Potera za "kraljem“ – najava sezone La Lige vol. 2

Skener 18. avg 201713:52 > 13:54
Denis Doyle, Getty Images

U prvom delu teksta posvećenog početku La Lige, pisali smo o novim članovima elitnog ranga, klubovima blistave prošlosti i ne tako impresivne sadašnjice, kao i o onima za koje je teško proceniti da li će se boriti za opstanak ili mesto koje vodi u Evropu.

U drugom delu obratićemo pažnju na posrnule velikane, timove koji imaju ambiciju da izbore plasman na evropsku scenu, kao i o večitim kandidatima za šampionski pehar.

Sinonim za posrnulog velikana, makar u španskim okvirima, svakako je Valensija. Peti najtrofejniji klub na Iberijskom poluostrvu, koji je na prelazu iz 20. u 21. vek dvaput igrao finale Lige šampiona, u prethodnih nekoliko godina ozbiljno se kocka sa svojim ugledom. U poslednje dve sezone završavali su na 12. poziciji na tabeli, a u prethodnih pet sezona izboren je samo jedan plasman u elitno evropsko takmičenje. Ukupno 8 trenera se promenilo na Mestalji od jula 2012. do danas, Salvador Gonzales Voro uvek je bio tu u ulozi dežurnog „vatrogasca“, što mu nije pomoglo da dobije šansu na duži vremenski period. Deveti u tom nizu stručnjaka na klupi „slepih miševa“ biće Marselino Garsija Toral, čovek koji je Viljareal iz druge lige uspeo da vrati u sam vrh španskog fudbala. Njegov ključni zadatak biće pokušaj da ekscentričnom vlasniku kluba, Piteru Limu, nametne svoj autoritet i ne dopusti mešanje u transfer politiku kluba i izbor igrača na koje će računati. Enco Peres definitivno nije uspeo da prikaže ono što se od njega očekivalo pa je prodat River Plejtu a pomalo iznenađuje odluka da se olako odreknu specijaliste za odbranu jedanaesteraca, Dijega Alvesa. Od prodaje Alvara Negreda i Pabla Pjatija nisu dobijena sredstva ni približne vrednosti njihovom realnom kvalitetu, ali oni su samo dva od mnogo primera igrača koji se u turbulentnim godinama na Mestalji nisu snašli. Brazilac Neto stigao je iz Juventusa kako bi pojačao konkurenciju na golu dok je Nemanja Maksimović doveden kao slobodan igrač iz redova kazahstanske Astane. Dodajmo i da su otkupljeni ugovori Simonea Zaze i Fabijana Oreljane, tako da Marselino već sada ima na raspolaganju kvalitetan sastav, sa kojim će sve ispod borbe za mesto koje vodi u Ligu šampiona, predstavljati neuspeh.

Gonzalo Arroyo Moreno, Getty Images Sport

Koliko je dobar trener bitan za stabilnost kluba, najbolje se videlo na primeru Espanjola prethodne sezone. Kike Sančes Flores je za jedno leto od tima koji se svake godine borio za opstanak, i koji je bio sinonim za dosadan fudbal, stvorio ekipu koja je nagovestila da ima potencijal za mnogo više od 8. pozicije, koja joj je na kraju pripala. Pablo Pjati je u plavo-belom dresu oživeo svoju karijeru a navijače Espanjola može da raduje činjenica da će omalenog Argentinca gledati i u nastupajućoj sezoni. Naldo je doveden kako bi pojačao poslednju liniju tima, dok bi pomalo zaboravljeni Esteban Granero pod vođstvom Floresa mogao da podseti na dane kada je nosio dres madridskog Reala. Nakon što je dve godine zabavljao bogate šeike u Kataru, Serhio Garsija se vratio u klub čiji ga navijači obožavaju, što će nesumnjivo stvoriti pozitivnu atmosferu unutar i oko ekipe. Kada se pogleda kakvim napadačkim potencijalom raspolaže Flores, jasno je da niko na Kornelja el Pratu neće previše žaliti za Felipeom Kaisedom, koji će sada nervirati navijače Lacija. Iako je vrlo nezahvalno baviti se prognozama, upravo bi klub koji je u večitoj senci moćnog komšije, mogao da predstavlja najprijatnije iznenađenje u nastupajućem šampionatu.

Sledeći klub kojim ćemo se baviti imao je, poput svog lokalnog rivala, nekoliko teških godina, provedenih u drugoligaškom društvu. Posebno teška bila je sezona 2008/09, u kojoj se ovaj tim na tri kola pre kraja grčevito borio sa ekipama Alavesa i Las Palmasa, da izbegne poslednje mesto koje je vodilo u Segundu B. Na stadionu Balaidos, Selta je 7. juna dočekala Alaves u presudnoj bici za goli drugoligaški život. Ostalo je još 30 minuta do kraja meča kada je, tada 21-godišnji Jago Aspas dobio priliku da zaigra za klub u kojem je ponikao. Do kraja je postigao dva pogotka, čime je svoj tim ostavio u Segundi a nekadašnjeg finalistu Kupa UEFA poslao u treću ligu. Prošle su još tri godine dok se nebesko-plavi nisu konačno vratili tamo gde im je svakako bilo mesto, u elitu. Prva sezona po povratku bila je vrlo dramatična pošto je opstanak osiguran tek u poslednjem kolu, trijumfom nad Espanjolom ali je ono što je usledilo najbolji pokazatelj da se uz jasnu viziju, kao i sistem funkcionisanja u kojem svako zna svoju ulogu, i sa skromnim finansijskim sredstvima može nositi sa mnogo moćnijim protivnicima. Temelje tog sistema postavio je Luis Enrike, zidove podigao Eduardo Berico, a sada se očekuje da Huan Karlos Unzue postavi krov i odradi fine završne radove. Čovek koji je zanat pekao u Barsinoj La Masiji već je radio na Balaidosu kao Enrikeov pomoćnik, pa adaptacija na novu sredinu svakako neće predstavljati nikakav problem. Svi ključni fudbaleri iz prethodne sezone i dalje su tu, a sastav je pojačan angažovanjem Stanislava Lobotke iz Noršjelanda i Maksija Gomeza iz urugvajskog Defensora. Pione Sisto je u pripremnom periodu najavio da bi ovo mogla biti njegova sezona, dok je pred upravom važan zadatak da odbije sve ponude klubova zainteresovanih za fenomenalnog Nemanju Radoju. Selta možda nema kapacitet da se umeša u borbu za sam vrh, ali je itekako u stanju da održi fudbalski čas velikanu kakav je Barselona.

Ian Walton, Getty Images

Ponovo je vreme da skoknemo do Baskije i da se pozabavimo lokalnim gigantima. Atletik Bilbao i dalje prkosi modernim tendencijama u svetu fudbala i ostaje dosledan u sprovođenju svoje politike, čuvene „kantere“, po kojoj niko osim Baskijaca nema pravo da nosi dres kluba. Iako to možda ograničava mogućnost da se ozbiljnije umeša u borbu za trofeje, način na koji ovaj klub opstaje u eri u kojoj vlada parče papira, izaziva divljenje kod svih fudbalskih romantika. Ponos je najvažnija reč na San Mamesu, a tek posle nje dolaze termini kao što su rezultatski uspeh i takmičarski cilj. Koliko je Atletik poseban, možete se uveriti ukoliko na internetu potražite stranicu sa transferima u La Ligi ovoga leta. Dok je u svim drugim timovima bilo brojnih dolazaka i odlazaka, te dve kolone će u slučaju Atletika biti prazne, makar u finansijskom smislu. Nekolicini veterana je istekao ugovor, pojedine mlade nade su poslate na kaljenje dok se nekoliko istih vratilo sa pozajmica i to bi bilo sve. Jedan evro nije potrošen, niti se jedan slio u kasu „ponosa Baskije“. Jedina veća promena jeste ona na klupi – era Ernesta Valverdea je okončana, počinje era Hosea Anhela Sigande. Ukoliko do kraja avgusta okosnica tima, koju čine Ajmerik Laport, Raul Garsija, Iker Muniain i Aric Aduris, bude i dalje na okupu, navijači neće imati mnogo razloga za brigu.

Navijači Real Sosijedada nisu baš često imali priliku da se slade činjenicom da je njihov voljeni klub šampionat završio ispred velikog rivala na tabeli, što je bio slučaj prethodne sezone. Nagoveštavao je sastav sa Anoete na momente da bi možda mogao i da ponovi uspeh generacije predvođene Antoanom Grizmanom, koja je pre 4 godine poslednji put donela mušemu Lige šampiona u San Sebastijan. U tome se ipak nije uspelo ali je svakako za utehu da će se ove jeseni u najlepšem baskijskom gradu igrati mečevi grupne faze evropskog takmičenja. Ionako kvalitetnom igračkom kadru pridodati su Dijego Ljorente i Adnan Januzaj dok je klub napustio samo Juri Berćiće. Ipak, najveće pojačanje za Sosijedad predstavlja ostanak na klupi Euzebija Sakristana, koji je odbio „svoju“ Barselonu, kako bi na Anoeti završio projekat koji je započeo pre dve godine.

Kako se reaguje kada naiđe krizni period, najbolje pokazuje primer Viljareala. Šokantna eliminacija iz Primere 2012. godine nije ozbiljnije poremetila ovaj klub. Marselino je ekipu ekspresno uspeo da vrati ne samo u elitni rang, već i u sam vrh španskog fudbala. Prošla sezona je takođe počela vrlo neprijatnim novostima za navijače – trener koji je uspeo da sačuva klub na stabilnim temeljima otišao je, zbog sukoba sa upravom, nekoliko dana uoči starta sezone i dvomeča u plejofu za plasman u Ligu šampiona. To je za logičnu posledicu imalo eliminaciju od Monaka ali je „žuta podmornica“ još jednom pokazala svoju veličinu. Motor domaće proizvodnje, koji je bio sastavljen od igrača poput Marija Gaspara i Manua Trigerosa, uz italijansku karoseriju, koju su činili Nikola Sansone i Roberto Sorijano, bili su sasvim dovoljni za plasman na petu poziciju na tabeli. Da Roberto Soldado nije propustio veći deo sezone zbog povrede kolena, odnosno da je Sedrik Bakambu pre februara zaigrao onako kako ume, verovatno bi sastav sa nekadašnjeg „El Madrigala“ sada vodio bitku za povratak u najelitnije evropsko takmičenje. Ovako, ostaje im da se zadovolje učešćem u Ligi Evrope, gde će svakako biti jedni od favorita za najviši plasman. Mateo Musaćo je postao deo projekta novog Milana, Đonatan dos Santos prihvatio je poziv rođenog brata Đovanija, da zajedno uživaju u skupocenim vilama i bazenima Holivuda, a da u slobodno vreme igraju fudbal, dok je Soldado pojačao redove Fenerbahčea. Da klub poseduje jednu od najboljih službi skauta u svetu fudbala, potvrđeno je i ovoga leta, kada su kao zamene za igrače koji su napustili klub, angažovani mladi talenti poput Rubena Semeda, Enesa Unala i Pabla Fornalsa, dok će za egzekuciju biti zadužen Karlos Baka. Punih 6 godina Viljareal nije igrao Ligu šampiona i nema sumnje da će povratak u to takmičenje biti ambicija Frana Eskribe i njegovih izabranika.

Alex Caparros, Getty Images

Na stadionu Ramon Sančes Pishuan prethodnih godina bili smo svedoci brojnih dolazaka i odlazaka. Najsposobniji sportski direktor u modernom fudbalu, Monći, svakog leta je uspevao da unovči svoje dobre procene i unese ogromna finansijska sredstva u kasu Sevilje, a da od dela zarađene sume ponovo sastavi moćan tim. On je vrelu Andaluziju zamenio nešto prijatnijim Rimom, ali je na Pishuanu bilo prometno i u tekućem prelaznom roku. Luis Muriel, Gvido Pizaro i Sebastijan Korčija tek treba da prikažu svoje kvalitete zahtevnoj španskoj publici dok su Nolito i Ever Banega već dokazana fudbalska imena. Hesus Navas se vratio tamo gde se oseća najbolje a iz Turske je stigao snažni danski štoper, Simon Kjer. Očigledno je novi vodeći operativac kluba, Oskar Arijas, vredno učio od Monćija, ali moraćemo da sačekamo nekoliko meseci kako bismo videli da li mu je ovaj otkrio sve tajne zanata. Temperamentni Horhe Sampaoli napustio je klupu nakon samo jedne sezone ali je doveden stručnjak koji gaji sličnu fudbalsku filozofiju, Toto Berico. Od igrača koji su prošle sezone imali bitnu ulogu, otišli su Vitolo i Visente Ibora, ali je klub još jednom pokazao veliku sposobnost kada je potrebno napuniti kasu. Prodajama fudbalera poput Jevgena Konopljanke, Adila Ramija i Marijana ostvaren je plus u poslovanju od nepunih 13 miliona funti.

Pozitivan finansijski bilans svakako je bitan za zdravo funkcionisanje fudbalskog kolektiva ali da nije presudan, videćemo na primeru sledećeg kluba. Barselona jeste zaradila 222 miliona evra od prodaje Nejmara Pariz Sen Žermenu ali u ovom trenutku deluje kao pijanac koji je na lotou dobio sedmicu, pa ne zna šta bi mogao da uradi sa tolikim novcem. Uostalom, nije ni moguće nadoknaditi odlazak takvog igrača pošto svi ostali njegovog kvaliteta su ili već tu, ili na Santjago Bernabeuu. Kao da odlazak Brazilca nije napravio dovoljan problem, angažovanjem Paulinja uprava je dodatno isprovocirala navijače tako da je potpuno razumljiva katastrofalna atmosfera koja okružuje ekipu prethodnih dana. Barselona prolazi kroz krizni period i potrebno je mnogo više hrabrosti i oštrih rezova, kako bi klub ozdravio i ponovo postao ono što je bio donedavno. Ernesto Valverde suočava se sa situacijom kakvu nijedan od njegovih prethodnika nije imao, verovatno još od Radomira Antića, i svakako mu neće biti nimalo lako da se izbori sa nagomilanim problemima. Vreme će pokazati da li će Baskijac biti „žrtveno jagnje“ kojim će se skrenuti pažnja sa pravih krivaca za stanje u klubu, ili će odgovoriti izazovu i pokazati se doraslim za vođenje kluba kakav je Barselona.

Gonzalo Arroyo Moreno, Getty Images Sport

Dva ključna faktora uoči nove sezone, kada je u pitanju ekipa madridskog Atletika, jesu selidba na novi stadion i zabrana dovođenja novih igrača, izrečena od strane svetske kuće fudbala. Preseljenje na novi i velelepni Vanda Metropolitano svakako je, na duže staze, odlična stvar za klub ali primer Vest Hema iz prošle sezone pokazuje da ta selidba ne može uvek biti bezbolna. Usled drugopomenutog faktora, značajnijih dolazaka i odlazaka nije bilo ali su se određene promene ipak dogodile. Pojednini svetski lideri mogli bi možda da odu na kurs kod Dijega Simeonea, kako bi naučili na koji način je moguće zaobići nametnute sankcije. Narugao se Argentinac fudbalskim autoritetima angažovanjem Vitola, uz finansijske mahinacije kojih se ne bi postideo ni Al Kapone. Ostaje da vidimo kakav će biti odgovor FIFA i Sevilje i da li će Vitolo u januaru zaista zadužiti opremu „jorgandžija“. Koliko igrači vole temperamentnog Simeonea, vidi se i po odluci Antoana Grizmana da ostane u klubu u ovom kritičnom periodu, iako je mogao da bira novu sredinu i broj nula na čeku. Navijače je sigurno zaboleo prelazak talentovanog Tea Ernandeza u redove omraženog gradskog rivala, pa nema sumnje da mladog Francuza čeka paklen doček kada prvi put poseti novi dom svog bivšeg kluba.

U tu posetu, Ernandez će krenuti sa saigračima koji polako ističu kandidaturu za najbolji tim u istoriji ove igre. Dominacija Reala na svim frontovima u prethodnih godinu dana u najvećoj meri zasluga je jednog čoveka – Zinedina Zidana. Francuz nakon svega 18 meseci nagoveštava da bi uskoro mogao postati trenerska legenda, kakva je bio i ostao u sećanju navijača, dok je u kopačkama ispisivao stranice fudbalske istorije. Retki su primeri onih koji su i kao igrači i kao treneri ostvarili impresivne karijere, pa će se u dogledno vreme ime Zinedina Zidana u Madridu izgovarati sa podjednakom dozom (straho)poštovanja, kao što se u Barseloni izgovara ime pokojnog Johana Krojfa. Odustalo se na Bernabeuu od politike angažovanja skupocenih pojačanja, uglavnom mladi igrači se dovode prema zahtevima i potrebama tima, što je nesumnjivo takođe rezultat ogromnog autoriteta koji Zizu uživa čak i kod Florentina Peresa. Godinama, možda i decenijama unazad, u najavama sezone, za osvajanje titule izdvajala su se dva najčešće ravnopravna kandidata. Greškama jednih a mudrim potezima drugih, ova sezona predstavlja izuzetak pošto „kralj“ sam odlučuje o svojoj sudbini. Ukoliko ne bude značajnijih potresa u klubu, a u ovom trenutku deluje da Zidan sve čvrst drži pod kontrolom, o raspodeli trofeja na svim frontovima pitaće se samo jedan klub – Real Madrid.

Gonzalo Arroyo Moreno/Getty Images

Za kraj ove najave, izdvojićemo i nekoliko interesantnih statističkih podataka. U La Ligi će u nastupajućoj sezoni, ukoliko ne bude nekih promena do kraja avgusta, nastupati ukupno 19 fudbalera sa prostora bivše Jugoslavije a zanimljivo je da će sve bivše republike imati makar po jednog predstavnika. Najviše igrača dolazi iz Srbije, ukupno 10, Hrvatska će imati 5 fudbalera dok će po jednog predstavnika imati Slovenija, Makedonija, Crna Gora i BiH. Osam ekipa u novu sezonu ulazi sa novim trenerima na klupi a interesantno je i to da svih 20 stručnjaka dolazi iz samo tri države. Njih 16 predstavljaće domaću fudbalsku filozofiju, trojica dolaze iz Argentine, mada su svakako učenici „španske škole“ dok je Zinedin Zidan usamljeni predstavnik ostatka sveta. Taj podatak svakako pruža još jedan argument u prilog tvrdnji da su Španci u ovom trenutku neprikosnoveni u svetu fudbala, makar kada se govori o struci.