Kako izgleda put do sedmog neba?

Erich Spiess/ASP/Red Bull Content Pool

Sve što je postigao ove sezone nije trebalo da bude moguće. Potpuno nespreman je ušao u nju, ali ga to nije sprečilo da je učini najboljom u svojoj karijeri. Postavio je nove granice, ostvario sve što je sâm želeo, ali i što su svi od njega očekivali, pa više ne postoje pitanja bez odgovora.

Jedno od tih pitanja donedavno je bilo da li će Marsel Hiršer ikada osvojiti olimpijsko zlato, a taj trenutak je konačno i dočekao. Ne samo jednom, već dva puta, pre najveće i praktično jedine greške koju je napravio tokom kompletne sezone. I tu sezonu je zatim krunisao osvajanjem rekordnog sedmog velikog Kristalnog globusa, uz male u slalomu i veleslalomu, kojih sada ima po pet. Sve je to čini apsolutno savršenom, a malo je falilo da rasplet bude potpuno drugačiji, ali je austrijski skijaš još jednom potvrdio zašto mu je mesto među najvećim legendama svog sporta.

Ako se vratimo samo pet meseci unazad, pred otvaranje sezone u austrijskom Zeldenu, situacija za Hiršera je bila daleka od idealne. Zvezda austrijskog tima je u avgustu doživela prelom članka, zbog čega prvobitno nije planirao da se vrati trkama pre decembra. Bilo je jasno da će veleslalom u Zeldenu proteći bez njega, pošto se na sneg vratio tek desetak dana pre prve trke Svetskog kupa, ali je ona zbog loših vremenskih uslova otkazana. To je posebno razljutilo Hiršerovog velikog rivala Teda Ligetija, koji je tvrdio da je u pitanju zavera i da simptomatično da je trka otkazana rano ujutro, nekoliko sati pre starta baš kada Austrijanac ne može da učestvuje na njoj.

Vrlo brzo se zaboravilo na sve što se desilo u Zeldenu ili, tačnije, što se nije desilo, a Hiršer je uspeo da sebe dovede u stanje da sezonu započne kad i svi ostali skijaši – na slalomu u Leviju. Tada je bilo jasno koliko austrijski skijaš zapravo nije spreman jer uopšte nije ličio na sebe, ali je i takav ipak uspeo da dođe do 17. mesta. Samo što to za nekoga ko je najbolji slalomaš današnjice nikako nije dovoljno, ali se kasnije ispostavilo da mu je to bio najlošiji rezultat u Svetskom kupu ove sezone.

Erich Spiess/ASP/Red Bull Content Pool

Malo ko je mogao da pretpostavi posle takve trke da će se Hiršer prošetati na putu do sedmog uzastopnog trijumfa u generalnom plasmanu Svetskog kupa. Ali, pauza zbog toga što tradicionalno ne skija brzinske discipline u kanadskom Lejk Luizu dobro mu je došla da bi se pripremio za neverovatan ritam koji ga je čekao od početka decembra do sredine marta. Od Biver Krika pa sve do velikog finala u švedskom Oreu na svim trkama u tehničkim disciplinama osim jedne pre samog starta je jedno mesto na podijumu bilo rezervisano za njega. Jedini izuzetak bio je paralelni slalom u Oslu prvog dana Nove 2018. godine, kada je zauzeo peto mesto.

Ukupno 19 trka održano je u tehničkim disciplinama tokom tek završene sezone, a na 68 odsto njih Hiršer se našao na najvišem stepeniku pobedničkog postolja. Upisao je 13 trijumfa i tako izjednačio rekord koji su do sada držali njegov sunarodnik Herman Majer i legendarni Šveđanin Ingemar Stenmark po broju pobeda u jednom izdanju Svetskog kupa. I nije učinio samo to jer je na putu do tog rekorda pretekao Majera po broju trijumfa i postao drugi najuspešniji skijaš u istoriji. ‘Herminator’ je tokom karijere 54 puta stajao na podijumu kao pobednik, a Hiršer ga je pretekao trijumfom u slalomu u Šladmingu. Od tada je slavio još četiri puta i na kraju svoje najuspešnije sezone ima 59 pobeda, a ispred njega je samo već pomenuti Stenmark sa 86. 

Pored 13 pobeda, austrijski skijaš se još tri puta našao na pobedničkom postolju, a uz peto mesto u Oslu i 17. u Leviju samo se još posle superveleslaloma u Oreu nije stigao do podijuma, a tada je zauzeo desetu poziciju. Zanimljivo, to mu je bila jedina trka u nekoj od brzinskih disciplina na kojoj je učestvovao ove sezone, a tokom karijere je odskijao ukupno 22 superveleslaloma u Svetskom kupu. Propustio je i obe alpske kombinacije, ali mu to nije predstavljalo nikakav problem da baš u toj disciplini stigne do svog prvog olimpijskog zlata.

Michel Cottin/Agence Zoom/Getty Images

Hiršer je do ovogodišnjih Zimskih olimpijskih igara imao samo olimpijsko srebro u slalomu od pre četiri godine u Sočiju, a zbog svih uspeha koje je ostvario tokom karijere opravdano se od njega očekivalo zlato. Hiršer se, međutim, nije obazirao na to, već je više puta naglašavao da mu je važnije da osvoji još jedan Kristalni globus jer je to pokazatelj ko je stvarno najbolji skijaš tokom jedne sezone, nego titulu olimpijskog prvaka. 

Štaviše, Austrijanac je više puta rekao da mu olimpijsko zlato neće promeniti život, ali je trijumf u kombinaciji u u Pjongčangu doveo do toga da više neće biti pitanja koje će glasiti: „Da li će Marsel Hiršer ikada postati olimpijski šampion?„. Hiršer je odskijao najbolji spust svog života, po sopstvenom priznanju, i to pošto se nikada tokom karijere nije takmičio u toj disciplini. U slalomu je bio maestralan, kao i uvek, a do toliko dugo čekanog zlata došao je sa 23 stotinke prednosti u odnosu na francuskog skijaša Aleksija Pantiroa.

Pet dana kasnije, Hiršer je zasijao i u veleslalomu, a ovoga puta najbliži rival, kao mnogo puta tokom ove sezone, bio mu je Norvežanin Henrik Kristofersen. Očekivano, pošto je slalom njegova najjača disciplina, svi su austrijskog skijaša već videli kao olimpijskog šampiona i u toj disciplini, ali je baš u njoj napravio najveću grešku u poslednja četiri meseca. Mnogi su se pitali može li iko da pobedi Hiršera, a na kraju se ispostavilo da to može da učini jedino on sâm. Srećom po njega, ta greška ga nije mnogo koštala, ali možda bi mogla da ga natera da se predomisli i nađe se na Igrama u Pekingu za četiri godine i pokuša da osvoji to jedino odličje koje mu fali.

Erich Spiess/ASP/Red Bull Content Pool

Ono što je takođe dobro po Hiršera je i to da pomenutu grešku nije napravio pod pritiskom, već zbog prevelike želje, koja je i te kako bila evidentna. Od starta se mučio i bilo je samo pitanje vremena kada će morati da poklekne jer je u nekom trenutku to moralo da se desi. Glavni razlog za to je stil koji austrijski skijaš gaji, koji ga tera da ide do samih granica, pa čak i greši, ali tako i pronalazi vreme gde ga njegovi rivali gube. Kao jedan od najboljih primera za to je veleslalom u Kranjskoj Gori, u kojem je posle prve vožnje imao 73 stotinke prednosti, da bi se ona do kraja trke pretvorila u razliku od jedne sekunde i 66 stotih.

Ali, kako je Hiršer došao do tolike dominacije skijajući samo slalom i veleslalom, što je bilo nepojmljivo pre samo desetak godina? Poslednji skijaš koji je pre Austrijanca osvojio Kristalni globus je Ivica Kostelić, koji je tokom svoje najuspešnije sezone u karijeri skijao svih pet disciplina. Isti slučaj je bio i sa Norvežaninom Akselom Lundom Svindalom kada je 2009. godine pokorio Svetski kup, ali i Bodijem Milerom godinu dana ranije. Svindal je dve godine ranije izbegavao slalom, isto kao i švajcarski skijaš Karlo Janka, kada je 2010. godine osvojio svoj jedini veliki Kristalni globus.

Nekada je važilo da skijaš mora da bude svestran da bi imao šansu da osvoji Svetski kup, pa kada se Hiršer pojavio niotkuda i skijao samo slalom i veleslalom, uz poneki superdži, malo ko je mogao da zamisli da je to bio početak njegove dominacije. Jedan od razloga za to su i njegovi problemi sa povredama kolena, koji su ga odvojili od staze tokom polovine sezone pre nego što je započeo pohod na sâm svetski vrh. Do tog trenutka, austrijski skijaš je imao tri pobede u Svetskom kupu, o njemu se pričalo kao velikom talentu, ali to je bilo sve.

Erich Spiess/ASP/Red Bull Content Pool

Srećom po sve ljubitelje skijanja, od decembra 2011. godine se pojavilo pravo lice Hiršera, koji većinu tera da pomisle da je to što on radi umetnost. Zapravo, to i jeste jer je svoje skijanje doveo do savršenstva koje mu je omogućilo da se koncentriše na svoje jače strane i iskoristi ih na najbolji mogući način. Prvo je svoj slalom doveo učinio savršenim, a potom i veleslalom, pa mu pored toga nije ništa drugo ni potrebno da bi bio glavni kandidat za osvajanje velikog Kristalno globusa.

Ostali skijaši nisu on i to je njihov najveći problem. Poslednjih sezona najbliži tome da ga onemogući da osvoji Svetski kup bio je Švajcarac Beat Fojc, kojeg je 2012. godine pobedio za 25 bodova. Od tada, nijednom razlika između Hiršera i njegovog najbližeg pratioca nije bila ispod 100 bodova, a prošle sezone je čak iznosila 675 bodova, kada se na drugom mestu našao Norvežanin Ćetil Jansrud. 

Konkurencija u brzinskim disciplinama je mnogo veća nego u tehničkim i to je što predstavlja veliki problem Jansrudu, Svindalu, Fojcu i ostalima u njihovom pokušaju da svrgnu Hiršera sa trona. S druge strane, Austrijanac je toliko dominantan u tehničkim disciplinama da skijaši kojima su slalom i veleslalom jača strana ne zavise toliko od sebe, koliko od njega. Najbolje to zna Kristofersen, kojeg je njegov veliki rival ove godine pobedio za 335 bodova, a pre dve godine za 497.

Jednostavno, Hiršer ima taj luksuz da više od svih svojih rivala skija kako želi, spreman je više da rizikuje, pa tako više i dobije. Zaista se može reći da je trenutno na sedmom nebu posle osvajanja sedmog velikog Kristalnog globusa, a put do njega svodio se na usavršavanje tehnike po čemu mu niko nije ravan. I što je još važnije za njega, nema više šta kome da dokazuje, postigao je sve i sada može da uživa, što je i te kako zaslužio.