Nedelja je baš bio dobar dan. Zvanično sam ispratio koronu (mada nije da sam je nešto osetio), svi timovi za koje sam navijao iz bilo kog razloga su pobedili, a Novak je proslavio Gren slem punoletstvo. I drago mi je zbog njega, naravno. Ali još mi je draže zbog tuge onih koji ga mrze.
Modifikovaću Đoleta: ‚‚Jedan Dj moll vas razvali, neki bi to prosto tugom nazvali.“ Znak da starim? Moguće. Biću najgori Mapetovac sa balkona, i to mi se čak nekako sviđa.
Da se razumemo, nisam ja Nole Fanatik. Ko prati, zna da ne opravdavam sve što uradi. Pravio je dosta faulova u poslednje vreme, ali to nikako ne menja činjenicu da sve radi iz dobrih pobuda i altruizma. A kada imaš potrebu da pomažeš svima i stalno, zanemariš taktiku. I onda politički korektni, iz svojih tamnih i bezbednih kutaka, zapene.
I kreću. I oni koji misle svojom glavom (mada su manjina), i oni kojima je to posao. Oni koji uz sendvič, po vojničkom zadatku, reaguju čim Novak pomene, na primer, reakciju Splita na Balaševićev odlazak. Ali ako vas idiotom i psihopatom nazivaju Bizoni iz poslaničkih klupa, pa to je onda znak da ste na pravom putu.
I to je ono što Novak radi – psi laju, a on se ne osvrće. I kada prođe kroz cilj, počne cviljenje, koje je muzika za moje uši.
9️⃣❤️❤️❤️ #AusOpen pic.twitter.com/bVDf7ICPYl
— Novak Djokovic (@DjokerNole) February 21, 2021
Iskreno – da nisam odavde i odsada, ne bih navijao za Đokovića. Da sam iz Bazela, sekao bih se za Federerom i sat bi mi uvek pokazivao tačno vreme. Da sam sa Majorke, ložio bih se na Nadala i koridu. Da sam Indonežanin, tamanio bih skakavce. Da sam Astek iz 15. veka, žrtvovao bih sveštenike bogovima. Većina onoga što radimo i u šta verujemo je utemeljeno na osnovu dve stvari – gde i kada smo rođeni.
Novak i ja smo rođeni u istoj zgradi. Neko 17 godina pre, nije važno ko. I moj je, ljudina je i igra nestvarno dobar tenis.
I ni najmanje mi ne smeta što mi sat kasni i što navijam za bikove protiv toreadora.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare