SK: Čovek iznutra – kako je stvoreno čudo Evrobasketa?

Privatna arhiva

Koliko Finci cene ono što je Mihailo Pavićević uradio za tamošnju košarku, vidi se i po tome što je postavljen za počasnog konzula Finske za Crnu Goru.

Crnogorski stručnjak, koji je trenutno na klupi Mornara iz svog rodnog Bara, u razgovoru za Sport klub analizira sadašnji tim Finaca, kaže da se ništa nije desilo preko noći, a govori i o Markanenu, dometima Finske, treneru Detmanu…

Iznenađuju li vas tako dobre igre Finske?

Oni već unazad pet-šest godina igraju upravo na ovom nivou na kojem su igrali u Helsinkiju – glavni razlog što su se sada probili jeste taj što je ovo jedno od najlošijih evropskih prvenstava kada je reč o kvalitetu. Nedolazak preko 40 najboljih igrača iz raznih selekcija uticalo je na to da neke reprezentacije naprave pomalo neočekivan rezultat kao što je Finska. Čak i Mađarska se plasirala u drugi krug.

Ipak, i u Sloveniji i u Francuskoj bila je Finska dobra i prošla u drugi krug. Sada su u Helsinkiju bili pojačani supertalentovanim Markanenom, što im je dalo krila, baš kao i njihovi navijači, koji su zaista fantastični i nosili su ih do pobeda nad Francuskom i Poljskom iako su oba puta bili u gotovo izgubljenim situacijama.

Osim Markanena, većina momaka je tu već neko vreme – zašto su baš sad “eksplodirali“?

Jako sam ponosan na rezultat Finske jer tamošnji novinari i cela košarkaška javnost znaju koliki sam trag ostavio. Ne bih da budem neskroman, ali od 2000. do 2010. sam radio u Finskoj – u tom periodu njih nije bilo na košarkaškoj mapi Evrope… Tada, kada me je pitao novinar šta mislim o reprezentaciji, rekao sam da će Finska moći da igra na znatno višem nivou kada sazru moji igrači iz Honke.

Upravo se to i dogodilo, već 2010. i 2011. gotovo 80% reprezentacije činili su ti igrači, i sada je pet ‘mojih’ igrača tu – pre svega, tu je Peteri Koponen, koji je 2007. draftovan u prvoj rundi. Zatim je tu Sasu Salin, koji je kao klinac došao kod mene u klub i napravio sjajnu karijeru. Potom i Haf, član te šampionske Honke, Tuka Koti, Lindbum, a pre njih su bili Juka Martinen, Murinen, braća Hendal… Ta generacija koju sam predvodio osvojila je pet titula i oni su ti koji su pokrenuli finsku košarku i najzaslužniji su što su sada tu gde jesu.

Na koji način je Finska pristupila razvoju košarke, kako je sve organizovano?

Ti rezultati na evropskim prvenstvima koje sam spomenuo dali su podstrek i rukovodstvu Košarkaškog saveza Finske, oni su prepoznali da postoji šansa za veliku afirmaciju košarke i iskoristili su je na pravi način. Finska je kupila ‘vajld kard’ za Svetsko prvenstvo u Španiji i to je bio pun pogodak – razgovarao sam lično sa predsednikom saveza, čak su i podigli kredit jer su to bila prilično velika sredstva, ali želeli su da učestvuju na SP.

To je bio pravi potez i tada su napravili bum – bili su u grupi u Bilbau i dali su svojim ljudima šansu da navijaju za tim i da istovremeno odu u provod za koji su uvek spremni. Tako se i desilo, ako se sećate, bila je puna dvorana finskih navijača, što je pokrenulo lavinu simpatija prema njima. Košarka je u velikom usponu.

Vole li ljudi košarku, na kojem je sada mestu po popularnosti među sportovima?

Hokej je broj jedan i to niko ne može da promeni. Imaju bezbroj NHL igrača i tu apsolutno nema govora, neće se uskoro promeniti, ali košarka u Finskoj sada je sigurno sport broj dva. Momci koji čine sadašnju reprezentaciju pobrali su simpatije nacije skromnošću i poštenim odnosom – i inače je Finska skromna zemlja koja odiše racionalnošću u svim svojim segmentima.

Može li oko Markanena Finska da gradi kao Nemacka oko Novickog, da konstantno budu pretnja?

Prošle godine sam imao priliku uživo da ga gledam, video sam da je reč o vanserijskom talentu, što je on i potvrdio, otišao je na Arizonu i tamo je eksplodirao. Velike zasluge za njegov razvoj pripadaju i Hanu Motoli, jednom od najvećih igrača u istoriji Finske koji je takođe bio u NBA. On je radio sa njime i doveo ga je na ovaj nivo na kojem je sada. Mislim da je Novicki igrač na kojeg Markanen najviše liči – naravno, rano je još išta tvrditi, ali Finci sada imaju dugogodišnji slonac oko kojeg će praviti ostatak ekipe. To je veliki podstrek za budućnost.

Henrik Detman selektor je već 13 godina – koji su njegovi principi?

Teško ga je definisati… On je pre svega menadžer – vrlo je pametan čovek, zna sve da organizuje i da napravi atmosferu. Njemu se posrećilo da dobije generaciju koja je košarkaški prošla kroz moju Honku i napravio je odlične rezultate. I sada na tajm autima vidite da uglavnom njegovi pomoćnici vode glavnu reč, tako je bilo i u reprezentaciji Nemačke – tada je Novicki doveo pomoćnika iz Dalasa, Detman prepušta veći deo košarkaškog dela asistentima, ali zato ima velika zasluge za atmosferu, kompletnu organizaciju, izuzetno je sposoban čovek.

Dokle može Finska da dogura na ovom Evrobasketu?

Sada su u naletu, vrlo su opasna ekipa jer njihov način igre odražava i njihov način života – nema pritiska, slobodno igraju i odlučuju se na neke nerezonske šuteve, barem po našim kriterijumima, ali im za to niko nikada nije prigovorio. Upravo iz tog razloga mogu da budu opasni – ako im se dozvoli da se raspucaju… Setite se i u kvalifikacijama pre nekoliko godina kada su dobili i Srbiju u Helsinkiju – dozvolili smo im otvorene šuteve i posle ig je vrlo teško čuvati.

Finci su bili drugi u grupi i u osmini finala igraće sa Italijom?

Italija je dobar protivnik za Finsku – ako nametnu svoj ritam, imaju šansu. Mislim da Italijanima više odgovora poziciona igra i nisam siguran koliko bi se Finci u njoj snašli. Ipak, sada je Finska na krilima pobeda iz Helsinkija i biće neprijatan protivnik.