Škoti bez Vilijama Volasa nemaju puno izgleda

Neven Cvijanović 9. nov. 202012:51 > 13:07
Podeli:
Ian MacNicol, Getty Images

U Škotskoj je počela operacija “Braveheart”. Nekoliko stoljeća nakon bitke s Englezima, kreće novi važan dvoboj, ovaj put s ipak malo težim protivnikom.

Umjesto mačeva i sjekira, brusi se fudbalsko umijeće, a uz preciznost, brzinu i spretnost, mislim da bi Škotskoj, kako bi se domogla Europskog prvenstva, protiv Srbije trebalo i jako puno sreće!

Za razliku od nadarene generacije od prije nekoliko stotina godina, Škotska ovaj put nema Williama Wallace da je povede u bitku. Na popisu igrača koje selektor Steve Clark ima na raspolaganju odmah se izdvajaju dva imena; kapetan Andy Robertson i Unitedov veznjak Scott McTominay.

Na žalost po Škote, mislim da niti jedan od ove dvojice nije igrač koji sam može donijeti prevagu na stranu svoje momčadi, bez obzira što obojica igraju prilično bitne uloge u svojim premierligaškim sastavima.

print screen

Ostatak popisa čine imena koja čak niti ozbiljnijim poznavateljima ove igre ne upale lampicu istog trena kad ih vide na papiru. No, nemojte se dati zavarati i uspavati nemaštovitom raskoši škotskog tima. Iako ne raspolaže individualnom kvalitetom Škotska je poprilično organizirana, defanzivna momčad koja može biti vrlo neugodna. Kad je Srbija u pitanju, mislim da može biti utoliko neugodna da domaćina spriječi u postizanju pogotka u prvih dvadesetak minuta.

Nakon toga očekujem da Srbija riješi pitanje prolaska na Euro već u prvom poluvremenu. Naime, razlika u kvaliteti između ove dvije reprezentacije je tolika da ih teško mogu smjestiti u isti tekst, a kamoli u istu rečenicu.

No, kad ih je već ždrijeb spojio, tko sam ja da mu proturiječim. Jedina stvar koja možda ide u prilog Škotima, a ovo “možda” je veliko I ozbiljno “možda” jest činjenica da je Srbija prije ovoga susreta odradila nekoliko vrlo dobrih utakmica. Pitate se; pa zašto bi to, pobogu Cvijo, bio ikakav problem? Pa zato što je nama balkancima “lakoćemo” pristup ugrađen u genetski kod i nakon nekoliko dobro odradjenih poslova obično padnemo u “stand by” mode, u kojem očekujemo da se poslovi sami po sebi odrade, kako bi to naš narod rekao “po difoltu”. Ukoliko je Srbija i dalje raspoložena za posao i ako ne upadne u balkanski ćorsokak, Škotima bi koja boca dobre šljive s Tesle na odlasku kući, mogao biti jedini dobar ulov.

Još nešto za što se škotski mediji poprilično hvataju jest nemogućnost dolaska na utakmicu važnih srpskih igrača iz talijanskih klubova. Na njihovu žalost previdjeli su činjenicu da su Milinković Savić i Kolarov već stigli u Beograd, te da je velika vjerojatnost da niti ostali neće imati tolikih problema kakvima se Škoti nadaju.

Osokolila ih je i činjenica da su Izraelce dobili u tvrdoj utakmici u kojoj nije bilo “umiranja u ljepoti”. Kako sami kažu “Srbija se ne može tako dobro zatvoriti kao Izrael”. Jest, u pravu ste, Izrael je fudbalska velesila! Neću vas više zamarati trkeljanjem škotskih medija, koji se hvataju za slamku. To me podsjeća na moje ljubavne rane radove kad sam kao svoju komparativnu prednost isticao upornost I dobro podnošenje odbijanja.

Da zaključim za danas; Škoti su lošiji, puno lošiji. Jedino što Srbiju može skrenuti s puta jest da počne razmišljati da je taj put već prošla.