Tako blizu, a tako daleko

Pool via REUTERS/Carl Recine

Ili kako je Lester ostao bez mesta koje vodi u Ligu šampiona i kako su ga povrede uništile posle pauze...

Pre pauze zbog koronavirusa Lester je imao osam bodova više u odnosu na Mančester Junajted. Nešto ranije, sredinom januara imao je i 12 bodova više u odnosu na crvene đavole i delovalo je svima da će sigurno završiti u top 4 i igrati Ligu šampiona. Ali, desilo se ono s čim Lester nije mogao da se izbori, a to su povrede ključnih igrača. Rikardo Pereira nije igrao od marta nijedan meč, Ben Čilvel je odigrao četiri utakmice posle pauze, dok je Džejms Medison igrao na tri meča, ali se i na njima videlo da ga muči povreda. Na to dodajte samouništenje protiv Bornmuta, od greške Šmajhela kada je napucao Ndidija, pa do crvenog kartona koji je dobio Sojundžu i zbog kog nije igrao na poslednje tri utakmice…

Takvi izostanci su nenadoknadivi za ekipe poput Lestera. U sistemu Brendana Rodžersa bočni igrači u odbrani su veoma važni, a kada nemate prave alternative za svoje startere onda ne možete ni da očekujete plasman u Ligu šampiona. I Pereira i Čilvel su dali po tri gola ove sezone, predstavljali su ozbiljnu pretnju po protivnika, upisali su i po tri asistencije, a i jedan i drugi su bili izvanredni u defanzivi. I kada je Rodžers ostao bez Pereire već se videlo da će biti ozbiljnih poteškoća jer Džastin, bar još, nije kalibar da igra na tom nivou, a šta tek reći za odsustvo Čilvela koga je prvo menjao 34-godišnji Fuhs, a zatim mladi Tomas. Ne, jednostavno ne ide. Prevelika je razlika u kvalitetu. Još kada na takav hendikep dodate Vesa Morgana u poslednju liniju, koji ima 36 godina… Nije moglo da izađe na dobro.

To su bili defanzivni problemi. A odsustvo Medisona osetilo se na sredini i u napadu, podjednako. Vezivno tkivo lisica ove sezone i ubedljivo najkvalitetniji vezista ekipe je bio van stroja u finišu šampionata, a dirigentsku palicu nije imao ko da preuzme. Tu je razlika u kvalitetu između njega i ostalih igrača, poput Prata, Barnsa, Tilemansa… Jesu neki od pomenutih imali odlične sezone, naročito Barns i Tilemans, ali Medison je ključ igre Lestera. Tako je bilo od starta sezone i nikoga ne čudi što se mnogi veliki klubovi interesuju za njega. Ko bude gledao statistiku, Barns je samo na jednoj utakmici u nastavku sezone imao asistencije, dok je Tilemans bez gola od oktobra i sa samo jednom asistencijom od nastavka sezone. Sličan ili gori učinak imaju i Ajoze Perez, Čaudri, Olbrajton…

Na sve ovo treba uzeti i da opet nije bilo prave alternative za Džejmija Vardija jer se Ihenaćo nije proslavio ni ove sezone, iako je dao pet golova. Samo se treba setiti sezone u kojoj je Lester bio prvak, kada je Vardi imao podršku od Uljoe i Okazakija plus neverovatnog Mareza, a tada je bio četiri godine mlađi. Zato i Rodžers razmišlja koga da dovede za narednu sezonu ko bi mogao da bude alternativa za Vardija i ko bi mogao da ga odmeni u budućnosti.

Naravno, ima i toga da su mnogi igrači pali u formi tokom pauze i da Rodžers nije uspeo da ih podigne na onaj nivo iz „prvog“ dela sezone. Pet poraza, tri remija i samo dve pobede od nastavka sezone govore u prilog tome.

I pored toga što je ostao bez plasmana u Ligu šampiona, Lester iza sebe ima drugu najuspešniju sezonu u istoriji. Peto mesto na tabeli je drugi najbolji plasman ikada viđen, što nije mala stvar i treba iskoristiti trenutak da se ova ekipa nadogradi i da se dovede nekoliko pojačanja i da se makar ostane u borbi za četvrto mesto sledeće sezone. Sigurno je da Rodžers ima plan i da najbolje zna šta mu je potrebno da bi Lester nastavio da napreduje.