Jagode sa šlagom i konjski izmet

Neven Cvijanović 1. jul 202213:22 > 13:3711 komentara
Vimbldon
Reuters/Paul Childs

Ovdje to fino zovu “horse manure”. Ne znam doslovan prijevod, ali nije “izmet” ili neka druga pristojna riječ za, po naški, najjednostavnije rečeno, obično konjsko govno.

Upravo u to sam ugazio jutros kad sam izašao iz auta na parkiralištu broj 4 wimbledonskog kompleksa. Sudbina se duhovito poigrava s mojom svakodnevnicom. Priručna psihologija bi to objasnila kao “izraz moje prirode i trenutačnog duhovnog stanja”, Coelho bi odmah dodao dvije babe koje nariču oko moje sudbine, Alan Edgar Poe bi stavio i par vrana koje mi slijeću na rame dok gacam po tom lelujavom tlu. A što je, u stvari, istina? Pa, brate, prilično jdednostavno rečeno, bez dodatne filozofije i kafanske psihoanalize, ugazio sam u govno!

Povezano

Sad se vi, moram priznati s pravom, pitate: „Zašto ovaj ćelavi oblutak uopće piše o tome kako je ugazio u izlučevine nekog ždrebeta kojega je uoči otvaranja teniskog turnira na toj livadi jahala neka prpošna Engleskinja?“. Pa zato jer je upravo ovaj naš svagdašnji Wimbledon personifikacija života; konjsko govno i jagode sa šlagom. Kakav kontrast, oličenje svega što nas čeka u našim svakodnevnim lutanjima, red nespretnih okolnosti i uživanja. Je li to glamur ili samo njegov privid. Moja bi baba kazala: „izvana gladac, iznutra jadac“.

Sve je „kao normalno“, ali i potpuno nenormalno. Wimbledon na kojem se ne dodjeljuju ATP bodovi i na kojem je sve blistavo i lijepo. Naravno, osuđujem bilo kakvu agresiju, bilo kad i bilo gdje, ali što je taj jadni Medvedev kriv za bilo što od toga? Kao i većina drugih igrača, čovjek je većinu svojega života proveo izvan države za koju formalno nastupa. A onda su lokalni guzonje od njega tražili da se „odrekne Putina“. Kakva glupost, pa kao da je „Putin“ neka religija koje bi se trebalo riješiti i javno priznati da se odričeš grijeha. Pustite svakoga da igra tenis, pa tako i te jadne ljude, koji nisu nizašto krivi. Naprotiv, i od njih su na ovaj način napravili žrtve.

Alo, ćelavi, mani se politike, nikome to nije dobro donijelo. Radije ti piši o jagodama, „Pimms-u“ s voćem i šarenim haljinicama u svečanim ložama. Piši o polupijanim starcima koji viknu „bravo“ u pauzi između dva drijemeža u trećem redu terena broj 1, piši o svemu što ljude zaista zanima.

Na žalost ili na sreću, niti ovaj glamurozni Wimbledon nije uvijek lijep, ali kako to obično i u životu biva, volimo vidjeti i pamtimo samo ono dobro i lijepo. Nerijetko su naši svakodnevni životi ispunjeni stvarima koje se trudimo zaboraviti, pa nam trebaju „jagode sa šlagom“, bijele haljinice i glamur na ekranu. I nije to loše, naprotiv, Wimmbledon je svima nama lako dostupna terapija. Jednog trena gacaš po konjskom govnu, a već nekoliko minuta kasnije uživaš u jagodama sa šlagom. That’s life baby!

Komentari

Vaš komentar