HNS je ugasio svjetlo na Šubićevcu

Neven Cvijanović 2. avg. 202020:38 > 20:41
Podeli:
REUTERS/Antonio Bronic

U poluvremenu finala hrvatskog nogometnog Kupa Hrvatski nogometni savez i tvrtka Endorphine Magine LTD potpisali su višegodišnji ugovor o prodaji prava za sva natjecanja, počevši od sezone 2022-23.

Znakovito ili ne, još dok je Rijeka slavila naslov pobjednika Kupa, a tinta se na papiru još nije osušila, na Šubićevcu su se ugasila svjetla i nastao je mrak!

Čitava priča počinje kad je HNS ponudio prava na prodaju, te je do navedenog dana zaključenja natječaja zaprimljeno njih sedam. Dan poslije isteka roka Savez je primio još jednu ponudu. Na kraju je ispalo da je ta koja je stigla nakon što je rok već istekao, bila i najveća. Ovoj formalnoj neregularnosti, nažalost, kasnije su pridodane i mnoge neformalne. Također, ponuda koja je poslana dan nakon zaključenja natječaja, kasnije je misteriozno još i podebljana. Idemo ne okolišati i reći odmah u glavu činjenicu koju niti moj dvogodišnji sin ne može progutati. Očigledno je da je tvrtka kojoj su prava prodana imala suradnike “iznutra” od samoga početka, te joj se pogodovalo. Zašto i kome je to potrebno? Pitanje na koje u jednom dijelu ne znamo i, u velikom dijelu, znamo odgovor. Zvuči komplicirano, ali u stvari I nije. Čitava stvar je riješena i prije nego li je započela. Svi koji su se javili na natječaj bili su statisti u dobro režiranoj predstavi. Bravo!

Predsjednik tvrtke kojoj su prava prodana je Šveđanin s engleskom adresom, Gunar Winbergh. S kompanjonom Davidom Barryjem Johnsonom osnovao je tvrtku tek nekolikon mjeseci prije nego što su poslali ponudu na adresu HNS-a. Tvtka koja daje ponudu od preko 100 milijuna eura nema niti centa prometa, niti jednog zapisa o svojoj poslovnoj vjerodostojnosti, niti jednoga partnera, niti jedne poslovne e-mail adrese. Također, gospodin Winbergh u ovom je poslu čovjek kojega nitko ne poznaje, doslovno je “pao s Marsa”. Ne morate biti “rocket scientist” da bi spojili dva I dva, te zaključili da je ova tvtka paravan, te da je hrvatski nogomet otišao u ruke nekomu “sasvim desetom”. Osim što je takvo poslovanje nemoralno i predstavlja svojevrsnu prijevaru svih gledatelja hrvatskog nogometa, također, niti s pravnog aspekta, nisam siguran da je takvo poslovanje dozvoljeno na teritoriju Republike Hrvatske. No, vjerojatno će i s te strane netko reagirati ili je priča sa svih strana dobro podmazana, pa možda ipak neće?!

Pod svaku bi cijenu htio izbjeći da i mene okarakterizirate kao licemjera koji pljuje po “najvećem poslu hrvatskog nogometa” kad konkretne brojke idu Savezu u prilog. Kažu; “računica je jasna, prava smo dali onomu tko je najviše odriješio kesu”. Ipak, što je sad s izjavama čelnika krovnog hrvatskog nogometnog tijela kako žele “partnera s imenom i prezimenom”, nekoga tko će projekt hrvatskog nogometa podići na višu razinu? I to je, očigledno bila samo još jedna dimna bomba dok se iza paravana odvijao pravi posao preuzimanja hrvatskog nogometa. Gospodin Winbergh se okušao kao filmski glumac, a sudeći po ulozi koju je odradio u ovom poslu, njegove glumačke sposobnosti su na zavidnoj razini. Film kojega gledamo istinita je priča o biznisu na brdovitom Balkanu. Ipak, koliko god se trenutačno činilo zapetljano, klupko će se uskoro rasplesti, te ćemo sigurno saznati tko je stvarni gospodar hrvatskog nogometa!