Đoković: Retko slušam komentare, samo Viška, Hjuita…

Skener 8. jun 202023:24 > 23:27
SK

Prvi reket sveta Novak Đoković govorio je u „Wish & Go“ Podcastu Sport Kluba o stavovima koje deli na društvenim mrežama, a koji širom sveta izazivaju brojne reakcije, o odgovornosti koju ima kao najbolji u sportu kojim se bavi, načinu ishrane, rutini pred mečeve i komentatorima koje rado sluša.

  Novak je privukao mnogo pažnje svojim komentarima za vreme izolacije, koji su izazvali brojne reakcije i kontroverze.

Pre svega, moram da kažem da sam u vrlo privilegovanoj poziciji i ulozi da, kao neko ko je prvi reket sveta i neko ko je imao mnogo uspeha u globalno popularnom sportu, kažem nešto što se daleko čuje. Da odjekuje, kako bih rekao. Kao da imam megafon u svojim rukama. Nema veliki broj sportista tu privilegovanu poziciju. Zaradio sam je svojim uspesima i zahvalan sam na njoj. Ona je jedan od razloga zašto se ja i dan danas bavim profesionalnim sportom. Najveći je razlog zato što ga volim i volim da se takmičim, a drugi najveći je zato što osećam da teren u meni izaziva buru emocija, koju ne mogu da doživim nigde drugde u tako kratko vremenskom roku. To mi dozvoljava da još više upoznam sebe i da osvestim stvari na kojima moram da radim, na svojoj ličnosti. Treća je zbog toga što je ta platforma, uloga i privilegovana pozicija koju imam meni na raspolaganju kako bih mogao da širim poruke i vrednosti, za koje se zalažem i koje smatram relevantnim. Za mene su, pored sporta, najbitnije teme zdravlje i edukacija„, istakao je Đoković i dodao:

Povezano

Preko fondacije i misije naše fondacije već 15 godina se trudimo da pričamo o ranom razvoju deteta. Za to se strastveno zalažem sa svojom porodicom. Supruga i ja uviđamo koliko je bitno da se govori o tome. Nismo slučajno odredili tu misiju. Pored toga je tu ishrana, mentalno, fizičko i emotivo zdravlje, što je deo moje struke i onoga čime se bavim. Teme koje su u vreme korone uzburkale javnost su teme koje mene interesuju i okviru su onoga što sam vam objasnio. Znao sam da kada budem krenuo da radim svoj mini-podcast uživo na Instagramu da će to da izazove reakcije, kako pozitivne, tako i one druge. Kako na to reagujem? Ne mogu da kažem da me ne dotiče. Ljudi me kritikuju i optužuju da koristim platformu za širenje pseudonauke i negatvnih informacija, koje mogu da utiču na zdravlje ljudi. To su ozbiljne stvari. Trudio sam se da sve vreme, tokom razgovora, budem u ulozi domaćina. Nekog ko radi intervju, razgovara sa određenom osobom i postavlja pitanja u vezi sa strukom kojom se ona bavi. Kroz razgovor sam sam se nadovezivao i davao lične primere. Na kraju krajeva, svestan sam da šta god da kažem ili uradim, ne mogu da zadovoljim sve. Meni to i nije cilj. Trudim se da nikada ne napadam ličnosti i da ne osuđujem bilo koga, već da pričam o konstruktivnim stvarima i da dajem svoje primere i kako je to uticalo na moje zdravlje, moj oporavak, moje nastupe i moje okruženje„.

Viško je konstatovao da je svet otišao dođavola, te da je politička korektnost termin koji se često čuje – ukoliko nisi u skladu sa populističkim mišljenjem, odmah si „razapet na krstu“.

To je sastavni deo društva. Imao sam priliku da se u svojoj karijeri susretnem sa svakavim ljudima, stvarima i temama, koje su bile kontroverzne. Ljudi se uvek pozivaju na odgovornost jer ti moraš da budeš svestan toga koliko svaka informacija koju podeliš odjekuje, koliko daleko se čuje i koliko ljudi to upijaju. Ne kažem da sam ja bezgrešan u tome. Sigurno je da kažem neke stvari za koje posle pomislim da li je trebalo tako. Čovek sam i nemam problem da kažem da sam pogrešio. Ali, ne mogu da budem robot i da čitav život budem zatvoren u nekoj ljusci ili mehuru. Ja jednostavno nisam takva ličnost. Ne gledam sa visine, niti kritikujem bilo koga ko hoće da bude po strani i da se ne bavi bilo kakvim društvenim temama. Ali, ja sam ličnost koja želi da istakne određene stvari jer imam neki uticaj u društvu i želim da podelim nešto što kroz moje iskustvo nekome može da bude korisno, a nekome možda i ne. E sada, kako će ljudi to da upiju i usvoje, ne mogu da utičem na to u velikoj meri. Neke grupe ljudi, elita, vladari, kako god hoćete da ih nazovete, žele da određene stvari stvari budu na određen način i da niko ništa ne kaže i da se samo sluša kako zapovedaju oni s vrha. Jednostavno, ja ne osećam da je to ispravno i demokratski. Ako smatram da je nešto ispravno i u skladu sa Božijim zapovestima, sa životnim načelima i pravim vrednostima, onda apsulutno podržavam. Podržavam borbe za prava ljudi na jednakost, poštovanje, fer-plej, korektnost u životu, uvažavanje… To su vrednosti za koje se zalažem i sa kojima sam u skladu„.

Neretko je spominjao vizualizaciju i svesno disanje. Ivan Govedarica ga je upitao da li smatra da ljudi razumeju poruke koje on pokušava da im saopšti, kako u regionu, tako i na globalnom nivou.

SK

Nisam mišljenja da je neko kvalifikovan da priča o nečemu samo ako je u tome stručan. Mislim da su svi to mogli da zaključe na osnovu mojih izjava u poslednjih 15 godina. Daću vam primer. Ja to primenjujem sâm sa sobom. Meni, dok sam u Srbiji, a i u svetu, dolaze ljudi i govore mi stvari u vezi sa tenisom. Ja sam nekoliko puta i primenio određene stvari koje sam čuo od ljudi koji su daleko manje stručni u tenisu od mene. To stvarno jeste istina. Slušam trenere koji treniraju uzrast do 14, 16 godina. Pratim po interenetu, preko mojih drugara, ili u direktnoj komunikaciji jer verujem da ako je čovek otvorenog uma, uvek može nešto da usvoji, da ‚pokupi‘ i da kaže: ‚Možda bih nešto od ovoga mogao da primenim‘, umesto da ima stav: ‚Ajde bre, ko si ti i šta si ti da meni pričaš o tenisu?‘ Mogu i takav stav da imam jer znam mnogo njih koji ga imaju, ne samo za tenis, nego uopšte za život. Onda si zatvorio mogućnost da se razvijaš i da upijaš signale koje ti je možda Bog poslao odozgo, kroz tu osobu koja se pojavila i koja možda nije na tom nivou stručnosti, ali je podelila sa tobom neko svoje zapažanje. Sa te strane gledano, zanimljivo je kada neko priča o tome, sve dok je sve izrečeno sa dozom poštovanja i uvažavanja ljudskosti i ličnosti. Ako to izostaje, onda nije u redu i korektno„.

Upitan da li je istina da je poslednje veliko finale Vimbldona, u kojem je posle dramatičnog meča nadigrao Rodžera Federera, odigrao a da nije pojeo ništa tog dana, rekao je:

Nije da nisam jeo. To je još jedna stvar koja je vrlo interesantna. Skoro sam pričao o autofagiji – izgladnjivanju. Ljudi kada kažu ‚izgladnjivanje‘ pomisle da to znači da ti ne jedeš ništa, ali to nije tako. Jedeš, ali u određenom vremenskom okviru. Kada ne jedeš, konzumiraš tečnost ili neke stvari koje ne opterećuju digestivni sistem i ne oduzimaju ti energiju, koja ti je potrebna za trening i fizičku aktivnost. Inače, pred mečeve ne jedem mnogo. Ne uzmem četiri jaja sa slaninom ujutru, a znam da ima i takvih sportista. Pošto je finale Vimbldona bilo u dva po lokalnom vremenu, ja bih bio najviše na tečnostima i laganoj hrani pred mečeve. Na primer, bareno povrće bez začina, bez ulja i ičega. Samo da mi dâ snage i energije sa voćem i možda ovesnim pahuljicama. Naravno, pijem dosta tečnosti, hidriram se raznim vitaminskim tečnostima i sportskim pićima koja mi daju energiju. Ali, to sam ja. Znam dosta sportista koji vole da se najedu i da osećaju sitost, ali tenis je drugačiji sport od nekog drugog sporta koji nema iste fizičke zahteve. Taj meč u finalu Vimbldona je trajao četiri i po, pet sati. Za vreme mečeva jedem uglavnom urme i ponekad malo banane. Pijem vodu i dva energetska pića koje imam. Mnogo verujem u psihu i emocije. Kada si u strahu, zgrči ti se stomak i ne možeš ništa da jedeš. To je stvarno tako. To uzbuđenje, strah, trema, motivacija i sve što se dešava kada izlaziš na finale Vimbldona, zgrči ti stomak. Ti ne pomišljaš da jedeš. U tome si i znaš da ćeš imati energije zato što će ti sve što si uradio uoči tog dana omogućiti da budeš na svom maksimumu„.

Na pitanje da li se nervira kada čuje šta komentatori o njemu pričaju, kazao je:

Iskreno, u poslednjih nekoliko godina retko slušam komentatore. Imam nekoliko njih koje volim da slušam – Viška, Lejtona Hjuita koji jako lepo komentariše na Australijan Openu, Džona Mekinoma i Borisa Bekera. Ima i onih koje volim malo manje, koji znaju da iznerviraju, pa onda utišam ton. Kada sam na Gren Slemu, teniske mečeve uglavnom gledam uveče. U toku dana sam sa decom i ne stižem. Uglavnom gledam mečeve najvećih rivala – Federera i Nadala. Njih gotovo da ne propuštam. Mi jedni druge pratimo, to je normalno i očekivano. Na Jutjubu pratim reprize. Volim da preskačem neke delove i da gledam samo ono što me interesuje – ključne momente kada se lomi rezultat, šta je tada taj igrač uradio„.

U videu pogledajte gostovanje Novaka Đokovića.