Janko za SK: Nema prikrivanja dopinga, rizik je veliki

Matthew Stockman/Getty Images

Vrhunski sagovornik ideal je svakog novinara, a Janko Tipsarević spada u takve.

Tokom jednočasovnog razgovora toliko je bilo zanimljivih tema i zanimljivih odgovora, da smo intervju sa nekada osmim teniserom sveta podelili u dva dela kako ništa ne biste propustili.

U prvom, koji ste čitali u ponedeljak, govorili smo između ostalog o tome zašto je u tenisu toliko često da autsajder gubi naredni meč posle pobede nad favoritom, koja ga je statistika naterala da se zapita nad svojom karijerom, ali i kako je konačno prelomio u svojoj glavi šta želi od sebe i kako mu je u tom smislu pomogao Rafael Nadal.

Razgovarali smo i o mečevima koji su obeležili njegovu karijeru počev od onog sa Federerom u Melburnu 2008. godine, a Rodžerova druga (ili treća ili peta) mladost jedna je od tema koju smo pokrili u drugom delu intervjua.

Takođe, govorili smo o psihi tenisera i o tome kako se “gubi set u svlačionici“, o specifičnosti podloga i loptica, dopingu i nameštanju u tenisu, o izjavi Žila Simona koja je izazvala brojne diskusije, kao i o teniserima iz nove generacije.

Matthew Stockman/Getty Images

Profesionalizam i ozbiljan pristup sportu obeležje su sadašnje generacije tenisera, ali svako ima svoje “trenutke“. Za Davida Ferera, koji je verovatno i najveći radnik na ATP turu, govorilo se da ne ispušta cigaretu iz usta.

“Prestao je pre tri-četiri godine, ali da, ranije jeste pušio. Pre našeg meča na Mastersu u Londonu – u toaletu smo obavljali nuždu, a on je to radio sa cigaretom u ustima. Pa i Nadal je bio drugi-treći na svetu i tada je maltene pio tri litra koka-kole dnevno i jeo je teglu nutele, to je zaista tačno. Jedna trećina Bajern Minhena puši, znam jer sam bio s njima u restoranu. Istina, ima stvari koje nisu najbolje za sportistu – nikada ne bih trenirao nekoga ko puši ili pije, ali svako ima svoj put. Ferer npr. nadomešćuje time što trenira po ceo dan svaki dan“, kaže Janko i dodaje:

“U poslednje vreme takvih stvari sve je manje, teniseri mnogo više vode računa o tome šta rade, šta jedu itd. Počeli su da ulažu u same sebe – malo je bezveze da ti vučeš kondicionog trenera, teniskog trenera, fizioterapeuta, a onda pušiš kutiju dnevno… Zato se i produžio teniski vek. Ja sam sa skoro 33 godine i dalje u situaciji da igram dobar tenis jer nisam pušio, pio i glupirao se, barem ne u poslednjih petnaest godina“.

Ipak, Tipsarević ističe da to što se teniseri danas uglavnom odnose vrlo odgovorno prema sebi i karijeri ne znači da će tako biti u budućnosti.

“Rodonačelnik tog trenda bio je Ivan Lendl – on je prvi uspostavio tačan sistem kako se jede i kako se trenira, išao je u ekstrem, trenirao je po ceo dan i jeo tačno određenu hranu. Ipak, mislim da sve to dolazi u talasima – npr, mlađa generacija je po mom mišljenju u velikoj meri zapostavila fitnes. Akcenat je na balansu, da se vežbaju trbušnjaci i leđa u teretani – mislim da je većina mladih igrača jednostavno prestala da trči. Trčanje je kao ’old skul’, nećemo da trčimo, idem u teretanu da radim na stabilnosti, ali da mogu da imam telefon u desnoj ruci i da se fotkam za Instagram. A trčanje je jedna od najbitnijih stvari u tenisu“.

Bradley Kanaris/Getty Images

Janko ima i svoje favorite među kolegama, a dvojicu igrača iz Top 10 posebno ističe.

“Najviše mi se dopada kako igra Kei Nišikori, neverovatno je da sa onako slabim servisom uspeva da tako lako pobeđuje mečeve – kada je u elementu, gubi nekoliko gemova po meču. Ipak, ima dosta uspona i padova, a sklon je i povredama. Radnu etiku definitivno najbolju ima Dominik Tim – to znam iz prve ruke jer moj brat Veljko radi kao drugi trener u akademiji u kojoj on trenira. Dečko je fenomen koliko može da radi i da trpi, jedino što za moj ukus igra preveliki broj turnira“.

Nik Kirjos i Aleksander Zverev izdvojili su se kao najbolji predstavnici nove generacije – Kirjos je 1995. godište, Zverev dve godine mlađi, a u prvim međusobnim susretima Australijanac je imao više uspeha.

“Kirjos je neverovatan meč igrač – oseća kada treba da pritisne, oseća trenutak na pravi način, mislim da je njegov skor u taj brejkovima spektakularan. Ali njegov stil igre mi se ne dopada – neviđen servis, bomba forhend, gurka bekhend, slajs“, ističe Janko i objašnjava zašto mu se više dopada Zverevov stil igre:

“Mislim da će biti budući broj jedan jer je kompletan teniser. Možda deluje malo smotano na terenu, ali on ima 19 godina i skoro dva metra visine – to se ne vidi preko TV-a, ljudi preko TV-a misle da se Berdih loše kreće, a on ima skoro dva metra. Kada uporediš sa Gofanom, onda kažu: ’Loše se kreće’. Pa da, ali je Gofan niži 20 cm“.

Borna Ćorić bio je i 33. na ATP listi, sada je ispao iz prvih 50 i pokušava da se vrati u pravu formu posle operacije kolena.

“Ćorić će se vratiti, samo je pitanje vremena. Njemu je ogroman deo tenisa vezan za telo, on je nenormalno fit i kada nemaš veru u svoje telo, kao što je slučaj posle operacije, onda ne možeš da igraš na svom najboljem nivou. Borna jednostavno nije igrač sa velikim servisom ili forhendom, on dobija mečeve na to što je mašina koja igra u ritmu“.

Lintao Zhang, Getty Images Sport

Žil Simon prošle godine je dao zanimljivu izjavu po pitanju definicije talenta u sportu – rekao je da se talentom jedino i pogrešno proglašava napadački i/ili estetski dopadljiva igra, a da npr. mnogi ne smatraju talentom to što Đokovića vrati servis od “270 kilometara na sat“ ili kad Nadal napravi viner forhendom četiri metra iza linije.

“Takvu izjavu može da dâ samo profesionalni igrač jer 99% onih koji prate tenisu jesu laici. Garantujem da najveći broj ljudi ne gleda kako se Federer kreće, samo vide kako kao baletan zabija forhend i 95% njih misli: ’Da, majka ga rodila takvog’. Ali to nije vezano samo za tenis, nego i za ostale sportove – neko kao Miloš Teodosić npr. sa manje truda radi stvari za koje je drugima potrebno mnogo više napora. A Simon je više govorio da je talenat ona druga strana na kojoj ćutiš, trpiš i treniraš svaki dan“, kaže Janko i dodaje:

“Saglasan sam s njime, ali mislim da je suštinski najvažnije pitanje koliko si ti rešen da napreduješ. Ima igrača koji su uspeli mnogo, ali su mogli više – npr, Nalbandijan je imao neverovatnu, najbolju ruku, ali ga je mrzelo da trči. I zašto je ruka Davida Nalbandijana veći talenat nego kretanje Žila Simona? Kada kažeš ’Simon’, niko neće reći da je talentovan, nego: ’Mali mungos koji trči i ne možeš da mu zabiješ loptu’. Sa te je strane nefer definisati talenat samo za forhend i bekhend“.

Marija Šarapova uskoro se vraća na teren posle suspenzije zbog dopinga, zbog toga su pauzirali i još neki, ali često se proteklih godina spekulisalo da su vrhunski teniseri pošteđeni.

“Kontrole jesu prave kontrole, znam po sebi da me testiraju non-stop, zvone i na kuću i gdegod. Mislim da je priča sa dopingom u tenisu prenaduvana – on postoji, ali na jako maloj skali. Najbolji teniseri se ne dopinguju, u to sam siguran. Evo moje teorije za doping, jednostavna priča“, kaže Janko i nastavlja:

“Kada neko dâ krv ili urin, taj uzorak ide u Internacionalnu antidoping federaciju (WADA). Kada se taj uzorak potvrdi da je pozitivan, mora da postoji određeni broj ljudi koji će da preuzmu rizik za svoju karijeru, reputaciju i ogromnu platu, pa da kaže recimo: ’Rafael Nadal nije dopingovan, stavi to negde tamo, sakrij da se ne vidi’. Ako on preuzme taj rizik i to se sazna, njegov život je uništen totalno, a nema nikakav benefit od tog sakrivanja. Informacija da je vrhunski sportista dopingovan mora da ide odmah direktno kod predsednika ITF ili WADA. Po mom verovanju, to je abnormalan rizik ni za šta, može da se ode u zatvor za to“.

Getty images/Scott Barbour

Postojale su glasine i o “tihim suspenzijama“ – kada je igrač uhvaćen, a kažu mu da pauzira pod nekim drugim izgovorm.

“Postoji doping – za svaku žutu pilulu koja je doping, postoji i crvena koja je antidoping, tako se ja šalim, kao u Matriksu. Ne kažem da nema dopinga, ali nema stavljanja pod tepih – ako je neko uhvaćen, uhvaćen je“

Još jedna od gorućih tema jeste nameštanje – po Jankovom mišljenju, ono definitivno postoji, ali ga na najvišem nivou nema.

“Jednostavno, rizik da neko bude uhvaćen suviše je veliki. Zašto bi rizikovao svoju karijeru, da budeš suspendovan i doživotno jer su kazne sada rigorozne, ako ti neko plati 10-15-20 hiljada evra za jedan meč? A samo se čeka da se napravi primer od nekoga… Polazim od sebe – nikada to ne bih napravio prvo zato što mislim da nije fer, a drugo jer je rizik veliki. Igrači koji su uhvaćeni uglavnom igraju fjučerse, nekada čelendžere. Meni se desilo jednom da mi priđu, ne direktno, više su opipavali kao: ’Kako se osećaš?’ i slično, a ja sam odmah provalio i rekao da moram da idem“.

Psihički faktor često se ističe kao presudan u tenisu, a Janko ga definiše kroz dužinu trajanja pada u toku meča.

“Najbolji igrači su najbolji zato što im elementi pada u toku meča traju jako kratko. Svi padaju, daju gem-dva, ali najbolji igrači poput Novaka ili Marija daju poen ili dva. Onda protresu glavu i sve je u redu. A kod lošijih tenisera počne od gema, pa gem-dva, nekada ode i do pola seta, i celog seta. Pa do najnižeg nivoa: ’Sudija me pokrao, mama, sad ću namerno da izgubim meč“, rekao je Janko i objasnio kako to kod njega izgleda:

“Moji su padovi uglavnom vezani za fitnes – ako nisam fizički spreman dovoljno, padnem dva-tri gema dok se malo ne oporavim. Ali ako sam fizički u redu, ne dešava mi se često da iz čista mira padnem – relativno dobro serviram i OK riterniram. Naravno, ovo ne važi kada je protivnik jednostavno toliko bolji i ’odere’ me u nekom delu meča“.

Clive Brunskill/Getty Images

U tenisu neretko možemo da čujemo kako je neko “izgubio set u svlačionici“ u duelu sa boljim od sebe. Kako se to gubi set u svlačionici?

“Gubi se tako što ti izađeš na teren sa takvim stavom koji kaže: ’Kada bih izgubio 6:4, 6:4, bilo bi dobro, samo da me ne odere’. Kada neko postane toliko dominantan, tako je. Tokom moje karijere trojica su igrača bili superiorni – prvo Federer, potom je prešlo na Nadala u naletima i naročito na šljaci, a poslednjih godina to je Novak. Sa tako dominantnim igračima ti se ne predaš, daješ sve od sebe, ali ne veruješ zaista da možeš do kraja, negde u podsvesti ti stoji to. Jako je teško ući na teren protiv takvih šampiona sa stavom: ’Ma, idem da ga dobijem’. Svima se to dešavalo, pa i meni. Gubio sam mnogo puta od Top 10 igrača jer sam donosio pogrešne odluke u ključnim trenucima“.

Rodžer Federer briljantno je počeo novu sezonu – u Melburnu je osvojio 18. Gren slem titulu, a zatim je slavio i u Indijan Velsu i Majamiju. Uz odavanje priznanja Švajcarcu, Janko navodi i druge faktore koji su doprineli njegovom velikom uspehu posle šestomesečne pauze.

“Federer je veliki šampion, ali jedan od razloga zašto je on sada u ovakvoj poziciji jeste to što ni Đoković ni Mari nisu na svom najvišem nivou. Ovakav Federer nisam siguran da bi imao šanse u meču sa prošlogodišnjim Novakom – ne kažem to zato što mi je Nole drug, nego zaista tako mislim. Druga stvar, poklopilo se i da je ovo bio najbrži Australijan open do sada, tako su mi svi rekli. Prva godina posle ne znam koliko da se teren nije premazivao, nego je ostao isti premaz od prošle godine – ako se teren ne premaže svake godine, on postaje svake godine sve brži. Takođe, lopte u Melburnu obično postaju sve veće kako meč odmiče, a sada su postajale sve manje“, kaže Janko i dodaje:

“Dobio je Nišikorija u pet, Vavrinku u pet, pa i Nadala, želeo je više nego išta da svima dokaže da nije za penziju. Takođe, sada ga ništa ne boli, a uveren sam da je u prethodnom periodu uvek igrao s nekim malim bolom i da nije mogao da radi ono što hoće. Uz to, mislim da mu je Ivan Ljubičić mnogo pomogao da unapredi bekhend, Rodžer po mom mišljenju igra najbolji bekhend u karijeri“.

Al Bello, Getty Images

Uz sve što je postigao u karijeri, Federer ceo svet zapanjuje svojom sposobnošću da pronalazi nove izvore inspiracije i da očuva netaknuti svoj takmičarski duh iako je u karijeri ostvario sve što se može ostvariti.

“Jedino što sportistu može da motiviše jeste cilj. Ja sam uveren da Federera sada motiviše to što vidi šansu da bude broj jedan ponovo. Šta njega može više da motiviše, najbolji je svih vremena, osim da bude broj jedan? Jedini način da se motivišeš jeste da postaviš veći cilj i da si onda spreman da giljaš i da ga možda ne ostvariš. Jedan od razloga zašto sam ja pao, osim povrede, jeste što sam prestao da gledam ispred sebe na listi, gde su Ferer i ostali, a počeo sam da gledam iza, one koji su me jurili. Jednostavno, moraš stalno da gledaš napred, da hraniš sebe i da kažeš: ’Hoću više’. Ne samo u tenisu, nego i u životu. I uvek mora da postoji barem mala doza nezadovoljstva – ne da budeš tužan, samo da želiš nešto više jer to je razlog zašto u sedam ujutru ustaješ da bi trenirao“.

Za kraj, dotakli smo se brzine podloge i promene lopti, dve stvari koje su često predmeti razgovora na konferencijama za medije.

“Brzina podloge zavisi od loptica i vremenskih uslova. Australijan open kada je 20 i kada je 40 stepeni, kao i večernji termin, jednostavno nisu isti turnir. Zato najbolji nekada polude kada igraju triput u nizu uveče, pa onda recimo u podne. Više je to subjektivno, ja ne reagujem mnogo na promenu podloge, ali reagujem na promenu lopti“, kaže Janko i izdvaja jednu vrstu koja mu posebno ne prija:

Michael Dodge/Getty Images

“Sa Hed loptama se lošije snalazim jer jednostavno ne osećam njihovu težinu na reketu. Vilsonove loptice su brze i znaš da je brza – kakvi god da su uslovi, ona izleće brzo sa reketa. Danlop lopta je teška i znaš kako se ponašaš s njom. Po mom mišljenju, Hed ne mogu da kontrolišem onako kako hoću jer nekada izleće sa reketa, a nekada isti udarac završi usred mreže, kako god da našpanujem reket. Nisam jedini koji to misli – oni jesu napredovali u poslednjih nekoliko godina, ali i dalje mislim da to nije dobra lopta. Ali i to je subjektivno, za nekoga nema boljih lopti od Hedovih“.

Brojni teniseri sa Rafaelom Nadalom na čelu ističu kako promena loptica od turnira do turnira negativno utiče na telo igrača, a kao rešenje vide jednu vrstu lopti za celu sezonu.

“Imali smo tu diskusiju – zašto ne napraviti jednu loptu za celu godinu i da ATP ponudi ugovor na jednu godinu Hedu ili Vilsonu? Evo zašto – tim načinom ubijaš tenis kao sport jer ubijaš manje kompanije poput moje Techofibre. Ako oni nemaju sedam ili osam turnira godišnje, ne mogu da opstanu kao kompanija. Onda bi samo najveći opstali – jedna lopta jeste dobra za igrače, ali nije za tenis kao sport“, zaključio je Tipsarević za Sport klub.