Iznenađenje koje to nije i Novakov deblji kraj

Skener 10. jul 201722:25 > 22:30
Michael Steele, Getty Images

“I kad je gotovo za mene znaj, tek tad je počelo...“ Žil Miler sigurno ne zna opus EKV-a, ali je po stihovima kultnog benda došao do najveće pobede u svojoj karijeri.

U četvrtom setu delovalo je kao da ga izdaju noge, činilo se da na mrežu ide više iz nužde nego po planu, a Rafael Nadal na krcatom Terenu broj 1 uspeo je da izbori peti set. Nije preokrenuo 0-2 još od Vimbldona 2007. godine i meča sa Mihailom Južnim, ali sada su praktično svi bili uvereni u to, mnogi od novinara čak su i napustili stadion.

Međutim, 34-godišnji Luksemburžanin u svojoj sezoni života imao je nešto drugačije planove. Kao da je čuvao snagu za peti set, ponovo je počeo da pronalazi prve servise i vrlo brzo postalo je jasno da je pred nama dugo veče.

“Hajde, Žile, stavio sam 50 funti na tvoju pobedu“, uspeo je jedan momak na časak da relaksira atmosferu na stadionu na kojem su svi sedeli na ivici stolica i nisu treptali.

Nadal je teško dolazio do prilika u Žilovim gemovima, uporno je ostajao tvrdoglav pozicionirajući se četiri-pet metara iza linije čak i za Milerove druge servise – Rafa se obično brzo prilagođava tokom meča, ali sada ništa na riternu nije menjao i to ga je koštalo više prilika u petom setu.

Michael Steele, Getty Images

Na dve brejk lopte (od četiri) koje su imale težinu meč lopti Rafa nije ličio na sebe – prvo je nerezonski i nestrpljivo napao i Miler ga je rutinski prošao na mreži, a nedugo zatim je posle izuzetno dubokog riterna poslao forhend u aut. Uopšte, forhend mu je bio vrlo nestabilan, nije se najbolje nameštao na taj udarac i generalno je delovao nesigurno – to se kod Nadala najbolje vidi po tome što burnije nego inače proslavlja poene koji nemaju toliku realnu težinu u meču, a sada je bilo više takvih situacija.

Na prvi pogled, Nadalov poraz ogromno je iznenađenje, ali kada se malo bolje razmisli, daleko je od šoka. Miler igra sezonu karijere, blistao je na travi i lepo je “sastavio“ svoju igru tako da više nema velikih rupa – pre nekoliko dana u intervjuu za Sport klub rekao je da ne živi više jedino od mreže, već da je siguran i u svoj repertoar sa osnovne linije. S razlogom, jer iako mu nijedan udarac nije A klase, nijedan nije ni upadljivo slab – štaviše, ritern mu je tokom većeg dela meča bio izvrstan, anticipirao je Rafine namere u visokom procentu. Rafa u prvom setu nije imao nijednu neiznuđenu grešku, a izgubio je set.

Clive Brunskill Getty Images

Za Nadala je doduše mnogo toga išlo po zlu, od toga kako ja glavom udario u plafon zagrevajući se pred meč do nekoliko nesrećnih situacija s mrežom, pa sve do odsjaja sunca koji mu je smetao u finišu, a sunca je od celog stadiona bilo još samo na tih nekoliko metara u koje je on gledao pri servisu.

Dakle, nije bio njegov dan, iako se kao i uvek borio kao lav do kraja. Posle 28 uzastopno dobijenih setova, izgubio je tri, tako da i dalje stoji činjenica da od finala 2011. nije prošao dalje od četvrtog kola na Vimbldonu.

Nadal bi za mnoge bio autsajder i u četvrtfinalnom okršaju sa Čilićem, ali sada neće imati tu “muku“, već će Miler drugi put u karijeri igrati četvrtfinale Gren slem turnira, posle US opena 2008. Kolege iz Luksemburga će ponovo morati da pomeraju rezervaciju u hotelu, nisu verovali dovoljno u svog čoveka.

Clive Brunskill, Getty Images

Meč je trajao četiri sata i 48 minuta, pre toga su Konta i Garsija igrale tri seta, a na kraju je posle ujdurme, protivrečnih informacija i mnogo nećkanja odlučeno – duel Đokovića i Manarina odložen je za utorak.

Ako je Novak donekle samo bio žrtva loše sreće jer su mečevi pre njega izuzetno dugo trajali, sa druge strane je organizator napravio ozbiljan propust. Federer i Dimitrov rano su završili meč na Centralnom terenu, a ljudi sa Terena broj 1 svakako nisu imali šansu da vide mnogo Novakovog meča zbog Milera i Nadala iako se tu rezon može i razumeti – ljudi su dali novac.

Postojala je opcija da po završetku Rafinog meča Novak zaigra na Centralnom stadionu pod reflektorima, ali se od toga odustalo iz bezbednosnih razloga – navodno, ljudi nisu sposobni da pređu pedesetak metara i smeste se na tribine. Organizatori su se nisu baš najbolje snašli, a cenu će platiti trostruki šampion, koji će verovatno igrati dva dana u nizu.

Shaun Botterill/Getty Images

Da nije bilo spektakla Nadal – Miler, meč dana sigurno bi bio Kerber – Mugurusa. Bio je to sudar dve prethodne vicešampionke, sudar potpuno različitih stilova igre – dok se sunce pojavljivalo i sakrivalo iza oblaka, one niti jednog trenutka nisu spustile kvalitet igre i čak ni velika vrućina nije mogla da natera nikoga od gledalaca da se odlepe iz stolica, bukvalno i figurativno.

Kao i uvek, Mugurusa se oslanjala na svoje ravne udarce, bekhend dijagonala udarala je savršeno, ali je u nekoliko navrata pokazala smirenost i taktičku razboritost ne toliko svojstvenu – na mrežu je izašla 54 puta i osvojila 35 poena i, što je još važnije, verovala je u smišljeni plan iako je u prvom setu Nemica često ’bušila’ na mreži.

Meč je bio toliko dobar da je Kerber odigrala najbolje ove sezone, odnos vinera i neiznuđenih grešaka joj je +15, ali izgubila je i duel i prvo mesto na svetu. Možda joj baš to skine kamen sa vrata i počne da igra kao prošle godine… Endži je na vrhu bila 34 nedelje, možda vam to zvuči malo, ali više je od Šarapove (21), Klajsters (20), Aranče Sančes Vikario (12) i Venus Vilijams (11).

Manic Monday doneo je mnogo dobrog tenisa, ali je bilo nemoguće sve odgledati. Reći ću vam da držite na oku Koko Vandevej, da je Aleksander Zverev naučio bolje da se nosi sa porazima i nije bio plahovit s novinarima kako ume, a Grigor Dimitrov nažalost je ponovo pokazao da je Centralni teren luksuz koji retko zaslužuje, pa makar igrao i s Federerom.

Više sam očekivao i od Ane Konjuh, Berdihova pobeda nad Timom nije iznenađenje, a za kraj ovog ludog dana pročitajte…

Crtice iz Londona

David Ramos, Getty Images

– Zna Boris Beker dobro da “lupi“ u prenosima, isto tako ume i da pogodi pravo u metu, kao i da se našali: “Otkad su sagradili krov, vreme se poboljšalo“. Malo sam razmislio i video da je stvarno tako – valjda Beker neće izmalerisati, kocka mu izgleda slabo ide.

– Kim Klajsters uzela je US open 2005. godina, bila je to njena prva Gren slem titula, a u Melburnu 2006. došla je do polufinala. Od tada deset teniserki uzelo svoj prvi Slem – samo jedna je došla do četvrte runde (Azarenka), jedna do treće (Ana Ivanović), dve do drugog kola (Na Li i Mugurusa), čak četiri ispale su već na startu sledećeg Slema (Skjavone, Kvitova, Stosur, Kerber), a dve su se povukle iz tenisa (Bartoli, Peneta).

Zato je plasman Jelene Ostapenko (ili Aljone, kako je objasnila da joj je zapravo ime i kako je sada svi zovu) u četvrtfinale toliko velika stvar, već je pokazala da Pariz nije slučajnost, a sada dodaje i druge delove u svoju igru, već se može primetiti da u pojedinim intervalima brižljivije gradi poene i da ne ide uvek na sve ili ništa.

– Austrijskog tenisera Olivera Maraha lopta je pogodila u nezgodno mesto, a on je posle meča dao šaljivu izjavu: “Dobro je da imam dvoje dece“.

– “Sada si ispao, ali ranije kada si prolazio u drugu sedmicu turnira, šta si obično radio za slobodan dan u nedelju?“, glasilo je pitanje za Gaela Monfisa u subotu. “Nikada nisam bio u drugoj nedelji, tako da…“. Što reče jedan kolega, Gugl je nekada stvarno prijatelj.

– U aprilu je Magdalena Ribarikova bila 423. na svetu. Osam turnira kasnije, vratiće se u prvih 50, a četvrtfinale tek je čeka. To jeste impresivan podatak, ali Rodžer Federer 15. put u karijeri došao je do četvrtfinala Vimbldona.

– Karolina Voznijacki je izgubila, a njen dečko Dejvid Li razočaran je napustio tribine pošto je bio pod velikom tenzijom tokom celog meča – nije se pravio važan, već se ponašao kao pravi navijač.

Pročitajte intervju koji je centar Sparsa dao za Sport klub, a u utorak ujutru čeka vas razgovor sa jednim od tenisera koji uvek kaže ono što misli – i sada je rekao svašta.

Sve vesti sa Vimbldona pročitajte OVDE, a video snimke pogledajte OVDE.

Pozdrav iz Londona,

Saša (@ozmo_sasa)