Neki novi klinci vol. 10

Moto GP 19. mar 202110:00 > 10:47 2 komentara
Enea Bastijanini
Mirco Lazzari gp/Getty Images

Praktično svake godine pričamo o sjajnoj klasi novajlija u Moto GP šampionatu, momcima koje smo već upoznali u nižim kategorijama, a ni ove sezone nije ništa drugačije.

Povezano

U kraljevsku klasu ove godine ulaze trojica novajlija, a kao takav može da se okarakteriše i momak koji je priliku dobio u finišu prošle sezone. Svaki od njih je zanimljiv na svoj način, pošto su u pitanju dvojica šampiona, mlađi brat najveće zvezde na dva točka svih vremena i momak kojeg zapravo i ne poznajemo tako dobro.

Baš tog momka – Lorenca Savadorija smo videli na stazi prošle godine, pošto je u Apriliji zamenio Bredlija Smita, na poslednje tri trke. Ali, pošto će predstojeća sezona zapravo biti njegova prva prava, red je da ga predstavimo zajedno sa ostalima. A što se tiče ’prave’ prošlogodišnje klase rukija, ona nam je pružila i te kako mnogo uzbuđenja i iznenađenja, što smo priželjkivali, ali nismo mogli ni da pretpostavimo šta nas čeka.

Najbolji novajlija prošle sezone bio je Bred Binder, koji dobio priliku da vozi za fabrički tim KTM zahvaljujući odluci Žoana Zarka da se na polovini ugovora izvuče iz njega. I južnoafrički motociklista je to i te kako iskoristio, došavši do trijumfa na svojoj trećoj trci u kraljevskoj klasi – Velikoj nagradi Češke. Ostatak sezone za šampiona Moto3 klase iz 2016. godine bio je prosečan, ali je taj trijumf u Brnu bio dovoljan da ispiše nove stranice istorije, donevši prvi trijumf austrijskoj kompaniji u najjačoj kategoriji. Tako je najavio i da kada bude našao pravi ritam malo ko će moći da mu stane na put.

Bred Binder
Gold & Goose/Red Bull Content Pool

Binder je u borbi za najboljeg novajliju bio bolji od Aleksa Markesa, koji ga je sezonu ranije pobedio u trci za titulu u Moto2. Mlađi brat Marka Markesa je u poslednji čas dobio mesto u fabričkom timu Honde, posle penzionisanja Horhea Lorenca, i svima je bilo jasno koliko ga težak posao čeka. I privikavanje je bilo izuzetno teško, ali je podijumima u Le Manu i Aragonu nagovestio da bi ipak mogao da nađe način da obuzda Hondu. Samo to više neće raditi kao timski kolega svog brata, što zapravo i nije bio zbog odsustva osmostrukog svetskog šampiona, već kao vozač LCR Honde. I to će svakako biti dobro za njega.

Pored dvojice šampiona nižih kategorija, jedini preostali prošlodišnji ruki bio je Iker Lekuona, koji je iznenađujuće dobio priliku u Teh3 timu. Mnogi su sumnjali u odluku Ervea Ponšarala, ali je još na Velikoj nagradi Valensije 2019. godine, kada je debitovao kao zamena za povređenog Migela Oliveiru, pokazao da nešto posebno ipak postoji u njemu. Mladom Špancu je najbolji rezultat bilo deveto mesto, ali treba napomenuti da je zbog koronavirusa propustio finiš sezone. Ostanak u francuskom timu govori da je opravdao očekivanja, iako nije mogao da parira timskom kolegi koji se dva puta našao na najvišem stepeniku pobedničkog postolja.

A što se tiče ove sezone, novajlije predvodi prošlogodišnji šampion Moto2 kategorije Enea Bastijanini, a tu su njegovi rivali u borbi za titulu Luka Marini i Horhe Martin, kao i već pomenuti Savadori. Od najstarijeg od trojice Italijana i počinjemo predstavljanje klase za 2021. godinu.

Lorenco Savadori

Njegov put do kraljevske klase je poprilično neobičan, ali mu je pomoglo to što je Italijan, kao i veza sa Aprilijom u Svetskom superbajk šampionatu. Jer, ipak postoje bolje opcije od njega, ali ni italijanski tim nije mnogo pomogao sam sebi odnosom prema vozačima poslednjih godina. To sada nije tema, pa se vraćamo Savadoriju, koji je kao 14-godišnjak skrenuo pažnju na sebe osvajanjem drugog mesta u Red Bulovom kupu novajlija. U borbi za titulu bolji od njega bio je Žoan Zarko, koji ga je pobedio za 57 bodova.

Lorenco Savadori
Mirco Lazzari gp/Getty Images

U narednoj sezoni italijanski motociklista je osvojio titule šampiona Italije i Evrope u klasi do 125 kubika, a te godine je i debitovao u Svetskom šampionatu. Priliku je dobio na Apriliji RCGM tima, osvojio je tri boda na tri trke i tako izborio ostanak u klasi. Te 2009. godine mu je najbolji plasman bilo deveto mesto na „Muđelu“, a zanimljivo je to bila i jedina trka koju je završio među osvajačima bodova. Imao je devet odustajanja na 13 trka, a slično je bilo i sledeće godine, posle koje se preselio u Superštok kup u kojem je iz godine u godinu napredovao.

Prva sezona očekivano je protekla u privikavanju, vozio je za Kavasaki, da bi se potom prebacio na Dukati, na kojem je i ostvario prvi trijumf – u Monci 2012. godine. U italijanskom timu se zadržao samo tu sezonu, vratio se u Kavasaki, sa kojim je 2014. bio vicešampion, a zatim je pozvala Aprilija. I ta veza je dovela do njegovog najvećeg uspeha i jedine titule koju je osvojio do sada – 2015. godine. Tada je ostvario četiri trijumfa na osam trka, a još dve završio na podijumu i najavio prelazak u Svetski superbajk šampionat.

Savadori nije blistao, ali je bio znatno konstantniji nego što je bio slučaj dok je vozio u klasi do 125 kubika. Iako nije ostvario nijedan podijum, a najbolji plasman mu je bilo četvrto mesto, dobio je važno mesto u Aprilijinom projektu u kraljevskoj klasi. Paralelno je 2019. godine vozio u MotoE kategoriji za Gresini, a sezonu je završio na 16. mestu.

Lorenco Savadori
motogp.com

Kada je Andrea Janone suspendovan zbog dopinga, Smit je bio taj koji je dobio priliku na privremenoj osnovi, dok je Savadori preuzeo ulogu koju je britanski motociklista imao do tada. Ipak, pošto Smit nije obavljao dovoljno dobar posao, čemu u prilog ide 12 bodova na 11 trka, dok je Aleš Espargaro redovno donosio bodove timu, Italijan ga je zamenio na poslednje tri trke sezone. Nije uspeo da osvoji nijedan bod, a pošto su brojni vozači odbili mesto u Apriliji, između ostalih Andrea Doviciozo i Marko Beceki, iz tima su najavili da će se Savadori i Smit na testiranjima boriti za njega. Ipak, Italijanu je ono pripalo bez borbe, što je jeste malo diskutabilno, ali možda tek treba da vidimo ono što u Apriliji očigledno video njemu.

Horhe Martin

Za Martina se dugo znalo da će ove godine dobiti priliku u Pramak Dukatiju, ali smo na potvrdu čekali i čekali i čekali. Bilo je čak i smešno što nijedna strana nije htela da potvrdi, što je moglo da bude razumljivo dok se mladi Španac oporavljao od koronavirusa, ali bila je to najlošije čuvana tajna u padoku.

Horhe Martin
Gold & Goose/Red Bull Content Pool

Martin je svakako jedan od vozača kojeg mnogi jedva čekaju da vide na mašini od 1.000 kubika, pošto su njegovi rezultati u nižim kategorijama impresivni. Prva činjenica koja ide u prilog tome je osvojena titula u Red Bulovom kupu novajlija 2014. godine, u direktnoj borbi sa aktuelnim šampionom kraljevske klase Đoanom Mirom. Njih dvojicu je na kraju delilo 57 bodova, a neki od konkurentata bili su im Fabio di Đanantonio i Derin Binder.

Debi u Svetskom šampionatu imao je 2015. godine, a u prve dve sezone u Moto3 kategorije branio je boje Aspara. U tom periodu imao je jedan podijum, a prelazak u Gresini, na Hondu sa Mahindre, doneo je i rezultate. Ređao je podijume, doduše nije uspevao da dođe do najvišeg stepenika pobedničkog postolja, a prelom članka koji je zadobio na „Sahsenringu“ umnogome je uticao na njegovu sezonu. Ipak, završio ju je na najbolji mogući način – trijumfom na Velikoj nagradi Valensije, kojim je i najavio ono što nas je čekalo dogodine.

Španski motociklista je te sezone bio klasa za sebe, čemu u prilog idu sedam pobeda, još tri podijuma, uprkos tome što je u Brnu zaradio fakturu desne ruke, pa je propustio tu trku. Na kraju je za 42 boda pobedio Fabija di Đanantonija, dok je Beceki imao četiri boda manje od svog sunarodnika. Očekivano, odmah je prešao u Moto2, ostao je u Gresiniju, i sasvim solidno se navikavao na srednju kategoriju u svojoj prvoj sezoni.

Horhe Martin
motogp.com

I onda je došla pandemija koronavirusa, koja je onemogućila Martina da se ozbiljnije bori za titulu. Pobedom na Velikoj nagradi Austrije nagovestio je da će biti kandidat za tron, to je potvrdio drugim mestom nedelju dana kasnije, takođe na „Red Bulu“, a onda je morao da propusti obe trke u Mizanu jer je bio pozitivan. Iako se vratio na stazu odmah potom, bilo je očigledno da fizički nije više na nivou kao ranije, a iako šansu za titulu više nije imao, nije se predavao. Otuda i pobeda u Valensiji, uz još dva podijuma do kraja sezone koju je završio kao peti u generalnom plasmanu.

Enea Bastijanini

Iako su drugi bili favoriti, pa čak i nekoliko trka pre kraja sezone, titula u Moto2 kategoriji prošle godine je otišla u ruke Enee Bastijaninija. 23-godišnji Italijan je ostvario isti broj pobeda kao Luka Marini i Sem Lous, ali je bio konstantniji od njih. Jeste da su obojica imali probleme sa povredama, Britanac nešto veće, a uz to je, diskvalifikovan je sa Velike nagrade Štajerske zbog sulude vožnje, za neke greške su ipak sami bili krivi.

Za to vreme je Bastijanini konstantnošću, po kojoj je poznat poslednjih godina, došao do najvećeg uspeha karijere. I ne samo to, postao je treći italijanski šampion Moto2 za četiri godine, ali prvi od njih koji nije član Akademije Valentina Rosija. I poprilično je čudno što Bastijanini nije ušao u taj odabran krug, posebno zbog činjenice da je iz Riminija, ali je podršku dobio na drugoj strani – od Fausta Gresinija i Leopard rejsinga.

Enea Bastijanini
motogp.com

Slično kao Savadori i Martin, Bastijanini je na veliku scenu stupio ulaskom u Red Bulov kup novajlija, u kojem se zadržao jednu sezonu, koju je završio na četvrtom mestu. Jedan od rivala tada mu je bio Martin, koji je, kao što je već pomenuto, godinu dana kasnije osvojio titulu u toj kategoriji.

Italijan je debi u Svetskom šampionatu imao 2014. godine, vozio je za Go&Fun tim i bio je jedno od najprijatnijih iznenađenja u Moto3 kategoriji. Na svojoj sedmoj trci, na stazi „Katalunja“ bio je drugi, a još dva puta se našao na podijumu. Napredovao je neverovatnom brzinom, tako je došla i njegova prva pobeda, na Velikoj nagradi San Marina 2015, a odustajanja u Aragonu i Australiji onemogućila su ga da se do kraja sezone bori za titulu. Morao je da se zadovolji trećim mestom, iza Denija Kenta i Migela Oliveire, da bi naredne sezone bio drugi, ali jednostavno nije mogao da parira Binderu, koji je vozio kao da je sa druge planete.

Uprkos takvim rezultatima, ostao je još dve sezone u najslabijoj kategoriji, ali zapravo nije mogao da nastavi ni u približnom ritmu. Ipak, čini se da mu je sezona koju je 2018. godine proveo u Leopard rejsingu donela stabilnost koja mu je bila potrebna da bi se u Moto2 pokazao u pravom svetlu. Prilagođavanje na srednju kategoriju je proteklo veoma dobro, imao je probleme sa povredama, a najbolji rezultat te godine bilo mu je treće mesto.

Enea Bastijanini
Mirco Lazzari gp/Getty Images

Podijum na otvaranju sezone u Kataru nije baš nagoveštavao rasplet kakav smo videli osam meseci kasnije, pošto je usledila duga pauza zbog koronavirusa, ali su pobede na Velikoj nagradi Andaluzije i u Brnu pokazale da se on ne šali. Bilo je mnogo uspona i padova, a iako je poslednju pobedu ostvario na drugoj trci u Mizanu, uprkos usponima i padovima, na poslednjih sedam trka se videlo da najviše želi titulu od svih kandidata. Uz to, izbegao je povrede, a tada je već uveliko bilo potvrđeno da prelazi u kraljevsku klasu kao vozač Avintije, što mu je svakako pomoglo da se koncentriše na sadašnjost i ne misli na budućnost.

Luka Marini

I na kraju dolazimo do Luke Marinija, koji će kao Bastijanini voziti za Avintiju, ali u bojama Skaj VR46 tima, pošto je Rosi pomalo i neočekivano dogovorio ulazak svoje ekipe u kraljevsku klasu, i pre kraja svoje karijere. Luka je taj prelazak u kraljevsku klasu zaslužio, iako ne kao šampion, pa ćemo ove godine prvi put u istoriji imati tri para braće u najjačoj kategoriji (Espargaro, Markes, Rosi/Marini).

Luka je polubrat Valentina Rosija sa majčine strane, pa ne treba posebno pričati o tome da mu je bilo predodređeno da se jednog dana pridruži ’Doktoru’. Samo niko nije mogao da pretpostavi da će karijera devetostrukog svetskog šampiona trajati toliko, pa ni on sâm, i da će zapravo dočekati brata u kraljevskoj klasi. Njih dvojicu deli 18 godina, što znači da kada je Luka rođen Valentino je već bio svetski šampion. Svakako mu je pomoglo to što je brat velikog Rosija, mnogi su zbog toga i sumnjali u njega, ali je svojom vožnjom poslednjih godina pokazao da je ipak zaslužio svoje mesto. To što je vozio i vozi za tim svog brata samo mu je na neki način pružilo platformu da se to lakše vidi.

Luka Marini
motogp.com

Marini se do Svetskog šampionata probijao kroz CEV prvenstvo, u Moto3 je bio prosečan, ali se u Moto2 bolje pokazao, izvesno zbog svoje građe, pošto je brzo prerastao motore od 250 kubika. Debi u u Svetskom šampionatu imao je 2013. godine, kada je dobio specijalnu pozivnicu za trku u Mizanu, koju nije uspeo da završi. Dve godine kasnije na sličan način je dobio priliku u Ponsu, samo u Moto2 kategoriji, a Veliku nagradu San Marina završio je na 21. mestu.

Već sledeće sezone angažovao ga je Forvard, u kojem se zadržao dve sezone, ali je uz mnogo uspona i padova, njegov najbolji plasman bilo četvrto mesto u Brnu 2017. Usledio je prelazak u Skaj VR46 ti, gde je mnogo učio uz Frančeska Banjaju, koji je te 2018. godine osvojio titulu i nasledio Franka Morbidelija na tronu. Sve to je doprinelo tome da Luka postane vođa tima, postepeno napreduje, pa tako se i prvi put nađe na najvišem stepeniku pobedničkog postolja. To se desilo na Velikoj nagradi Tajlanda 2019. godine, a isto je ponovio samo dve nedelje kasnije na stazi „Tvin Ring Motegi“.

Tada je već bilo kasno da se umeša u borbu za titulu, koja je otišla u ruke mlađeg Markesa, a uprkos odustajanju u Kataru, kada je sezona nastavljena posle duge pauze, vrlo brzo je preuzeo kontrolu. Slavio je na Velikoj nagradi Španije i do dolaska u Le Man imao je još po dve pobede i druga mesta, a tamo se sve promenilo. Imao je zastrašujući udes tokom drugog slobodnog treninga, u kojem je zbačen sa motora i pao je pravo na kuk, ali je izbegao ozbiljnije povrede.

Luka Marini
Sky Italia 2021

To je i te kako uticalo na rasplet sezone, pošto Luka više nije ličio na sebe sve do poslednje trke, u Portugalu, kada je sve već bilo odlučeno. U Le Manu je bio 17, u Aragonu je odustao, usledile su tri prosečne trke, pre drugog mesta na zatvaranju šampionata, ali ga je Bastijanini pobedio za devet bodova. Još pre velikog finala rešena je i nedoumica da li će ući ove sezone u Moto GP, što je njegov brat najavio, ali slobodnog mesta nije bilo. Ipak, Avintija je raskinula saradnju sa Titom Rabatom, postigla dogovor da polovina tima bude u stvari Skaj VR46 i tako će Rosi dobiti trećeg rivala iz svoje Akademije, i to svog brata.

Tradicionalnim predstavljanjem novajlija započinjemo najavu sezone u Moto GP šampionatu, koji ćete i ove godine kompletan pratiti ekskluzivno na kanalima Sport Kluba. Pred sam početak akcije pred Veliku nagradu Katara, narednog petka, na našem sajtu vas čeka i najava svega šta nas čeka narednih meseci, ali i brojni ekskluzivni intervjui!

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare