
Branko Brane Oblak zasluženo se smatra jednim od najboljih jugoslovenskih fudbalera sedamdesetih godina prošlog veka. Zapažen trag ostavio je i u Bundesligi igrajući za Šalke 04 i minhenski Bajern.
U Nemačku je stigao kao priznat reprezentativac Jugoslavije iza koga je bilo veliko iskustvo stečeno igrama za Olimpiju, splitski Hajduk i nacionalni tim. Godinu ranije bio je učesnik Svetskog prvenstva upravo na tlu Zapadne Nemačke gde je po mišljenju mnogih bio jedan od najzapaženijih igrača u Miljanićevom timu.
Nemci kažu da je njegov transfer u Šalke 1975. bio jedan od najvećih te godine u Evropi. Brane je potpuno opravdao očekivanjao u Bundesligi. Njegov moto od prvog do poslednjeg dana profesionalne karijere glasio da talenat bez vrednog rada ne znači mnogo. Borbom i upornošću pobeđivao bi i najveće prepreke.
Rođen je u Ljubljani gde je i napravio prve fudbalske korake. Pre nego što je započeo profesionalnu karijeru oprobao se i u drugim sportovima. Uspešan je bio u onim zimskim, posebno u skijanju i skokovima. Nekoliko godina vredno je trenirao i gimnastiku po ugledu na idola Miroslava Cerara. Na kraju je ipak pobedio fudbal.
Na debiju srušio „Partizanove bebe“
Za prvi tim Olimpije zaigrao je sa 18 godina. Bio je to debi iz snova. Ljubljančani su maja 1966. gostovali u Beogradu ekipi Partizana. Slavnoj generaciji crno-belih, koja je te sezone stigla do finala Kupa šampiona i utakmice sa Real Madridom.
Olimpija je pobedili sa 2:1. Brane je dao oba gola. Pored njega se tada istakao još jedan golobradi debitant, koji će kasnije poput Oblaka napraviti veliko ime u jugoslovenskom fudbalu – Danilo Popivoda.

Zajedno su proslavili zeleni dres Olimpije, igrali i finale Kupa Jugoslavije, iste godine stigli i do Bundeslige, ali različitim putevima. Popivoda preko Ljubljane, Oblak preko Splita. Pre nego što je obukao dres Šalkea proveo je dve nezaboravne godine u dresu Hajduka.
Dve sezone i dve duple krune. Puleni Tomislava Ivića dominirali su tih godina jugoslovenskim fudbalom, zaslugom između ostalog i Braneta Oblaka.
Igrao kod svih selektora
U reprezentaciji je debitovao kod Rajka Mitića, ustalio se kod Vujadina Boškova i nastavio da bude nezamenjiv u vreme Miljana Miljanića i Bićeta Mladinića. Posebno se pamti njegov spektakularan gol protiv Engleza u prijateljskom meču na beogradskoj Marakani 1974, kao i fantastična asistencija zemljaku Popivodi na EURO ’76 protiv Zapadnih Nemaca.

U to vreme bio je uveliko priznat u Bundesligi. U Šalkeu je igrao zajedno sa golmanom Enverom Marićem i Klausom Fišerom. U sezoni 76-77 bili su drugi u Bundesligi sa bodom manje od šampiona Borusije iz Menhengladbaha.
U Bajern na poziv Bekenbauera
Tada je Brane Oblak dobio poziv Franca Bekenabauera da se preseli u Minhen i naredne tri godine igraće u dresu Bajerna.

Pamti se meč u kome je njegov novi klub pobedio njegov bivši sa 7:1, a Brane bio jedan od najboljih igrača na terenu. Srećom, na golu Šalkea tada nije branio njegov zemljak Marić.
Pamti se i dvomeč Bajerna protiv Crvene zvezde u Kupu UEFA novembra 1979. godine. Oblak je igrao u Minhenu kad je bilo 2:0 za nemački tim, ali nije u revanšu u Beogradu kad su crveno-beli poveli sa 3:2 i onda ispali zbog dva gola Ditera Henesa.
Sa Bajernom je te sezone postao šampion Bundeslige. Držao je tada sredinu terena zajedno sa Paulom Brajtnerom, dok je za golove bio zadužen Karl Hajnc Rumenige.

Na zalasku karijere igrao je još nekoliko godina u drugoj ligi Austrije. Kopačke je definitivno okačio o klin početkom devedesetih.
Najbolji fudbaler Slovenije
Oprobao se kasnije kao trener. Nekoliko puta je sedeo na klupi Olimpije, bio je i selektor Slovenije, a najveće priznanje stiglo mu je u novembru 2003. Povodom 50 godina UEFA birani su najbolji igrači svake evropske države posebno. Brane Oblak proglašen je tada za najvećeg fudbalera Slovenije svih vremena.









