Ko treba da bude MVP? Zašto Jokić?

Košarka 3. apr 202110:00 > 10:10 13 komentara
Nikola Jokić
REUTERS / Kim Klement-USA TODAY Sports

Deluje da će Nikola Jokić biti najkorisniji igrač NBA za sezonu 2020/2021. To i dalje zvuči nestvarno.

Srpski košarkaš koji osvaja MVP nagradu u najjačoj svetskoj ligi delovalo je do pre nekoliko godina kao scenario iz „My Career“ moda NBA 2K igre. Sa druge strane, i luđe stvari su se dešavale u NBA stvarnosti, a za mnoge od njih bismo, da nam se dogode dok igramo, rekli „ovo nije realno“.

NBA priče:

Pa kako smo došli do toga da je Nikola Jokić na dve trećine regularne NBA sezone prvi kandidat da bude proglašen njenim najkorisnijim igračem? Da li je zapravo prvi favorit u toj trci? Koji su mu protivkandidati? Koji su njihovi argumenti i koliko su snažni u odnosu na Jokićeve? Ima mnogo relevantnih pitanja, ali pre svih njih treba pretresti jedno, ono najbitnije – šta to uopšte znači „najvredniji igrač“?

Kao u nekom filmu sa nezadovoljavajućim raspoletom – odgovor na pitanje je da nema odgovora. To „najvrednije“ ostavljeno je na interpretaciju glasačima, pa su tokom godina oni koji donose sud o MVP nagradi menjali kriterijume na razne načine.

Situacija koju imamo danas je svojevrstan hibrid – kada se bira MVP u donošenje odluke ulaze uspeh tima, napredne i „boxscore“ statistike, broj odigranih utakmica i minuta, lični utisak… Međutim, možda i najbitnije od svega je priča koju svaki od kandidata ima iza sebe ili, kako to često sportski novinari vole da formalizuju – narativ. Koji od košarkaša koji pretenduju na MVP nagradu ima odgovarajući narativ?

Zbog toga smo tokom godina često viđali pomalo nelogične laureate u ovoj kategoriji. Kada je Karl Meloun 1997. godine bio MVP, svi smo znali da je to Džordanova nagrada, ali da je Majk narodu malo dosadio, pa je zbog prezasićenja zanimljivija bila priča „Poštara“ iz Solt Lejk Sitija. Ista stvar se dogodila i četiri godine ranije, pa je trofej završio u rukama Čarlsa Barklija. Iz ove perspektive je sasvim jasno – bile su to Majkove MVP nagrade.

Nikola Jokić
REUTERS / Chuck Cook-USA TODAY Sports

Stiv Neš 2005. i 2006. godine? Vrlo verovatno je bilo boljih kandidata, ali su ljudi voleli način na koji je kanadski plejmejker igrao i želeli su da ga nagrade. Kobi Brajant 2008. godine? Bila je „gre’ota“ da jedan očigledni velikan nema baš nijedan NBA trofej u kolosalnoj karijeri. Primera je tokom istorije bilo mnogo, ali mislim da je ovo idealno da bi se ilustrovalo da biranje „najvrednijeg“ ni izbliza nije egzaktan proces.

Ko će onda ove godine osvojiti MVP nagradu, poznatu pod imenom Trofej Morisa Podolofa? Jedan momak nekonvencionalnog stila i genijalnog košarkaškog uma igra sezonu karijere, a svaki od spomenutih kriterijuma ispunjava baš kako treba.

***

Počnimo od tog „ozloglašenog“ narativa – Jokić ga je ispisao na više nego prikladan način. Ovo su stvari zbog kojeg bi se mnogi radovali baš Jokiću kao osvajaču MVP nagrade.

– Prvi MVP centar još od Šakila O’Nila 2000. godine. ✓
– Prvi igrač u istoriji Nagetsa izabran za ovu nagradu. ✓
– Izabran na sa 41. pozicije drafta, niko nije verovao u njega na početku karijere. ✓
– Stilom igre jedinstven u NBA istoriji, već poznat kao najbolji centar-dodavač u istoriji košarke. ✓

– Poseduje nesvakidašnji mentalni sklop, nije tipični „alfa“ koji dobija MVP nagradu, što je lepa inovacija. ✓

NBA priče:

Prosto rečeno, pretežno deluje da bi narod sada voleo da Jokić bude MVP. To je frapanantno – kako za američku košarkaški pomalo ksenofobičnu javnost, tako i za sve nas koji ovu igru volimo u Srbiji. Jokićeve partije na MVP nivou postale su nešto što uzimamo zdravo za gotovo, a to svakako ne bi trebalo da bude slučaj. Bitno je da zapamtimo – ovo nije nešto što se često dešava! Ma, ovo se nikada ne dešava i toga treba da budemo svesni dok zapanjeno gledamo centra Denvera!

Nastavimo sa gomilanjem argumenata u Nikolinu korist u ovom prikazu. Jokićevo „polaganje prava“ na MVP nagradu je istorijski potpuno opravdano. Baš kao što je spomenuti Stiv Neš tokom vrhunca „sedam sekundi ili manje“ ere Finiks Sansa enkapsulirao aktuelne trendove u košarci, tako je i Somborac danas personifikacija NBA stremljenja.

Iako je to sve na „odokativnom“ nivou, prilično sam siguran da bi Jokićevo iskonsko „zna da igra“ funkcionisalo u svakom dobu NBA. Ipak, evidentno je da ga moderna era lige favorizuje svojim brzim ritmom i munjevitom ofanzivnom evolucijom. Jokić bi u svakom košarkaškom trenutku kroz istoriju efikasno mogao da generiše mnogo poena – jednostavno ima skorerski i dodavački gen. Ipak, ovoliko visoki učinci „po meču“ sigurno ne bi bili prisutni početkom dvehiljaditih, tokom tzv. „deadball“ ere.

Igrač A: 25,5 poena, 12,7 skokova, 3,7 asistencija, 2,5 blokada, 0,7 ukradenih lopti, 3,2 izgubljene lopte;
Igrač B: 26,5 poena, 11 skokova, 8,4 asistencije, 0,7 blokada, 1,5 ukradenih lopti, 3,1 izgubljena lopta.

Igrač A je Tim Dankan iz sezone 2001/2002. svoje najbolje u karijeri, posle koje je osvojio MVP nagradu. Igrač B je 25-godišnji Nikola Jokić u sezoni 2020/2021. u trenutku pisanja ovog teksta.

*Ovaj Player A/Player B metod je popularizovao Bil Simons, novinar kojem se štošta može zameriti, ali koji ima velikog uticaja na to kako se o sportu piše danas. Ovo je jedan mali omaž sadašnjem gazdi Ringera.

Jedan od bitnih aspekata su i Jokićevi fizički kvaliteti. Vrlo često je „na tapetu“ njegova neatletičnost, ali to je samo donekle na mestu. Jedini neupitni fizički problem koji Jokić ima u NBA je skoro pa potpuno odsustvo odraza. Zaista, po tom parametru on je ispod nivoa potrebnog za KLS, a kamoli NBA, pa se ta mana najbolje očitava u broju blokada. Jokićev istančani njuh za skokove nadomešćuje minijaturni odraz kada je u pitanju sakupljanje odbitaka.

Ni u jednom drugom segmentu se ne može okarakterisati kao fizički ispodprosečan. Nikola je solidno brz u punom sprintu i u lateralnim kretnjama, isto tako funkcionalno prilično snažan, iako nećete na njemu videti „isečene“ mišiće. Osim toga, njegova fizička transformacija u odnosu na vreme kada je stupio u ligu je nešto vredno komplimenta i zasebne nagrade.

A šta je sa mentalnim sklopom, da li je on na traženom MVP nivou? Kao što smo naglasili, striktna pravila ne postoje. MVP je uglavnom neko ko je jasan vođa svog tima i igrački i verbalno, a Jokić je daleko od najglasnijeg Nageta. Prošla su vremena kada su Majkl Džordan i legende starog kova šikanirali manje kvalitetne saigrače u pokušajima da ih motivišu da budu bolji, ali i dalje je na snazi određena slika o „vođi“ tima i lige, a u nju se Jokić baš i ne uklapa.

Srpski centar je neko ko vodi primerom, a ne rečima. Međutim, on ni najmanje ne beži od odgovornosti – u „clutch“ situacijama (poslednjih pet minuta meča u trenucima kada je razlika do pet poena) Jokić šutira 51,4 odsto iz igre, kao apsolutni lider svog tima. Još jedna bitna stvar je da je Jokić u poslednje tri sezone u doigravanju dokazao da je neko čiji brojevi u plej-ofu rastu, za razliku od recimo Džejmsa Hardena, koji se lošije snalazi sa žešćim odbranama.

Nikola Jokić
REUTERS / Isaiah J. Downing-USA TODAY Sports

Napredne statistike ne ostavljaju ni najmanje mesta dilemama – Jokić je prema svim relevantnim naprednim merilima neprikosnoveni MVP. Win shares, Win Shares na 48 minuta, VORP, Offensive Box Plus/Minus ga stavljaju na prvo mesto bez premca. PER Džona Holindžera ga svrstava na drugo mesto iza Žoela Embida, od kojeg je Nikola već sad odigrao 17 utakmica više. Drugi je u ligi po ukupnom broju odigranih minuta, prvi po broju ubačaja iz igre, a samo četiri ukradene lopte mu nedostaju da bude i prvi kradljivac NBA. „Matematika“ je jasna – Jokić najviše doprinosi pobedama svog tima.

A šta kaže „test očinjeg vida“, tj. lični utisak? Najsubjektivniji od svih parametara ne treba uzimati za ozbiljno ako je jedini izvor informacija, ali može da ilustruje suve brojke. Lično, kada god sam gledao Jokića, imao sam utisak da je najbolji igrač na parketu ili da u narednom minutu može to da postane. Objektivnosti ovde ni izbliza nema, ali eto – još jedan argument u korist srpskog igrača, ma koliko možda nebitan bio u globalu.

Koji su kontraargumenti, šta govori u prilog činjenici da Jokić ne treba da bude MVP? Skoro pa da i nema neoborivih antijokićevskih pokazatelja. Mnogo se govori o Jokiću kao katastrofalnom odbrambenom igraču, što zaista nije tačno. Defanzivni Win shares ga tumači kao elitnog defanzivca, što je vrlo verovatno preterano, ali insistiranje na priči da Jokić „ne igra odbranu“ samo po milioniti put demonstrira da se igrači mnogo brže menjaju nego stav javnosti prema njima.

Šta je sa Jokićevim rivalima u ovoj trci? Svaki od njih ima po neki izraziti nedostatak u ovom nadmetanju. Žoel Embid je, u za sebe karakterističnom maniru, zbog povreda već propustio mnogo utakmica. Lebron Džejms takođe odsustvuje zbog povrede, ali je i period bez Entonija Dejvisa, u kojem su Lejkersi dosta loše igrali dok je LBJ bio zdrav, bio „palac dole“ za Kralja Džejmsa. Dejm Lilard je zaista sjajan u Blejzersima, Stef Kari u Voriorsima, ali njihovi timovi jednostavno nemaju dovoljno dobre rezutlate. Sezona Luke Dončića ipak je znatno lošija od prethodne, a Rudi Gober, uprkos odličnim rezultatima Jute, nije Jokićeva klasa, što je u direktnim duelima bilo više nego očigledno.

Janis Adetokumbo
Photo by Patrick Smith/Getty Images

Janis Adetokumbo je verovatno najbolji protivkandidat Jokiću, ali činjenica je da je javnost „zasićena“ njim. On je u prethodne dve sezone osvajao MVP priznanje, prilično zasluženo, ali je potom ipak podbacivao u plej-ofu, što će mu u očima glasača svakako biti minus. I na kraju, glavni protivnik u ovom razgovoru – Džejms Harden. Njemu je otežavajuća okolnost početak sezone u dresu Hjustona, tokom kojeg je nezainteresovanošću pokušavao i uspeo da izazove što skoriji trejd, što baš i nije pohvalno.

Možda i najbitnije pitanje je – ima li smisla sve to što Jokić radi? Pobeđuje li njegov tim? Odgovor je definitivno „da“. Nagetsi su na 62 odsto pobeda i, kako stvari stoje, od dolaska Erona Gordona očekuje se da procenat pobeda nastavi da raste. Istorijski MVP titulu obično dobija najbolji igrač jednog od dva prvoplasirana tima Istoka ili Zapada, ali je u nedavnoj prošlosti laureat bio i Rasel Vestbruk, čiji je Tander jedva ušao u plej-of u toj sezoni. Činjenica da će Nagetsi sezonu završiti kao treći, četvrti ili peti na Zapadu ne bi trebalo da dovede u pitanje legitimnost Jokića kao najkorisnijeg igrača lige.

Zapravo, što više o tome razmišljam i istražujem, sve sam više mišljenja da bi velika nepravda bila ovo priznanje dati nekome drugom. Jokić na više polja toliko štrči iznad konkurencije, da je jasno da je ovo njegova sezona.

***

O Nikolinim kvalitetima poslednjih godina govore mnogi, ali najviše težine nose reči košarkaških velikana. Jokića su hvalili Medžik Džonson, Kevin Garnet, Tim Dankan i mnogi drugi stanovnici Kuće slavnih, a najpreciznije ga je možda opisao Greg Popovič, jedan od najvećih trenera u istoriji ove igre:

On je moderna reinkarnacija Lerija Birda.“

Poređenje koje je sve vreme bilo tu, ali je tek u ovoj sezoni dobilo na značaju. Da, Leri „Legenda“ bi najverovatnije igrao Jokićevim stilom da je četrdesetak godina mlađi.

Ukoliko propustite priliku da ga gledate, sami ste krivi.

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare