Enigma Novak Đoković

Skener 7. jun 201716:48 > 16:51
Clive Brunskill, Getty Images

“Manje-više svi delovi moje igre osciliraju. Osećam da mi nedostaje kontinutet – odigram odlično meč-dva, a onda se dogodi potpuno suprotno“. Tom rečenicom Novak Đoković opisao je svoje probleme u poslednjih sedam-osam meseci, probleme zbog kojih još od Toronta nije osvojio nijedan veliki trofej.

Sada je obiđen pun krug – pošto je pre tačno godinu dana Đoković držao u svom vlasništvu sve četiri Gren slem titule, sada nema nijednu. Novak će od ponedeljka prvi put biti izvan Top 2 još od sedmog marta 2011. godine. Ako se Vavrinka plasira u finale, pašće i na četvrto mesto.

“Ne“, kratko je odgovorio Đoković na pitanje da li ga to brine i izraz lica govorio je da tako i misli. Istina, ima više gorućih problema, a rešavanjem tih problema rešiće se i rang.

I Tim i Đoković bili su stegnuti, delom i zbog nezgodnih uslova za igru na početku meča i zbog polupraznog, umrtvljenog Lenglena, sve se činilo kao usporeni snimak.

Novak se nije držao plana koji je funkcionisao u prethodnim mečevima sa Timom, a to je da rano udara loptu i da oduzima rivalu vreme. To mu je doduše i vetar otežavao u prvom setu i lopte nisu imale potrebnu dubinu, ali Đoković se veoma dobro kretao, odlično je čitao servise suparnika i stav na terenu bio mu je pravi.

Servis nije bio Novakov saveznik tokom celog meča, pa ni u prvom setu kada je pri vođstvu 4:2 odservirao dve duple greške i poklonio ribrejk Timu. Posle je Austrijanac pokazao da je spreman, sa dva izvanredna servisa spasao je dve vezane set lopte, a naročito je kik iz ’prednost strane’ mučio Novaka tokom celog meča.

Adam Pretty, Getty Images

Dominik je pokazao zube, bio manje nervozan u taj brejku i osvojio prvi set posle 76 minuta. Dubok uzdah skoro svih na Lenglenu, očekuje nas dugačko popodne. Kada smo mislili da je tek početak, zapravo je bio kraj. Zabrinjavajuće je kada igrač Novakovog pedigrea kaže da je sve odlučeno u prvom setu i početkom drugog.

Odjednom, Đoković je delovao potpuno bez plana, bekhend ga uopšte nije slušao, i dalje je oklevao kada je trebalo da napadne kraće lopte, a na drugoj strani je Tim rastao i rastao – pucao je vinere bekhend paralelama odmah posle servisa, u milisekund precizno bio je na svakoj lopti, a njegovi gestovi bili su gestovi momka koji je dočekao svoju šansu i ne misli da je ispusti.

Tim je samo dodao brzinu koju Đoković nije mogao da isprati, ni blizu, taj scenario videli smo mnogo puta, samo sa Novakom u ulozi onog koji drži nogu na papučici za gas. Onda je u trećem setu Novak stao – noge više uopšte nisu radile, brzao je i poklanjao poene Timu, čak se čuo i pokoji zvižduk sa tribina, a u poslednjih pet gemova Đoković je uzeo samo četiri poena.

Predao se, mislima je napustio Pariz, torbu je spakovao na 0:5, a meč je imao putanju koju često imaju dueli u kojima su izraziti favorit i autsajder – tesan prvi set i onda lagana šetnja do kraja. Ranije bi Đokovićevi rivali poveli 1-0 ili čak 2-0 u setovima, a da bi i dalje imali utisak kao da treba da se popnu na planinu i da je pobeda daleko, daleko.

“Ne znam šta da vam kažem, možda je tako izgledalo, ali definitivno ja se predao nisam. Treći set je možda ličio na to, ali jednostavno nisam takav tip igrača da se predam usred meča“, rekao je Novak.

Adam Pretty, Getty Images

Teško je ovaj poraz smestiti u kontekst, ali teško je ovih dana i bilo šta sa barem pristojnom sigurnošću zaključiti u vezi sa Đokovićem.

“Korak napred, natrag dva“, to je možda najtačniji opis Novakove igre i forme ove godine, pogotovo od Akapulka, pre toga nije bilo mnogo “napred“. Poraz od Tima nije strašan sâm po sebi, ali jeste demorališuće, čak i šokantno što je pobeda Austrijanca bila tako rutinska.

U potrazi je Novak za rešenjem i stalo mu je da ga pronađe, ali ono se za sada ne nazire, utisak je da ga ne nazire ni on. Tehnički ide gore-dole, a mentalno uglavnom nije ni senka borca koji nije odustajao do poslednjeg poena i koji je pravio neke od najvećih preokreta u 21. veku.

Čovek kojem je “kontinuitet“ bilo srednje ime i za kojeg se znalo da može i da će verovatno pobediti čak i kada mu nije dan, sada je teniser protiv kojeg svi vide šansu i za kojeg se retko više može reći “sigurno dobija“. Đoković je postao enigma i sebi i drugima.

Rod Lejver je 1962. i 1969. osvojio sve četiri Gren slem titule – na kraju 1963. i 1970. nije imao nijednu. Sada je i Novak u istoj situaciji, a u ponedeljak će imati 5.805 bodova, toliko malo nije imao od juna 2007. godine.

Adam Pretty, Getty Images

Ne preostaje mu ništa drugo nego da okrene svež list i da zasuče rukave jer će povratak u šampionsku formu biti dug proces. Sada sledi trava, Đoković jeste trostruki vimbldonski prvak, ali nema gore podloge za krhko samopouzdanje – sve se odvija brzo, rad nogu je pipaviji i potrebna je apsolutna koncentracija sve vreme.

Gledajući sve najveće tenisere svih vremena, nema tog koji nije prošao kroz period krize u kojem je sada Đoković, ne tako davno i ne samo jednom otpisivani su i Nadal i Federer.

Teritorija je njemu nepoznata, prijatno nije, ali Novak ima ogromnu zaleđinu na osnovu koje može s razlogom da veruje da će pronaći put iz rupe u koju je upao. Uz Agasijevu i pomoć još jednog trenera, Novak će u sebi pronaći još dobrog tenisa, tenisa vrednog velikih titula.

Saša Ozmo (@ozmo_sasa)