Povratak u budućnost vol. 1

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Višemesečno čekanje je gotovo, a početak ovogodišnjeg Moto GP šampionata je pred nama. Tradicionalno, akcija počinje pod reflektorima staze „Losail“, a ljubitelji motociklizma s pravom mogu da se nadaju da će predstojeća sezona biti mnogo zanimljivija od prethodne.

Mnogi se verovatno pitaju šta je osnova za takvu tvrdnju, ako se zna koliko je dominantno Mark Markes osvojio svoju petu titulu svetskog šampiona. Krajem prošle sezone smo pisali i o tome da je mladi Španac naslov prvaka obezbedio onog trenutka kada je ostao bez šanse da pobedi Horhea Lorenca 2014. godine. Ali, jednostavno, sve ono što se desilo od prošlogodišnje Velike nagrade Valensije do danas ukazuje na to da će Markes imati mnogo ozbiljniju konkurenciju.

I tu se ne misli na vozače sa kojima se najviše borio prethodnih godina – Lorencom, Valentinom Rosijem ili Danijem Pedrosom, već na Maverika Vinjalesa. Svakako i ostali imaju svoje šanse, pošto na početku sezone svi kreću od nule, ali sada izgleda da se sprema žestok okršaj dvojice najtalentovanijih španskih motociklista današnjice.

To je jedno od pitanja na koje sve interesuje odgovor još pre nego što su vozači izašli na stazu. Pred svaki šampionat se, inače, borimo se sa još mnogim pitanjima, a Dorna je zanimljivo upravo taj motiv izabrala za najavu svega onoga što nas čeka od četvrtka pa do velikog finala 12. novembra.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Većina se pita ko će biti šampion, neki koliko će ’Doktor’ pobeda nadoknaditi u odnosu na Đakoma Agostinija, kako će se Lorenco snaći na Dukatiju i da li će KTM moći da napravi bum u kraljevskoj klasi kao što je slučaj bio u nižim kategorijama. Prave odgovore ćemo dobiti tek za nekoliko meseci, ali ne smemo da budemo nestrpljivi, pošto praktično ništa što vredi ne stiže preko noći. Zato, krenimo redom…

Promene između dve sezone

Velike promene u Moto GP šampionatu desile su se prošle godine, pa su za ovu sezonu ostavljene praktično samo kozmetičke, ako takvima mogu da se nazovu. Ukinuta su krilca i bilo kakva druga aerodinamična pomagala, koja su se prvi put pojavila krajem prošlog veka. Kao glavni razlog, Dorna je navela da bi uvođenje aerodinamike dovelo do povećanja troškova timova, a to u ovom trenutku nije potrebno.

Najjači udarac ta promena je zadala Dukatiju, kojem su krilca donela nekoliko desetinki po krugu, a mnogi su čak govorili da je zahvaljujući njima Dezmosediči postao motor koji može da skreće, što nije bio slučaj ranije. Ipak, pritisak drugih proizvođača, posebno Honde, doveo je do toga da italijanski tim nema nikoga na svojoj strani, iako su i druge ekipe pokušale da naprave svoju verziju krilaca. Ali, nisu mogli da ih ’nateraju’ da rade jednako dobro kao Dukatijevi.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Uvedena je još jedna promena, a ona se tiče samog rada tima koji okružuje jednog vozača tokom akcije na stazi. Ranije nije bilo nikakvih ograničenja, a od ove sezone vozaču će prilikom promene motora u boksu moći da pomognu samo četvorica mehaničara i svi će morati da nose kacige. Uz to, mehaničarima će od sada biti dozvoljeno da drže kvačilo na motoru pre nego što vozač sedne na njega, ali ne i da izabere brzinu u kojoj će on da napusti boks.

Šta je novo?

Novo je da ćemo od ove godine u Moto GP šampionatu imati još jedan fabrički tim – KTM. Austrijska kompanija je još 2014. godine najavila ulazak u kraljevsku klasu, a svoj debi model RC16 imao je na poslednjoj trci prošle sezone. Mika Kalio je dobio tu čast da zvanično prvi provoza novi motor, ali nije uspeo da završi trku na stazi „Rikardo Tormo“.

KTM se prvi put našao u Svetskom šampionatu motociklizmu 2003. godine, u klasi do 125 kubika. Osvojio je titulu u konkurenciji konstruktora u svojoj trećoj sezoni, u kojoj je imao i svoje predstavnike u klasi do 250 kubika. Četiri godine kasnije, austrijska kompanija se povukla iz šampionata, da bi se vratila 2012. godine, na početku ere Moto3 kategorije.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Već u prvoj sezoni titulu za fabrički tim osvojio je Sandro Korteze, da bi niz nastavio Maverik Vinjales, ali kao vozač privatne ekipe. Prošle sezone, fabrički tim je bio dominantan, a titulu mu je doneo Bred Binder, koji će zajedno sa Migelom Oliveirom voziti u Moto2 kategoriji u timu koji će zajedničkim snagama voditi Aki Ajo i KTM.

Za svoju debitantsku sezonu u najjačoj konkurenciji, austrijska ekipa se odlučila za Bredlija Smita i Pola Espargara, koji su u prethodne tri sezone zajedno branili boje Jamahe Teh3. Njih dvojica bez sumnje spadaju među tehnički najpotkovanije vozače u kraljevskoj klasi, a uz to su mladi, pa KTM na njima može da zasniva svoju budućnost ako se dokažu tokom ove sezone. Espargaro se daleko bolje snašao tokom testiranja, ali treba sačekati trke da bi se video realan odnos snaga u poređenju sa ostalim ozbiljnim timovima.

Prelazni rok

Od Rosijevog povratka u Jamahu, povlačenja Kejsija Stonera i dolaska Markesa u kraljevsku klasu, nije viđen tako zanimljiv prelazni rok. U centru pažnje očekivano se našla Lorencova odluka da posle devet godina napusti Jamahu i pređe u Dukati. Sve to nas je vratilo šest godina unazad kada su Lorenco i Rosi bili u obrnutim ulogama, ali se mnogo promenilo od tada.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Dokaz za to je što je japanski tim angažovao Vinjalesa, koji je realno bio jedina adekvatna zamena za vozača Lorencovog kalibra. Pre nešto više od šest godina, kada je ’Doktor’ napustio tim sa kojim je do tada osvojio četiri titule, Jamaha je dovela Bena Spiza, koji nije pokazao ni delić onoga što se očekivalo od njega.

Vinjales je imao šansu da ostane u Suzukiju ili da pređe u Jamahu, ali njegov doskorašnji tim praktično nije imao šansu. Pre ili kasnije, mladi Španac bi verovatno osvojio titulu i na Suzukiju, ali je baš zbog toga što bi morao da čeka njegov izbor pao na Jamahu. Suzuki je umesto njega doveo Aleksa Rinsa, kojem će timski kolega biti Andrea Janone, koji je stigao iz Dukatija.

Pored Suzukija, kompletne vozačke postave promenili su i Jamaha Teh3 i Aprilija. Pošto su Espargaro i Smit otišli u KTM, francuski tim je doveo dvojicu debitanata – aktuelnog dvostrukog šampiona Moto2 kategorije Žoana Zarka i nemačkog motociklistu Jonasa Folgera. Aprilija se u svojoj trećoj sezoni od povratka u kraljevsku klasu odlučila za spoj iskustva i mladosti, koji je videla u Alešu Espargaru i Semu Lousu.

Italijanski tim se tako odrekao Alvara Bautiste i Štefana Bradla. Bautista se vratio u Aspar, ekipu za koju je vozio u nižim kategorijama i sa kojom je 2006. godine osvojio titulu u klasi do 125 kubika. Bradl je prešao u Svetski superbajk šampionat, iz kojeg se posle kratkog izleta vratio Karel Abraham, koji će biti Bautistin timski kolega ove godine.

Favoriti

Pred početak sezone dvojica vozača iskristala su se kao glavni favoriti, a to su Markes i Vinjales. Aktuelnog šampiona nikada ne treba potceniti, ma koliko on pokušavao da umanji svoje šanse, a isto tako i odlučnost mladog vozača koji je dobio motor koji bi mogao da ga odvede do titule.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Markes je favorit zbog svega što je postigao od debija u kraljevskoj klasi pre četiri godine – tri puta je bio šampion, a njegov put do dve od te tri titule bio je izuzetno dominantan. Honda je tokom predsezonskih testiranja pokazala neke boljke, ali ako se vratimo samo godinu dana unazad, slična situacija je bila i pred prošlogodišnji šampionat. Na strani vozača Repsol Honde je i to što je jasan prvi vozač svog tima, što za Vinjalesa trenutno ne može da se kaže.

Mlađi od dvojice favorita iza sebe ima samo jednu pobedu u najjačoj klasi, i to u promenljivim uslovima na stazi „Silverston“ prošle godine. Ali, na Suzukiju je u prethodne dve sezone pravio čuda, isto kao i u svojoj jedinoj sezoni u Moto2 kategoriji, posle titule u najslabijoj klasi 2013. godine. U istom ritmu je nastavio od prvog trenutka kada je seo na Jamahu, pošto je sva testiranja završio na čelu, a bez sumnje, u njemu se vidi budući šampion, a samo on se pita da li će to postati pre ili kasnije.

Favoriti iz senke

Kada je neko devetostruki svetski šampion i u poslednje dve godine vozi kao preporođen, nemoguće ga je ne staviti među favorite. Ipak, Valentino Rosi barem u ovom trenutku nije zaslužio mesto među glavnim favoritima, mada to ne znači da njegove šanse nisu velike. Samo nisu jednako velike kao Markesove i Vinjalesove.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Za ’Doktora’ je prošla sezona verovatno bila najbolja još od njegove poslednje titule, koju je osvojio 2009. godine. I tu se misli na samu vožnju, ne toliko na rezultate, pošto je napravio previše grešaka i tako sam sebe izbacio iz borbe za titulu sa Markesom. Testiranja i treninzi nikada nisu bili Rosijeva jača strana, najvažnije je ono u šta se pretvara onog trenutka kada se ugase svetla na startno-ciljnom pravcu.

Vinjales mu je sigurno već velika pretnja u timu, isto kao što je Lorenco bio, ali mu je isto tako i izazov. Iako italijanskom motociklisti nikada nije manjkalo izazova, sve zanima da li će ga ovaj naterati da ode do neslućenih visina. Sa Lorencom mu to nije pošlo za rukom, a sada kada je Španac nekoliko garaža dalje, ko zna?

Iako je Dukati daleko od šampionskog tima u odnosu na Jamahu i Hondu, za Lorenca niko ne sme da kaže da nije favorit iz senke. Njegovo privikavanje na Dezmosediči nije proteklo onako kako se nadao, ali ako bi trebalo izabrati osobinu koja će opisati Lorenca, to bi svakako bile upornost i tvrdoglavost.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Konstantno je napredovao od prvog dana kada je seo na novi model Dukatija, što samo ide u prilog tvrdnji da ga ne treba otpisivati. Iako je njegov timski kolega Andrea Doviciozo bio nešto bolji, što je i očekivano zbog činjenice da mu je predstojeća sezona peta u italijanskom timu, Lorenco ima više iskustva kada su titule u pitanju. To je jedna sitnica, ako tako uopšte može da se okarakteriše, koja bi mogla da bude na strani španskog motocikliste.

Naravno, među potencijalne favorite treba ubrojati i drugog vozača Repsol Honde Danija Pedrose, iako su mnogi odavno prestali da ga smatraju materijalom za šampiona kraljevske klase. Pedrosi je ova sezona 12. u najjačoj kategoriji sa istim timom, ali je do sada najbliže tituli došao u tri sezone kada je bio drugoplasirani, poslednji put 2012. godine. Činjenica da u timu ima Markesa nimalo mu ne pomaže, povrede ga mnogo muče poslednjih godina, pa je pravo pitanje da li ove godine može da bude bilo šta drugo osim jedan od najboljih drugih vozača.

Ko čeka svoju šansu?

Od ostalih vozača izdvaja se Kal Kračlou, koji treću godinu zaredom brani LCR Honde. Kračlou je prošle godine konačno dočekao svojih pet minuta, koje je iskoristio i u Brnu došao do prve pobede u karijeri. Zasijao je i na „Filip Ajlandu“, a iako to nije bilo dovoljno da dobije veću podršku Honde, njegova motivacija bi mogla da uradi čuda, što smo već videli nekoliko puta.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Iako je ostao bez svoje glavne zvezde i vozača koji mu je doneo prvu pobedu posle skoro decenije, Suzuki ima ambiciju da se češće bori za podijum. Kao pre dve godine, japanski tim se odlučio za spoj mladosti i iskustva, koji su našli u Rinsu i Janoneu, samo bi problem mogao da bude to što su obojica nepredvidljivi vozači – mogu da zasijaju kada se najmanje nadate, a da podbace kada se od njih očekuje mnogo više.

Kandidati za plasman među najboljom desetoricom sigurno su i vozači Pramak Dukatija Danilo Petruči i Skot Reding. Prošle sezone su imali nekoliko sjajnih trka, tu se posebno misli na Petručija, pa je glavno pitanje mogu li to da ponove i ove godine. Tu je i vozač Mark VDS rejsinga Džek Miler, koji bi morao da pokaže da njegova pobeda u Asenu prošle godine nije bila slučajna.

Od debitanata, pored Rinsa, trebalo bi obratiti pažnju i na Zarka i Folgera, čiji je tim navikao da se bori za relativno dobar plasman. Aprilija je poprilična nepoznanica, dok od KTM-a ne bi trebalo očekivati mnogo odmah, ali je realnost da bi Espargaro i Smit mogli da se bore za bodove. Slično čeka i vozače Avintije Ektora Barberu i Lorisa Baza, kao i Bautistu i Abrahama na Asparovim Dukatijima, ali i Tita Rabata, Milerovog timskog kolegu.

Moto2: Traži se Zarkov naslednik

Od petorice najboljih vozača u prošlogodišnjem šampionatu u Moto2 kategoriji samo jedan je ostao u srednjoj klasi, a to je Švajcarac Tom Luti. Šampion klase do 125 kubika iz 2005. godine je najiskusniji vozač u kategoriji, pa je očekivano i glavni favorit za titulu. Mnogo je vozača koji bi želeli da se umešaju u borbu sa njim, a u ovom trenutku se čini da su za to spremni Franko Morbideli i Takaki Nakagami.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Uz njih ne treba zaboraviti ni na Lorenca Baldasarija, koji je prošle godine imao mnogo uspona i padova, ali je ostvario impresivnu pobedu na Velikoj nagradi San Marina. Svoju kandidaturu istakao je i Migel Oliveira, koji će braniti boje KTM Ajo tima, pošto je bio impresivan tokom testiranjima. Njegov timski kolega biće aktuelni šampion Moto3 kategorije Bred Binder, od kojeg ne bi trebalo očekivati da se bori za titulu, ali za podijume, što da ne.

Pažnju treba obratiti i na Markesovog mlađeg brata Aleksa, koji iza sebe već ima jednu titulu – u Moto3 kategoriji 2014. godine. Mladi Španac u srednjoj klasi nije nastavio sa vožnjama koje su ga krasile na putu do naslova prvaka, ali je pred njim treća sezona, tokom koje bi morao da pokaže kakav je vozač. Mnogo se očekuje i od Rosijevog polubrata Luke Marinija, kao i iskusnijih vozača u koje se ubrajaju Sandro Korteze, Dominik Egerter i Deni Kent. Od debitanata, tu su, između ostalih, i Fabio Kvartararo, Frančesko Banjaja i Horhe Navaro, koji bi mogli da začine sezonu.

Moto3: Ko će biti najbolji među klincima?

Zbog Binderovog prelaska u Moto2 kategoriju, i u najslabijoj klasi traži se novi šampion. Mladog Južnoafrikanca je u Red Bul KTM Ajo timu zamenio Nikolo Antoneli, koji bi, ako se smiri, mogao da bude jedan od glavnih kandidata. Njegov sunarodnik Enea Bastijanini zna kako je to boriti za titulu, ali i biti poražen, a to je jedan od razloga zašto je prešao u tim Estrelja Galisije.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

Od iskusnijih vozača, mnogo se očekuje od Džona Mekfija, koji se prošle sezone u Brnu prvi put našao na najvišem stepeniku pobedničkog postolja. Taj trijumf je učinio čuda po pitanju njegovog samopouzdanja, iako je zbog teškog udesa u Australiji propustio završnicu prošlogodišnjeg šampionata. Srećom, oporavio se i spreman je za nove izazove, kao i njegovi dugogodišnji rivali Romano Fenati, Horhe Martin, Gabrijel Rodrigo i Huan Gevara.

Neki od prošlogodišnjih rukija mogli bi da naprave veliki korak napred, a među njima se izdvajaju Žoan Mir, koji je ostao u Leopard rejsingu, i Nikolo Bulega, koji i dalje brani boje Rosijevog tima. Pored njih dvojica, od ’softmora’ treba obratiti pažnju i na Boa Bensnajdera, Arona Kanea i Fabija Đanantonija, iako se vozač Gresinija nije potpuno oporavio od preloma ključne kosti između dve sezone.

18 trka – od Katara do Valensije

Već smo navikli da Moto GP šampionat broji 18 trka i da počinje Velikom nagradom Katara, a završava se na stazi „Rikardo Tormo“ nedaleko od Valensije. U odnosu na prošlu sezonu, početak šampionata je pomeren za nedelju dana, a sve trke su ostale iste, samo se njihov raspored malo razlikuje.

Mirco Lazzari gp/Getty Images

U rasporedu jedina promena je to što su trke u Austriji i Češkoj zamenile mesta, a sve ostale idu redom kao i prošle godine. Pojedine trke su pomerene za nedelju-dve unazad ili unapred, ali može se reći da su to sitnice u odnosu na slučajeve koje smo imali prethodnih godina, kao kada je trka u Asenu pomerena za nedelju, a „Laguna Seka“ ostala bez svog mesta.

Ovogodišnja akcija počinje pod reflektorima u Dohi već u četvrtak od 16 časova, prvim treningom Moto3 kategorije. U odnosu na prethodne sezone, doneta je odluka da neće biti odlaganja trke u slučaju kiše, ali samo što se tiče najjače kategorije, pošto su odrađeni bezbednosni testovi samo u njoj.

Više o samoj stazi „Losail“ i rezultatima koji su do sada postignuti u Kataru moći ćete da pročitate narednih dana, a sve treninge, kvalifikacije i trke u narednih osam meseci imaćete priliku da gledate direktno i ekskluzivno na kanalima Sport kluba.

Kalendar Moto GP šampionata za 2017. godinu:
26. mart Velika nagrada Katara (Losail)
9. april Velika nagrada Argentine (Termas de Rio Ondo)
23. april Velika nagrada Amerika (Ostin)
7. maj Velika nagrada Španije (Heres)
21. maj Velika nagrada Francuske (Le Man)
4. jun Velika nagrada Italije (Muđelo)
11. jun Velika nagrada Katalonije (Katalunja)
25. jun Velika nagrada Holandije (Asen)
2. jul Velika nagrada Nemačke (Sahsenring)
6. avgust Velika nagrada Češke (Brno)
13. avgust Velika nagrada Austrije (Red Bul ring)
27. avgust Velika nagrada Britanije (Silverston)
10. septembar Velika nagrada San Marina (Marko Simončeli, Mizano)
24. septembar Velika nagrada Aragona (Motorlend)
15. oktobar Velika nagrada Japana (Tvin Ring Motegi)
22. oktobar Velika nagrada Australije (Filip Ajland)
29. oktobar Velika nagrada Malezije (Sepang)
12. novembar Velika nagrada Valensije (Rikardo Tormo)