Doktor za transfere – Bepe Marota

Skener 30. jan 202013:10 > 13:12
Mario Carlini / Iguana Press/Getty Images

Šta god da se dogodi u poslednja dva dana prelaznog roka, najbolji posao odradio je Inter dovođenjem Kristijana Eriksena i to za samo 20 miliona evra. I naravno, sve je zasluga neverovatnog Bepea Marote

Mario Carlini / Iguana Press/Getty Images

Posle osvajanja triple krune i odlaska Žozea Murinja Inter je dugo lutao. I sa trenerima i sa pojačanjima i sa direktorima, a tu je bio problem i sa vlasnikom nakon odlaska legendarnog Masima Moratija, samo se setite Erika Tohira i njegovih poteza na Meaci. I onda je Suning kupio klub, a Stiven Džang rešio da dovede ljude koji su stvarali sadašnji Juventus – Đuzepea Marotu i Antonija Kontea.

Niko nije sumnjao da je napravljen pravi potez dolaskom Kontea koji je dokazan trener, koji ima svoj sistem, a iza sebe rezultate. Međutim, znali su svi da on ne može da radi kako treba ako nema čoveka iza sebe, koji će mu obezbediti igrače koje želi. Zato je doveden Marota.

Povezano

A ko je u stvari Đuzepe Bepe Marota?  Rođen je u Varezeu 1957.godine, a da će postati uspešan menadžer i direktor bilo je jasno kada je sa samo 22 godine postavljen za generalnog menadžera Varezea (pre toga je godinu dana radio kao direktor mlađih kategorija). Sa klubom iz svog rodnog grada je ušao u Seriju B i tamo bio punih pet sezona. Iskustvo je sticao još u Monci i Komu, a prvi veliki posao imao je u Veneciji gde ga je zaposlio Mauricio Zamparini.

Uveo je ovaj klub u Seriju A prvi put posle 30 godina, a praktično prvi veliki posao koji je napravio bilo je dovođenje Alvara Rekobe na pozajmicu iz Intera. Tada se videlo da ima njuh za dobre igrače. Iz Venecije je otišao u Atalantu, gde se zadržao dve godine.  

Ali pravi uspon Marote krenuo je 2002.godine kada ga je u Sampdoriju pozvao novi vlasnik kluba, lokalni biznismen Rikardo Garone. Klub iz Đenove je bio u vrlo lošoj situaciji, igrao je u drugoj ligi, a nije bio ni blizu u dva navrata da se vrati u elitu, bio je u donjem delu tabele.

Valerio Pennicino, Getty Images Sport

Dolaskom novog vlasnika i kapitala, kao i novog generalnog menadžera stvari su krenule da se menjaju. Marota je prvo promenio trenera i doveo čoveka sa kojim je radio u Veneciji, Valtera Novelina, a zatim je napravio odličan miks iskusnih i mladih igrača i bilo je jasno da je Samp favorit za povratak u Seriju A.

To se i dogodilo, zauzeli su drugo mesto i vratili se tamo gde im je mesto, a odmah po povratku izmakao im je plasman u Kup UEFA.

Od 2004.godine Marota nije više bio samo generalni menadžer, već i CEO (chief executive officer) u Sampdoriji, a baš od te godine počinje i saradnja sa sadašnjim direktorom Juventusa Fabijom Paratićijem, koga je kao bivšeg igrača (te sezone završio karijeru u Brindiziju) doveo da bude šef skauting službe.  

Marota je držao Novelina sve do 2007.godine, ali je posle dve slabije sezone rešio da ga otpusti i dovede Valtera Macarija, kome je kao „poklon“ u prelaznom roku doveden Antonio Kasano.

Sampdorija je uspela po drugi put za vreme Marote da se plasira u Kup UEFA, a napravljen je i odličan napadački tandem, pošto je Kasanu pridodat Đampaolo Pacini.

Emilio Andreoli, Getty Images Sport

 Ali Macari se nije dugo zadržao, a na njegovo mesto je doveden Luiđi Delneri, a Marota je doveo nekoliko dobrih pojačanja i Sampdorija je osvtarila veliki uspeh i plasirala se u Ligu šampiona, što je bio signal za Juventus da angažuje Marotu, koji je sa sobom poveo i Paratićija i Delnerija.

Jedna zanimljivost iz perioda rada u Sampdoriji jeste trenutak kada je Torino probao da iza leđa klubu iz Đenove uzme Paratićija (pregovarali su i nudili mu mesto generalnog direktora), ali je Marota to otkrio i napao vlasnika bikova Kaira u medijima i tako sprečio odlazak svog najbližeg saradnika.  

#related-news_0

Andrea Anjeli je kao novi prvi čovek stare dame doveo Marotu u klub, posle loše sezone gde je stara dama završila kao sedma. Promene su bile potrebne, a Marota je imao pune ruke posla. Doveo je čak 14 novih igrača, među kojima je bio i Miloš Krasić, a prodao je 11 i tu su bili i trezege i Dijego, što je izazvalo burnu reakciju navijača, naročito što je Juventus ponovo završio kao sedmi.

Marota je uručio otkaz Delneriju i pozvao Antonija Kontea, koji je do tada radio u Sijeni (pre toga bio u Atalanti, Bariju i Arecu). Mnogi su bili skeptični, ali Konte je u prvoj sezoni doneo Skudeto, prvi posle šest godina i nakon Kalčopolija.

A Marota je imao velike zasluge, doveo je Pirla kao slobodnog igrača, stigli su još i Vidal, Vučinić, Lihtštajner… Marota je tada već počeo da dovodi igrače bez obeštećenja, Pirlo je bio prvi, stigao je još i Pogba, a Vidal je plaćen svega 10,5 miliona evra.

Napravljen je vrhunski tim, izuzetan vezni red je imao juve i 2015.godine stigao do finala Lige šampiona. A svi su pričali za koliko novca je Marota napravio takav vezni red, manje od 15 miliona evra.

Nastavio je da radi u svom stilu, mada je tokom godina bilo i velikih promašaja – Elija, Matri, Estagaribija… Pa čak i Bernardeski, koji je plaćen Fiorentini 40 miliona evra 2017.godine, ali još uvek nije opravdao ni deo uloženog novca.  

Paolo Bruno Getty Images Sport

Posle odlaska iz Juventusa u oktobru 2018.godine Marotu su pozvali čelnici Intera i ponudili mu posao. Samo dva meseca kasnije je preuzeo funkciju u milanskom klubu, a sada kada je Inter stao na noge i rešio problem koji je imao sa finansijskim fer plejom Marota može na miru da radi.

A upravo je on najzaslužniji za rešavanje problema, Inter je pravio razne kombinacije kako bi se sve regulisalo, a evo samo jednog primera – Zinjo Vanhojzden je prodat Standardu za 12,5 miliona evra, a Inter prema svim izveštajima ima obavezu da ga otkupi u narednom periodu za 16 miliona (po nekim medijima cifra ide i do 18 miliona).

Dakle, kada je Interu bio potreban novac da reši problem, Standard je platio 12,5 miliona, da bi Inter uzvratio kasnije sa dodatnih 3,5 miliona što mu je belgijski klub učinio i što mu je razigrao supertalentovanog defanzivca. Inter je prodajama mladih igrača, koji nisu imali budućnost u klubu, rešio problem sa finansijama – Puškaš prodat za 10 miliona Redingu, Sala za pet Sasuolu, Adorante za pet Parmi…

#related-news_0

Ne treba zaboraviti ni zasluge Pjera Ausilija u celoj ovoj priči, jer je on i dalje najbliži Marotin saradnik u Interu. Marota je svog prvog „besplatnog“ igrača doveo u Inter odmah po dolasku, Dijego Godin je u januaru 2019.godine dogovorio dolazak na Meacu.  

A kada je konačno skinut teret FFP sa leđa, krenulo se u novi projekat u kom će Inter pokušati da skine sa trona Juventus. Doveden je Lukaku nakon teških pregovora Marote sa čelnicima Mančester Junajteda.

Lukaku je bio izrazita želja Antonija Kontea, koji nije bio zadovoljan brzinom kojom su završavani poslovi u letnjem prelaznom roku, kao ni svim dovedenim igračima. Zato je Marota krenuo u akciju u januaru, prvo je trebalo pojačati bočne pozicije koje su u Konteovom sistemu 3-5-2 izrazito bitne.

Dovedeni su Ešli Jang i Viktor Mozes, a Inter je za njih izdvojio relativno malu svotu novca, jer je Jangu isticao ugovor na leto, dok je Mozes samo pozajmljen od Česlija uz opciju otkupa, koju je pitanje da li će iskoristiti neroazuri. I onda šlag na tortu.

Delovalo je nemoguće da će Inter izaći kao pobednik u borbi za potpis Kristijana Eriksena, koji bi sledećeg leta bio slobodan igrač.

Emilio Andreoli, Getty Images Sport

Manje-više svi veliki evropski klubovi su želeli da dovedu Danca, znao je Marota da mora brzo da reaguje i da se dogovori i sa igračem i sa Totenhemom, kako bi mogao da ga dovede već sada. Eriksen je pristao na uslove koje mu je Inter ponudio, a onda je usledilo pregovaranje sa Levijem i na kraju je opet Marota, baš kao i u slučaju sa Lukauom izašao kao pobednik.

Fiksni deo je 15 miliona i zatim bonusi. Sve zajedno 20. A Totenhem je tražio u startu 20 miliona, pa na sve to bonuse. Međutim, Marota je odradio svoj deo posla, ali je odradio i deo pre toga koji mnogi nisu primetili…  

Po svemu sudeći je on plasirao priču u medije kako Inter želi da dovede Dejana Kuluševskog iz Atalante, koji je na pozajmici u Parmi. Stoji da Kuluševski igra odlično, ali je još uvek daleko od dokazanog igrača. Pričalo se o obeštećenju od 30 i više miliona evra, ali istina je potpuno drugačija.

On je samo želeo da uključi Juventus u celu tu igru, to jest svog dojučerašnjeg saradnika Fabija Paratićija. I uspeo je. Paratići je ušao u pregovore sa Atalantom kako bi skinuo „pojačanje“ Interu, platio čak 40 miliona (koliko je plaćeno i za Federika Bernardeskija), pa ga ostavio na pozajmici u Parmi. A Kuluševski pokriva poziciju ofanzivnog veznog (po potrebi krila)…

Tako je Juve kupio igrača koji igra maltene na istom mestu kao Eriksen i otvorio put Interu da lakše dođe do igrača kog želi… Doktorski.  

Videćemo da li će Marota uspeti da izgradi moćan Inter, kao što je uradio sa Juventusom, ali ako nastavi ovako da radi nema sumnje da ćemo ponovo imati mnogo uspeha.