Pet minuta na početku treće četvrtine bili su dovoljni da Himki prelomi utakmicu sa Crvenom zvezdom, pet minuta sa propustima gostiju i pet minuta u kojima je Barcokasov tim pokazao naznake svoje ofanzivne moći.
U drugoj četvrtini Zvezda je na pravi način gradila i nije dozvoljavala ofanzivne skokove, a upravo je tako početa serija 17:2 kojom je Himki prelomio. Usledile su dve trojke u tranziciji, crveno-beli nisu sekli faulovima, a povezana odbrana iz prvog poluvremena bila je na konopcima.
Ukupno, crveno-beli su u drugom poluvremenu primili poen manje (42 u prvom, 43 u drugom), ali su u nastavku igrali slabiju odbrani. U prvom nisu imali sreće – u tri navrata su bili na ivici ukradene lopte i primali su poene, Himki je na čist individualni kvalitet pogodio neke šuteve preko ruke, ali u reketu nije bilo promaje i pik je solidno branjen.
U nastavku to nije bio slučaj u ključnim delovima meča, nekoliko lobova je prošlo, a posle pika se ispadalo na prvoj ili drugoj rotaciji, što je vodilo do otvorenih pozicija, najprimetnije za Andersona u uglu. Generalno, manje je bilo pritiska na dodavanjima i povremeno bi Himki i pretrčao crveno-bele.
Iako su crveno-beli u završnici prišli na -4 (78:74), tok utakmice bio je takav da se osećalo da pobeda Himkija ne dolazi u pitanje. Naravno, to ne znači da Zvezda ne zaslužuje pohvale za to što se nije predala nijednog trenutka i to je jedna od ohrabrujućih stvari iz meča u Podmoskovlju.
Third @EuroLeague game in the books. We're back in action on Thursday! #KHICZV #GameON #WeAreTheTeam pic.twitter.com/1uYp87eCZd
— KK Crvena zvezda (@kkcrvenazvezda) October 24, 2017
Bjelica je udvajan kada primi loptu na niskom postu, ali je svejedno pronašao način da dođe do 15 poena, mada uz čak četiri promašaja sa linije penala, dva u završnici. Radičević je pokazao znake života sa nekoliko prodora i lepih proigravanja, mada je ponovo bilo trenutaka dekoncentracije, a Jovanović je fino iskoristio minute na parketu na poziciji četvorke.
Posle 12 poena u prvoj četvrtini, Feldin je potpuno nestao u nastavku meča, ne računajući dve izvrsne odbrane na startu poslednjeg perioda. U stvari nije nestao, nego je ušao u seriju promašaja od kojih je malo koji bio blizu toga da uđe u koš. Amerikanac ne poseduje raznovrstan arsenal u napadu – igraće i on bolje kako tim bude rastao, ali ovoj Zvezdi je potreban neko ko u kontinuitetu može da daje poene i da ih izmišlja kada ekipi ne ide.
Za sada tu ulogu, uz Bjelicu, najbolje obavlja Ročesti, koji je i sada bio solidan, mada se uklopio u očajno izvođenje penala (2-5). Zvezda je timski ubacila 10 od 19 bacanja, a možda je za veću brigu od toga činjenica da je u drugom poluvremenu šutnula samo dva penala, što ilustruje nedostatak agresivnosti.
Lesor je odigrao veoma dobru utakmicu, uz nekoliko standardnih propusta u odbrani, Branko Lazić još traži idealnu verziju sebe posle leta sa reprezentacijom i povrede od koje se nedavno oporavio, dok se od Antića ne može očekivati da u kontinuitetu blista u defanzivi.
Janković još ne uspeva da “probije“, Dobrić igra promenljivo, mada primetno sa više samopouzdanja, a šansu je sada dobio i Davidovac – promašio je oba šuta, ali su iza oba stajale prave odluke i od njega se mogu očekivati dobre partije ako dobije minute.
Naročito u prvom poluvremenu Zvezda je ostvarila odličan protok lopte, a bilo je tokom cele utakmice i nekoliko situacija u kojima je izgrađena prava pozicija, ali je izostala realizacija, npr. kod promašenih trojki Bjelice i Radičevića. Himki je imao i blago domaćinsko suđenje, ali daleko od toga da je to presudilo meč, presudio ga je spomenuti period početkom trećeg perioda i individualni kvalitet domaćih igrača.
Posle dva teška gostovanja, Zvezda se vraća kući, a utisak je da u duelu sa Himkijem emotivno nije potrošeno previše energije i da će tim Dušana Alimpijevića u tom smislu biti spreman za Beogradsku arenu i sudar sa Makabijem. Valjalo bi da se što pre vrati Dangubić jer je neophodan ovakvom timu Zvezde, pogotovo u sudaru sa Ponosom Izraela koji umnogome zavisi od ubojitosti bekova.