Bez najboljeg – sve je moguće (opet)!

Skener 24. mar 202112:00 > 12:01 7 komentara
Đoan Mir
© Suzuki Motor Corporation 2004-2021

Sve ono što se desilo tokom prošlogodišnjeg Moto GP šampionata navelo je veliki broj vozača da pomisle da mogu mnogo. Neki su zablistali, neki su poklekli, a ova sezona će poslužiti kao ogroman izazov i za jedne i za druge, kako bi pokazali da li je to bilo samo do specifičnosti onoga što se desilo prošle godine.

Povezano

Kraljevska klasa nas je navikla na mnogo uzbuđenja, a ona su zbog nekoliko faktora dostigla novi nivo tokom 2020. Pandemija koronavirusa nas je naterala da se uželimo motociklizma više nego ikada ranije, a kada je trkanje krenulo nije bilo stajanja – od jula do novembra voženo je 15 trka, uz samo pet slobodnih vikenda u tom periodu. Uz sve to, već prvog vikenda ostali smo bez vozača koji je poslednjih godina bio klasa za sebe Marka Markesa, koji još odsustvuje zbog preloma nadlaktice.

I iako se očekivalo da će u takvim uslovima zablistati oni sa kojima se Markes u godinama ranije borio za titulu, desilo se baš suprotno. Svi su imali brojne uspone i padove, oni iskusniji su prosipali bodove kako su stigli, a klinci su dočekali svoj trenutak i stupili na veliku scenu. Apsolutno zasluženo na tronu se našao Đoan Mir, koji je Suzukiju doneo prvu titulu posle 20 godina, u šestoj sezoni od povratka u najjaču kategoriju.

Miru je najbliži bio vozač Petronas Jamahe Franko Morbideli, i to na starijoj specifikaciji M1, potpuno ostavivši u senci svog timskog kolegu Fabija Kvartarara, ali i Maverika Vinjalesa iz fabričkog tima. Njih dvojica su posustali u poslednjih nekoliko trka da su na kraju bili tek osmi i šesti u poretku, a ispred njih našli su se i Aleks Rins na Suzukiju i vozač Dukatija Andrea Doviciozo, koji je trenutno na pauzi (možda na onakvoj kao Ros i Rejčel).

Andrea Doviciozo
Ducati Motor Holding spa

Pored same borbe za titulu, kao i Markesove povrede, još nekoliko stvari je obeležilo prošlu sezonu, a izdvaja se napredak koji je napravio KTM. Bred Binder je austrijskom timu doneo istorijsku prvu pobedu, Migel Oliveira je potom taj motor dva puta doveo do najvišeg stepenika pobedničkog postolja, ali kao vozač Teh3 tima, dok je Pol Espargaro sezonu završio sa istim brojem bodova kao Doviciozo.

To zapravo i nije sve, ali je vreme došlo da sve ono što se desilo prošle godine ostavimo za sobom i okrenemo se onome što nas čeka od ovog vikenda. Ovogodišnji šampionat će izgledati normalnije u smislu toga da neće biti malog ili nikakvog razmaka između trka, ali će i dalje pandemija koronavirusa diktirati da li će sve biti vožene po planu ili ne. Testiranja na kovid će i dalje biti svakodnevica svih onih koji će biti prisutni u padoku, a svaki pozitivan test značiće i pauzu do negativnog rezultata.

A što se tiče samih dešavanja na stazi, kao i svake godine, teško je predvideti ko bi kako mogao da se snađe, a prave odgovore na najvažnija pitanja svakako nećemo dobiti u Kataru, gde se voze prve dve trke sezone. Samo na stazi „Losail“ vožena su predsezonska testiranja, što može i da zavara u pogledu ostatka sezone zbog specifičnih uslova koji ne mogu da se uporede ni sa jednim drugim mestom u kalendaru. Svakako, ono što je sigurno, čeka nas spektakl…

Šta se promenilo između dve sezone?

Specifična prošla sezona, izazvana pandemijom koronavirusa, doprinela je tome da se zamrzne razvoj motora, ali i ne samo to. Same pogonske jedinice će ove godine biti identične kao prošle godine, ograničen je i razvoj aerodinamike, što znači da će unapređenja ostalih delova biti ta koja će napraviti razliku.

Migel Oliveira
Gold & Goose / Red Bull Content Pool

Ipak, izuzeci od pravila, koje je doneto da bi se uštedelo u trenutku kada je bilo jasno da sledi finansijska kriza, postoje. KTM je zbog sjajnih rezultata prošle godine ostao bez koncesija, ali su mu ostali proizvođači dali zeleno svetlo da razvija motor. Iako su se konkurenti zabrinuli da bi austrijska kompanija mogla da napravi nešto što su nazvali ’supermotor’, KTM se odlučio da odustane od radikalnih promena.

„Losail“ svakako nije staza na kojoj model austrijske kompanije može da se istakne, testiranja možda varaju, ali čini se da ta unapređenja nisu donela željeni napredak. KTM je sada u istoj ravni sa konkurencijom, pod kojom se misli na Suzuki, Dukati, Jamahu i Hondu, a Aprilija jedina ostaje sa koncesijama. Samo je pitanje kako će ih iskoristiti, pošto proteklih godina to nije činila na najbolji način.

Uz sve to, Moto GP šampionat je pogodila velika tragedija jer je dvostruki svetski šampion i prvi čovek tima Gresini Fausto Gresini izgubio borbu sa koronavirusom. Gresini je krajem prošle godine završio u bolnici, stanje mu se popravljalo i pogoršavalo, a preminuo je 23. februara. Italijan je osvojio titule u klasi do 125 kubika 1985. i 1987. godine, a u poslednje dve decenije je bio uspešan šef tima koji je bio šampion sa Daiđirom Katom, Tonijem Elijasom i Horheom Martinom u srednjoj kategoriji. Za njegov tim vozili su Kato i Marko Simončeli kada su izgubili svoje živote.

Kako je izgledao prelazni rok?

Većina transfera obavljena je još pre nego što je sezona počela, ali se za praktično najvažniji znalo mesecima, samo potvrda nikako nije stizala. Devetostruki svetski šampion Valentino Rosi još u januaru je znao da će na kraju sezone ostati bez mesta u Jamahi, ali mu je obećan motor. To je značilo da ima jednu jedinu opciju za nastavak karijere, a to je bio Petronas, što je potvrđeno u septembru. ’Doktora’ je u timu zamenio Fabio Kvartararo, svoje mesto zadržao je Maverik Vinjales, dok je Franko Morbideli postao timski kolega svom mentoru.

Valentino Rosi, Franko Morbideli
Petronas SIC Racing Team

Honda je lako obezbedila Markesov ostanak, ali je odlučila da mu dovede trećeg timskog kolegu za tri godine, izabravši Pola Espargara. Mlađi Markes Aleks je prosleđen u LCR Hondu, dok je na Espargarovo mesto u KTM stigao Migel Oliveira. Teh3 je napravio zanimljiv izbor angažovanjem Danila Petručija, koji nije ni čekao da mu u Dukatiju saopšte da više ne računaju na njega. To nije ni čekao ni Andrea Doviciozo, ali on opciju za ostanak u šampionatu nije pronašao, pa je odlučio da uzme godinu dana odmora. Narednog meseca bi trebalo da testira Apriliju, biće to neka vrsta probe, pa ćemo tek videti šta će se izroditi iz svega toga – čak i neka trka možda?

Dukati je još ranije potvrdio dolazak Džeka Milera u tim, dok se borba za mesto njegovog timskog kolege svela na dva imena – Frančeska Banjaju i Žoana Zarka. Na kraju je ono pripalo mladom Italijanu, dok je Zarko prešao u Pramak Dukati, koji je dugo odbijao da potvrdi jednu od najlošije čuvanih tajni poslednjih godina – da u tim stiže i Horhe Martin. Pored mladog Španca u kraljevsku klasu ulaze još dvojica novajlija – šampion Moto2 klase Enea Bastijanini i Luka Marini. Obojica će voziti za Avintiju, ali će Marinijeva polovina tima biti u bojama Skaj VR46 tima, čime će označiti ulazak tima svog starijeg brata u najjaču kategoriju.

Favoriti

Možda je najbolje da citiram Kvartarara, koji mi je u intervjuu koji smo radili pre nekoliko nedelja na pitanje ko su favoriti odgovorio: „Svi“. Da je Markes zdrav i prav odgovor na to pitanje bi bilo kratko i jasno, ali poučeni prošlogodišnjim iskustvom možemo da kažemo da ništa ne znamo u pogledu toga šta nas čeka. Osim da je Đoan Mir, kako i sâm kaže, onaj kojeg svi treba da pobede, ali ne i izraziti favorit.

Aleks Rins
© Suzuki Motor Corporation 2004-2021

Vozač Suzukija je do trona došao zahvaljujući tome što je bio najkonstantniji, iako nije imao najbrži motor. Testiranja ukazuju da je takav slučaj i ove godine, ali Mir i te kako ima vozačke sposobnosti kojima bi nadoknadio nedostatke svog Suzukija, što je i pokazao na putu do titule. Izvesno je da je pred njim sada znatno teži posao, ne samo zato što je uvek teže odbraniti titulu, nego osvojiti je, već i jer nije isto boriti se za nju na 15 ili 20 trka.

Mir ne mora daleko da gleda da bi pronašao svog prvog konkurenta u borbi za titulu, pošto on sedi u garaži pored njega. Aleks Rins je prošlogodišnji šampionat završio na trećem mestu, ali da se nije povredio tokom prvog vikenda možda bi i ozbiljnije izazvao svog timskog kolegu. Španac je od ulaska u kraljevsku klasu imao mnogo uspona i padova, i prošle sezone je imao nekoliko početničkih grešaka, ali kao da se opametio kada je shvatio da će Mir ispisati nove stranice istorije, a ne on. U intervjuu za Sport Klub koji ćete čitati uskoro rekao je da zna kako da pobedi svog timskog kolegu, ali ostaje da se vidi da li će to i učiniti na stazi.

Na osnovu kompletnog utiska, mesto uz Mira, kada se priča o favoritima zaslužuje Franko Morbideli. Italijanski motociklista je bio i te kako potcenjen zbog svega što je Fabio Kvartararo radio u Petronasu u svojoj debitantskoj sezoni, a upravo to ga je i nateralo da promeni pristup. Kao rezultat toga dobili smo njegovu najbolju verziju na stazi, a ko zna šta bi bilo da ga Jamaha u nekoliko navrata nije izdala. To što je imao stariju verziju M1 mu je odgovaralo prošle godine, iako je bio najbolji od svih vozača Jamahe za njega ove sezone nema fabričkog motora, ali će dobiti značajna unapređenja.

Fabio Kvartararo, Maverik Vinjales
© 2021 YAMAHA MOTOR RACING SRL

Svakako ne bi trebalo da bude iznenađenje ako ponovo bude najbolji od već poznate četvorke jer je bolji vozač i od Vinjalesa i od Kvartarara. Dvojac Jamahe svakako se ubraja među favorite, obojica su sazreli, ali će mnogo toga zavisiti i od pouzdanosti njihovih motora. Utisak je da su obojica izvukli pouke iz onoga što im se desilo prošle sezone – Kvartararo da ne treba da juri i da je sasvim ok boriti se i za peto-šesto mesto ako ne možeš do podijuma, a Vinjales da treba ići postepeno i ne razmišljati o tituli. Lako je o tome pričati pre nego što počne trkanje, a videćemo kako će biti u praksi već od ovog vikenda.

Možda i veći favoriti od barem jednog od vozača Jamahe nalaze se u Dukatiju, a to su Džek Miler i Peko Banjaja. Milerov dolazak u fabrički tim sa sobom donosi i dodatni pritisak zbog činjenice da je samo jedan čovek uspeo da osvoji titulu na Dezmosedičiju, a on je Australijanac. I od Milera se očekuje upravo to, posebno jer je neosporno izuzetno brz, što je još jednom potvrdio time što je postavio novi rekord staze „Losail“ tokom predsezonskih testiranja. Kod njega se sve svodi na to da smanji svoje žute minute. Po vozačkim kvalitetima epitet većeg favorita možda zaslužuje njegov timski kolega. Banjaja zna kako se osvaja titula, u poslednje dve sezone se mučio sa povredama, a ako konačno uspe da ostane zdrav, treba od njega očekivati velike stvari.

Mesto među kandidatima za titulu je i Marku Markesu, iako se još ne zna kada će se vratiti na stazu. Sa nje je odsutan od prve trke prošle sezone u Heresu, od tada je tri puta operisan i konačno je počeo da sluša šta mu lekari kažu. Pošto bi ova sezona trebalo da bude normalnija nego prošla, ako se vrati do leta nema razloga da se osmostruki svetski šampion ne umeša u borbu za naslov prvaka. Kada je zdrav klasa je za sebe i niko ne može da mu pripreti, izvesno je da još neko vreme neće biti na 100 odsto, ali on je Mark Markes i niko njega ne sme da otpiše.

Mark Markes, Pol Espargaro
Honda Racing Corporation

Španca će do povratka na stazu menjati test vozač Štefan Bradl, od kojeg nije realno očekivati mnogo, ali od Pola Espargara jeste. Šampion Moto2 kategorije iz 2013. godine se navikao na Hondu mnogo brže nego što su mnogi očekivali i čini se da je japanski tim konačno našao vozača koji bi pored Markesa mogao da se izbori sa modelom RC213V. Za Espargara bi moglo da bude dobro to što će barem neko vreme biti prvi vozač tima, a ako to iskoristi na najbolji mogući način, ko zna šta će dočekati njegovog timskog kolegu.

Spisak favorita završava se vozačima KTM rejsinga – Migelom Oliveirom i Bredom Binderom. Obojica su prošle godine napravili velika iznenađenja, ali je utisak da je Portugalac bio impresivniji, držao je dobar nivo, dok je Binder napravio veliki broj grešaka posle pobede u Brnu. Iako je Oliveira rekao da je KTM tokom testiranja naišao na zid, šta god da se desi u Kataru, kada šampionat dođe u Evropu treba obratiti pažnju na njih. Ne samo zbog činjenice da je prva trka na ’Starom kontinentu’ u Portugalu, gde je mladi portugalski motociklista svoj na svome.

Ko još vreba svoju šansu?

Mesta za Valentina Rosija među favoritima nema iz jednog prostog razloga – nema pobedu još od Velike nagrade Holandije u junu 2017. godine. ’Doktor’ toliko dugi post u karijeri nije imao ni u periodu kada je vozio za Dukati, a tome nisu toliko doprinele njegove godine, već činjenica da nešto nije funkcionisalo u njegovoj vezi sa Jamahom. Promena je bila neophodna, testiranja ukazuju da je u njegovom slučaju ona dobra i od devetostrukog svetskog šampiona treba očekivati borbu barem za podijume. Ako dođe do najvišeg stepenika pobedničkog postolja zaslužiće i da bude pomeren u kategoriju iznad. Do tada, ostaje tu gde je…

Valentino Rosi
Petronas SIC Racing Team

Nema drugog vozača koji je u sličnoj situaciji kao Rosi jer ipak nijedan nije ni izbliza 26 sezona u Svetskom šampionatu. Ipak, veliki je broj onih koji imaju nešto da dokažu. Među njima se izdvajaju dva imena – Aleks Markes i Žoan Zarko. Markes jer nije dobio ni jednu jedinu trku da se dokaže da zaslužuje da zadrži mesto u fabričkoj Hondi uz brata, pre nego što mu je saopšteno da se ove godine seli u LCR, a Zarko jer je od Dukatija dobio ’samo’ mesto u Pramaku. Čini se da su se obojica skućili u timovima koji bi po temperamentu trebalo da im odgovaraju, a realno je od njih očekivati borbu za podijume. Što da ne, ako se sve poklopi, možda i nešto više, isto kao i Markesov timski kolega Takaki Nakagami.

Biće zanimljivo videti kako će se Danilo Petruči snaći u Teh3 timu, kao i da li će Iker Lekuona nastaviti sa napretkom koji je bio evidentan prošle sezone dok nije bio primoran na pauzu zbog koronavirusa. Kombinacija koju čine Teh3 i KTM izuzetno je uzbudljiva, Petruči nije Oliveira, ali zna da se pokaže kada ga mnogi otpišu, a sada je takav slučaj. Teh3 ima jedan od najlepših motora na gridu, potencijal ima, ali je teško očekivati da se ponove rezultati kao prošle godine. Zbog toga je diskutabilno da li je borba za podijume moguća, ali ako se okolnosti poklope, što da ne.

Na vrhu liste onih koji nisu još u konkurenciji za podijume, ali možda iznenade je Aprilija, koja je zadržala Aleša Espargara, a pomalo iznenađujuće se odlučila za Lorenca Savadorija. Mnogi vozači jesu odbili italijanski tim, među njima i Doviciozo (koji se delimično predomislio) i Marko Beceki, ali je diskutabilno kakve su zapravo ambicije tima. Aprilija često nagovesti napredak tokom testiranja, ali još nije ni blizu borbe za podijum, a ako to želi mora da angažuje bolje vozače. Aleš jeste dobar, volela bih da grešim, ali mislim da nije za više od borbe za petu-šestu poziciju na pojedinim trkama, dok je Savadori još velika nepoznanica.

Lorenco Savadori
motogp.com

Tu su još trojica debitanata od kojih je svaki zanimljiv na svoj način, a biće zanimljivo videti kako će se snaći na motorima od 1.000 kubika. Svakako sve najviše zanima kako će izgledati borbe između Rosija i Marinija u slučaju da se nađu u duelu, ali i Bastijanini i Martin zaslužuju jednaku pažnju kao i momak koji je polubrat devetostrukog svetskog šampiona. Više o ovogodišnjoj klasi rukija pročitajte u posebnom tekstu – Neki novi klinci vol. 10.

19 trka od Katara do Valensije – u ovom trenutku

Prvobitno je kalendar trebalo da izgleda onako kako smo navikli pre pandemije koronavirusa, ali s obzirom na situaciju u svetu to nije moguće. Dve prekookeanske trke koje su bile zakazane za april – u Argentini i Sjedinjenim Državama, odložene su, ali je izvesno da su male šanse da se održe, pošto slobodnih termina i nema. Jedna trka je trenutno rezerva i to je Velika nagrada Indonezije na uličnoj stazi „Mandalika“, ali je ona na čekanju.

U odnosu na prvobitni kalendar ima još promena – dodata je još jedna trka u Kataru, nedelju dana posle one koja otvara sezonu, a Portugal je dobio mesto u aprilu. Brna, nažalost, nema u kalendaru, pošto organizatori iz finansijskih razloga ne mogu da ispoštuju uslov o promeni asfalta, koji su zahtevali vozači.

MotoGP se po sadašnjem planu vraća u Aziju, dalje od Katara, ali i Australiju, kao i na neke staze koje nije posetio prošle godine, kao što su „Muđelo“, „Asen“, „Sahsenring“ i „Silverston“. Takođe, povratak Velike nagrade Finske u kalendar je odložen za ovu sezonu, a najbolje motocikliste će ugostiti „Kimi Ring“. Prethodna trka Svetskog šampionata u toj zemlji vožena je još 1982. godine.

Za sada nema informacija kada možemo da očekujemo povratak navijača na tribine, ali će sve zavisiti od situacije sa pandemijom koronavirusa.

Kalendar Moto GP šampionata za 2021. godinu:
28. mart Velika nagrada Katara, Losail
4. april Velika nagrada Dohe, Losail
18. april Velika nagrada Portugala, Algarve
2. maj Velika nagrada Španije, Anhel Nijeto
16. maj Velika nagrada Francuske, Le Man
30. maj Velika nagrada Italije, Muđelo
6. jun Velika nagrada Katalonije, Katalunja
20. jun Velika nagrada Nemačke, Sahsenring
27. jun Velika nagrada Holandije, Asen
11. jul Velika nagrada Finske, Kimi Ring
15. avgust Velika nagrada Austrije, Red Bul ring
29. avgust Velika nagrada Britanije, Silverston
12. septembar Velika nagrada Aragona, Motorland
19. septembar Velika nagrada San Marina, Marko Simončeli
3. oktobar Velika nagrada Japana, Tvin Ring Motegi
10. oktobar Velika nagrada Tajlanda, Čang
24. oktobar Velika nagrada Australije, Filip Ajland
31. oktobar Velika nagrada Malezije, Sepang
14. novembar Velika nagrada Valensije, Rikardo Tormo

To bi bilo to što se tiče klasične najave sezone, a narednih dana, između dve trke u Kataru čeka vas nekoliko ekskluzivnih intervjua. Kompletnu akciju, počevši od slobodnih treninga, preko kvalifikacija do trke, svakog vikenda ove sezone možete da pratite ekskluzvino na kanalima Sport Kluba!

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare