeo posle sjajne vožnje na trci koja je zbog izuzetno obilnih padavina vožena u dva dela, a kroz cilj je prošao ispred Markesa i Redinga.


Uprkos ekstremno lošim uslovima u kojima su se vozači snašli i vodili snajnu borbu, direkcija trke je odlučila da prekine trku u 15. od 27 krugova. U tom trenutku, vodio je drugi vozač Pramak Dukatija Danilo Petruči, ispred Dovicioza i Rosija, da bi sva trojica odustala pošto je trka nastavljena. Prvo je Petuči završio trka zbog kvara, da bi Doviciozo i Rosi izleteli sa staze.

Njihove probleme je iskoristio Markes i preuzeo vođstvo, ali ga je brzo sustigao Miler, a potom ga i izazvao u borbi za pobedu. Vozač Mark VDS rejsinga je uspeo lako da se odvoji i iskontroliše trku do kraja i postane prvi australijski pobednik u kraljevskoj klasi od Kejsija Stonera. Vozač Repsol Honde je bio usamljen na drugom mestu, dok je Reding u borbi za podijum pobedio Pola Espargara.

Najsrećniji trenutak – Doviciozo je konačno dočekao

Devet pobednika na 18 trka, to verovatno niko od nas nije ni mogao da zamisli pre početka sezone. Svima su na listi onih koji će se naći na najvišem stepeniku pobedničkog postolja bili Markes, Rosi, Lorenco i Pedrosa, dok su nam vozači Dukatija davali nadu da bi konačno mogli da naprave korak napred.


Ali, na kraju smo dobili devetoricu potpuno zasluženih pobednika, prvi put u kraljevskoj klasi još od 2000. Lorenco, Markes, Rosi, Miler, Janone, Kračlou, Vinjales, Pedrosa i Doviciozo, svaki od njih je upisao posebnu pobedu, ali se jedna od njih izdvaja. I to ona Dovijeva, zbog činjenice da je na stazi „Sepang“ kompletirao krug, ali i toga što je svoju drugu pobedu čekao više od sedam godina.

Doviciozo je u Sepangu definitivno odvozao jednu od najboljih trka svoje karijere, i to posle starta sa pol pozicije, pošto je brzo pao u poretku. Vozač Dukatija se sjajno probio i pet krugova pre kraja pretekao ’Doktora’, koji potom nije mogao da ga isprati i morao je da se zadovolji drugim mestom.

Prethodno su borbu na čelu vodili Rosi i Janone, a Doviciozo ih je pratio, ali je najmlađi od trojice Italijana završio pored staze, pošto je najviše vodio od svih vozača u Maleziji. Sa staze su izleteli i Markes i Kračlou, što je omogućilo Lorencu da dođe do podijuma, pošto je bio tek šesti, kada su svi oni bili u trci.

Najtužniji trenutak – pogibija Luisa Saloma

Pogibija Luisa Saloma tokom drugog treninga za Veliku nagradu Katalonije nije samo najteži trenutak ove sezone, već nešto što je za mene obeležilo ovu sezonu. Od tog 3. juna ne prođe nijedan dan da ne pomislim na to šta se desilo i da makar na tren ne budem ogorčena što ga više nema. I dalje me muči pitanje zašto je do takve tragedije došlo, a izvesno je da odgovor verovatno nikada nećemo ni dobiti.

Mirco Lazzari gp/Getty Images


Auto-moto sport je opasan, to znamo svi, ali to ne umanjuje osećaj tuge zbog Salomove pogibije, Marka Simončelija i Šoje Tomizave pre njega, kao i mnogih motociklista pre njih. Od Saloma, kojeg sam izuzetno dobro poznavala, oprostila sam se na način na koji najbolje umem, blogom koji sam napisala dok sam se borila sa suzama u očima na stazi „Katalunja“.

Zbog svega čega je ekipa Sport kluba bila svedok u dva dana koji su usledili posle te tragedije, čak sam se nosila mišlju da Velika nagrada Katalonije bude najbolja trka sezone. Bila je to prava trka u čast Luisa Saloma, ali baš zato što bih se vodila emocijama, napravila bih veliku grešku. Ipak, sigurna sam da bi on bio ponosan na sve ono što se desilo tokom trka u sve tri klase u Montmelu.

Transfer sezone – Lorenco u Dukatiju

Da nešto ozbiljno ne štima u odnosima između Lorenca i Jamahe mogli smo da naslutimo još prošle godine u Valensiji. Španac je osvojio svoju petu titulu svetskog šampiona, treću sa japanskim timom, a proslava je izostala zato što je na putu do nje pobedio Rosija u kontroverznom finišu sezone. Jamahu su izvesno odluke donete na kraju prošle godine koštale titule u ovogodišnjem šampionatu, o čemu smo već pisali.

Mirco Lazzari gp/Getty Images


Potvrdu da nešto nije u redu dobili smo na otvaranju sezone u Kataru, kada je stigla vest da je ’Doktor’ produžio ugovor do 2019. godine. Italijan je do tada više puta istakao da će sačekati nekoliko trka pre nego što donese odluku, ali je iz aviona bilo jasno kakva će ona biti. I Lorenco je, isto kao Rosi, dobio ponudu za produžetak saradnje na stazi „Losail“, ali je nije prihvatio i u tom trenutku je bilo jasno da je spreman da ode.

Lorenco je 2010. godine, kada je osvojio prvu titulu u kraljevskoj klasi, od Jamahe napravio svoj tim, što je nateralo Rosija da potraži utočište u Dukatiju. Svi znamo kako je ta epizoda prošla, a kada je japanski tim prihvatio ’Doktora’ nazad bilo je jasno da će Italijan učiniti sve što je u njegovoj moći da uspostavi kontrolu. Ta misija je potrajala, ali je na kraju bila uspešna.

Vrlo brzo pošto je postalo jasno da Lorenco neće ostati u Jamahi, znalo se i koja je njegova sledeća destinacija. Potvrda da će Španac od naredne sezone braniti boje Dukatija stigla je u Heresu, a iako se činilo da mu je rešena budućnost dala krila, posle pobede u Muđelu, usledio je strmoglav pad. Lorenco je do kraja sezone uspeo da se podigne i trijumfom na zatvaranju sezone u Valensiji zahvali Jamahi na devet zajedničkih godina.

Cameron Spencer/Getty Images


Španski motociklista jeste osam sezona vozio za legendarni tim, ali ne treba zaboraviti da ga je on regrutovao još godinu i po dana pre njegovog prelaska u kraljevsku klasu 2009. godine. U poređenju sa Dukatijem u Rosijevo vreme, današnji model Dezmosediči je kao nebo i zemlja, za šta je zaslužan Luiđi Dal’Inja. To je čovek zbog kojeg je Dukati počeo da skreće, ma koliko to smešno zvučalo, ali setite se kako je taj motor izgledao na stazi pre samo nekoliko godina.

Kako će se Lorenco snaći na Dukatiju saznaćemo sledeće sezone, a ono što mnogi gotovo jednako nestrpljivo čekaju je da vide Vinjalesa kao Rosijevog timskog kolegu. Mladi Španac je definitivno jedan od najimpresivnijih vozača u kraljevskoj klasi i izvesno će biti velika pretnja ne samo po ’Doktora’, već po sve kandidate u borbi za titulu. Ako je na Suzukiju pravio čuda, na Jamahi pred sobom ima put ka velikanima motociklizma.

Šta nas čeka u 2017?

Odgovor na to pitanje je: Mnogo toga. Prvenstveno pravi debi KTM-a u kraljevskoj klasi, pošto se austrijski tim našao na startu poslednje trke ovogodišnjeg šampionata, Velikoj nagradi Valensije. Mika Kalio je imao tu čast da vozi prvu trku na modelu RC16, a iako nije uspeo da je završi, svima je bilo jasno koliki je KTM napredak napravio od trenutka kada je objavio ulazak u Moto GP šampionat pre dve godine.

Mirco Lazzari gp/Getty Images


Prvi čovek Dorne Karmelo Espeleta je u avgustu ulazak austrijskog tima u šampionat okarakterisao kao veliki trijumf za sport. Koliko su u austrijskoj kompaniji s nestrpljenjem čekali debi možda najbolje govori oduševljenje kada se Kalio vratio u boks posle kvalifikacija u Valensiji, a nije bio poslednji u plasmanu.

Boje austrijskog tima naredne sezone braniće Bredli Smit i mlađi Espargaro, koji bi zbog svog tehničkog znanja mogli da pomognu svojoj ekipi da dodatno napreduje. Posebno se tu misli na Smita, koji važi za najbolje tehnički potkovanog vozača u šampionatu, a ono što raduje će ponovo sarađivati sa Tomom Jojićem.

Pored sjajnog dodatka u obliku KTM-a, treba obratiti pažnju i na druge zanimljive transfere koji su se desili – prelazak Janonea u Suzuki i Aleša Espargara u Apriliju. Izuzetno interesantna će biti i borba za najboljeg rukija, pošto su trojica od petorice najboljih u Moto2 kategoriji ove sezone prešla u najjaču klasu. Šampion Žoan Zarko će voziti za Jamahu Teh 3, Aleks Rins je dobio priliku u Suzukiju, dok je transfer Sema Lousa u Apriliju najavljen još prošle sezone. Njima trojici će se pridružiti i Jonas Folger, koji će biti Zarkov timski kolega.

Mirco Lazzari gp/Getty Images


Pošto smo završili rezime sezone, odbrojavanje do Velike nagrade Katara može da počne, a ono što vam garantujemo jeste da će čekanje biti kraće uz Sport klub. Iako su prvi treninzi na stazi „Losail“ na programu tek 23. marta, novim blogovima i specijalima iz Barselone i Brna pokušaćemo da vam prekratimo vreme. Na našem sajtu već možete da pročitate osvrte na titule Breda Bindera i Marka Markesa, a u narednom periodu ćemo se dotaći i Žoana Zarka. Zato, budite uz nas!