Život bez sporta

Skener 15. mar 202020:26 > 20:35
Hector Vivas/Getty Images

Subota jutro. Budim se sa nekim čudnim osećajem. A nije vezano za san u kom mi Štrumpfovi sude jer sam kao zaposlen na carini kod njih dozvolio da Litvanci prošvercuju neke retke vrste papagaja... Ne, ovo je nešto mnogo prijatnije. Ali jednako čudno. Šta li je majku mu...?

I onda mi sine. Pa ja za vikend ne radim! A nisam na odmoru, niti sam bolestan. Mislim, i zaista se ne foliram, da je to prvi takav slučaj u poslednjih 14-15 godina. I, šta sad? Ne umem da se ponašam. Čekaj, mogu da odem u kafić, na reku, da – upotrebiću reč koju doživljavam kao urbani mit – izblejim? Ok, hajde da probamo…

Nedelja jutro. Juče je bio nezaboravan dan. Ja sam blejao! Da, to zaista postoji, to se može, i to bez ikakvih posledica. Pa, fenomenalno. Mogao bih da ponovim to danas. Ali, čekaj, čekaj… To znači još jedan dan bez sporta. Ok, žrtva koju moram da podnesem, preživeću.

Ponedeljak jutro. I juče sam izblejao. Bože, koliko sam se smorio. Sve je to lepo, kafica, knjiga, sluške na ušima, ali nema nigde Njegovog Veličanstva Lopte. Nema Vardija da zabija sa 20 metara, Larkina da meće trojke 10 od 11, Iznera da broji do bar 30 asova… I uznemirim se, kao kada razmišljam o beskonačnosti ili influenserimaporukeudm, koliko bi život bio tužan bez sporta.

Samo zamislite. Alarm vam zvoni samo zbog posla. Ne da bi otišli na trčanje ili partiju tenisa.

I kad odete na taj posao – nema diskusija o sportu. Da li je Pipo Inzagi bio vrhunski majstor ili samo napadač sa neverovatnom anticipacijom. Da nema peckanja kolega jer je njihov tim demoliran od vašeg. Ili onog neobjašnjivog mazohističkog momenta kada se desi obrnuto.

Da nemate koš u kancelariji gde se vode antologijske kompanijske bitke, u kom protiv najvećeg rivala imate seriju 4-0, mada ste i dalje u ukupnom skoru u zaostatku?

Zamislite da kad posle posla dođete kući, upalite TV i nema Lopte, igrača, navijača, golova, iritantnih komentatora… Nema onog divnog „najveće uživanje je u iščekivanju uživanja“ dok čekate veliki duel kluba vašeg života. Zapravo, uopšte i nema kluba vašeg života. Možete samo da menjate kanale i birate između zastrašujućih njuški političara i naricanja plastičnih kreatura.

Zamislite da nema postera na zidovima dečijih soba, dresova. Gola protiv II/3 na ekskurziji koji je vašem odeljenju donelo pobedu i status heroja razreda. Osećaja kada ti prođe tiket u 90. minutu. Ili osećaja kada padne u 90. minutu. Dobro, to mi ne bi nedostajalo. Ali nikoga da vas raduje ili nervira dok predstavlja vašu zemlju. Pobedničkih postolja i medalja. Da nema idola.

’Bem ti život bez sporta. ’Bem ti virus. Izgubićeš Corona, počistićemo te sa terena.