Otkaz Slavoljubu Muslinu je logičan potez

Christof Koepsel, Getty Images Sport

Pošto je odveo reprezentaciju Srbije na Svetsko prvenstvo u Rusiji naredne godine, Slavoljub Muslin više neće biti selektor “Orlova“.

Christof Koepsel, Getty Images Sport

Po elementarnoj logici, odluka teško objašnjiva, otuda i brojne reakcije u inostranim medijima koji se pitaju zašto otkaz dobija selektor koji je ne naročito moćnu selekciju direktno odveo na Mundijal.

Po ovdašnjoj logici, samo dalji korak u nizu koji počinje još pre više od četiri decenije i koji se može svesti pod rečenicu “plasiramo se, pa zabrljamo“.

Nije ovde stran koncept da se pobede brzo pretvaraju u poraze, nisu nam nova izneverena očekivanja, konstantno neispunjavanje potencijala i ono naše “mogli smo, samo da je…“. Traje to, ne samo u fudbalu.

Mundijal 1974. godine u Zapadnoj Nemačkoj

Getty Images

Sastav Jugoslavije: Enver Marić, Ivan Buljan, Enver Hadžibabić, Dražen Mužinić, Josip Katalinski, Vladislav Bogićević, Ilija Petković, Branko Oblak, Ivica Šurjak, Jovan Aćimović, Dragan Džajić, Jurica Jerković, Miroslav Pavlović, Luka Peruzović, Kiril Dojčinovski, Franjo Vladić, Danilo Popivoda, Stanislav Karasi, Dušan Bajević, Vladimir Petrović, Ognjen Petrović, Rizah Mešković. Selektor: Miljan Miljanić

Gledajući ekipu jedino po imenima, Jugoslavija je imala sastav za velike domete, ali kao što će se dešavati i kasnije u ovdašnjem fudbalu, ta imena nisu mnogo značila u krajnjem zbiru.

Istina, zauvek će ostati upamćen sudar sa Zairom koji je dobijen sa 9:0, ali to je bila i jedina pobeda Miljanićevog tima na Mundijalu. Jugoslavija je remizirala sa Brazilom (0:0) i Škotskom (1:1), a u novoj grupi pretrpela je sva tri poraza – od Zapadne Nemačke (2:0), Poljske (2:1) i Švedske (2:1).

Problem sa novcem negativno je uticao na sve igrače – takvih priča bilo je i tokom Svetskog prvenstva u Čileu 1962. godine, a sada je konflikt u vezi sa premijama potpuno razorio ekipu.

Reprezentativci su posle prve faze pretili štrajkom u slučaju da im se ne obezbedi obećani novac u devizama, govorilo se i da su ceo dan sedeli i čekali Tita koji bi im garantovao da će se to dogoditi, ali to je u domenu glasina. Na kraju su dobili devize na ruke, ali atmosfera je već poremećena, da bi situacija kulminirala kada je prvi čovek selektorske komisije Miljan Miljanić u toku prvenstva potpisao ugovor sa Realom i otišao u Madrid.

U decenijama koje su dolazile išlo se čak i do spekulacija da je meč sa Zapadnom Nemačkom namešten, famozna reč “ključ“ ponovo se provlačila, a veliku prepreku predstavljale su i kopačke, baš kao i osam godina kasnije…

Mundijal 1982. godine u Španiji

Laurence Griffiths/Getty Images

Sastav Jugoslavije: Dragan Pantelić, Ive Jerolimov, Ivan Gudelj, Velimir Zajec, Nenad Stojković, Zlatko Krmpotić, Vladimir Petrović, Edhem Šljivo, Zoran Vujović, Zvonko Živković, Zlatko Vujović, Ivan Pudar, Safet Sušić, Nikola Jovanović, Miloš Hrstić, Miloš Šestić, Jurica Jerković, Stjepan Deverić, Vahid Halihodžić, Ivica Šurjak, Predrag Pašić, Ratko Svilar. Selektor: Miljan Miljanić

Bila je to još jedna po imenima izvrsna Miljanićeva generacija koja je doživela potpuni debakl.

Stjepan Deverić, mladi napadač koji je igrao za šampiona države Dinamo, otišao je na SP, ali nije igrao iako je možda trebalo da dobije šansu, a iz tadašnjeg prvaka samo je još jedan igrač bio u timu. Takođe, selektor je bio “tvrd“ i nije se lako odlučivao na promene, što mu se na kraju obilo o glavu.

Počelo je remijem bez golova sa Severnom Irskom, usledio je poraz od domaćina Španije 2:1, uz skandalozno suđenje, i trijumf nad Hondurasom 1:0 – ipak, to nije bilo dovoljno za prolaz dalje iz grupe jer je Severna Irska savladala domaćina i izbila na prvo mesto u grupi.

Neki od fudbalera počeli su više da igraju za sebe, nije to bilo ni nalik onim timskm predstavama iz kvalifikacija, ali baš kao i osam godina ranije, dve reči bile su ključne – premije i kopačke, ambijent u timu ponovo je nepovratno narušen.

Savez je imao ugovor sa Adidasom, većina igrača nosila je Pumine kopačke, pa je tu bilo svega – lepljenja flasterom, mazanja imalinom…

“Bio sam na dva svetska prvenstva i oba puta problem je bio isti – kopačke, a iz ove perspektive je neverovatno kako to može da bude problem. Pred Španiju smo trenirali u Novom Sadu, leteli smo na treningu, fenomenalno je sve bilo. Pretposlednji dan nam je predsednik naredio da svi moramo da igramo u Adidas kopačkama, a jedino Safet Sušić i ja nismo potpisali za Pumu, ostali jesu“, kaže Vladimir Petrović Pižon za Sport klub i dodaje:

“Posvađali smo se na sastanku, sutradan na treningu igrači nisu mogli da potrče. Priđe meni Miljan i pita me: ‘Vlado, šta je ovo?‘, a ja mu kažem: ‘Ne znam, čiča‘. Nešto uđe u čoveka i on se promeni… Kažem vam, odjednom nismo mogli da trčimo, kako to objasniti?“

Nikako, Miljanić je izgubio kontrolu nad ekipom i Jugoslavija je ispala u grupi.

Mundijal 1990. godine u Italiji

Simon Bruty/Getty Images

Sastav Jugoslavije: Tomislav Ivković, Vujadin Stanojković, Predrag Spasić, Zoran Vulić, Faruk Hadžibegić, Davor Jozić, Dragoljub Brnović, Safet Sušić, Darko Pančev, Dragan Stojković, Zlatko Vujović, Fahrudin Omerović, Srećko Katanec, Alen Bokšić, Robert Prosinečki, Refik Šabanadžović, Robert Jarni, Mirsad Baljić, Dejan Savićević, Davor Šuker, Andrej Panadić, Dragoje Leković. Selektor: Ivica Osim

Ostvaren je jedan od najvećih uspeha u istoriji ovdašnjeg fudbala, država koja uskoro više neće postojati plasirala se među osam najboljih na svetu.

Međutim, daleko od toga da je sve išlo kako je planirano, a kako i da ide u tadašnjim okolnostima? Nepunih mesec dana posle nereda na Maksimiru u meču Dinama i Crvene zvezde, zbog čega Zvonimir Boban nije ni putovao u Italiju (šutnuo je policajca), na istom stadionu igrala se generalna proba pred Mundijal, a najveći deo gledališta navijao je za protivnika – Holandiju.

Postojao je i problem sa Savićevićem koji je napustio pripreme, ali se brzo vratio. Takođe, kao što je Vladimir Novaković pisao u svom tekstu, bilo je primedbi na sastav koji je Ivica Osim poveo na put i pretio je novi brodolom posle poraza 4:1 od Zapadne Nemačke na startu šampionata.

Ipak, usledili su trijumfi nad Kolumbijom (1:0) i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (4:1), da bi u osmini finala pala Španija uz onaj Piksijev gol koji će zauvek ostati upamćen i koji će se s razlogom vrteti po špicama i za sto godina.

Kolega mi je ispričao priču kako je sa prijateljima vozom krenuo na taj duel i kako je na stanici u Zagrebu bio samo jedan čovek sa jugoslovenskom zastavom. Iz Banjaluke… Slično kao i sa košarkaškom selekcijom tih godina, nekima je prećeno da ne igraju za SFRJ, pa je tako Srećko Katanec pred četvrtfinale zatražio od selektora Osima da ga ne stavlja.

Nestvarnom pritisku bolesnih okolnosti odolevalo se koliko je moglo, Jugoslavija je dogurala do penala sa Argentinom i sreća je bila na strani Gaučosa – i sreća i psihički mir, pred izvođenje penala mnogo je vremena za razmišljanje.

Mundijal 1998. godine u Francuskoj

Sastav Jugoslavije: Ivica Kralj, Zoran Mirković, Goran Đorović, Slaviša Jokanović, Miroslav Đukić, Branko Brnović, Vladimir Jugović, Dejan Savićević, Predrag Mijatović, Dragan Stojković, Siniša Mihajlović, Dragoje Leković, Slobodan Komljenović, Niša Saveljić, Ljubinko Drulović, Željko Petrović, Savo Milošević, Dejan Govedarica, Miroslav Stević, Dejan Stanković, Perica Ognjenović, Darko Kovačević. Trener: Slobodan Santrač

Kao što je ovde uvek slučaj, u selektorski posao svi su se mešali – postavljala su se pitanja da li je Stojković prestar, da li igramo suviše defanzivno, a Albert Nađ je otvoreno odbio da ide na SP i da bude u kombinaciji van svoje pozicije. Govorkalo se ponovo i o “ključu“, (ne)igranju Anta Drobnjaka, o tome koji su igrači tu da bi se posle prodali…

I tada se mnogo govorilo o tome da “imamo pojedince, a nemamo tim“. U još jednom pogledu ovdašnji mentalitet došao je do izražaja – sa najjačima smo blistali i nismo pobedili, a sa slabijima smo se mučili.

Potpunu bezidejnost u meču sa Iranom spasao je Mihajlović golom iz slobonog udarca u završnici, a fantastična partija u duelu sa Nemačkom nije krunisana pobedom, u poslednjih dvadesetak minuta ispuštena su dva gola viška.

Uprkos pobedi nad SAD, taj sudar sa Nemcima skupo je koštao Jugoslaviju, koja je umesto na Meksiko išla na Holandiju. Šta se desilo, svi znamo – Mijatova prečka i “pacerski“ primljen gol u 93. minutu.

Daleko od toga da je to atipičan kraj nadanja.

Mundijal 2006. godine u Nemačkoj

Clive Brunskill, Getty Images

Sastav Srbije i Crne Gore: Dragoslav Jevrić, Ivan Ergić, Ivica Dragutinović, Igor Duljaj, Nemanja Vidić, Goran Gavrančić, Ognjen Koroman, Mateja Kežman, Savo Milošević, Dejan Stanković, Predrag Đorđević, Oliver Kovačević, Dušan Basta, Nenad Đorđević, Milan Dudić, Albert Nađ, Zvonimir Vukić, Nikola Žigić, Mladen Krstajić, Danijel Ljuboja, Saša Ilić, Vladimir Stojkovič. Selektor: Ilija Petković

Turnir u Nemačkoj bio je kulminacija ludila sa svakog mogućeg aspekta, počev od toga što je na njemu igrala reprezentacija zemlje koja više nije postojala – 1990. je “bio viđen“ raspad SFRJ, ali 2006. SCG faktički više nije postojala jer je sedam dana pre prve utakmice Crna Gora proglasila nezavisnost.

Međutim, to je još bio najmanji među brojnim problemima. Bilo je i objektivnih kao što je povreda Vidića kojom je narušena odbrana koja je u kvalifikacijama primila samo jedan gol, ali i onih drugih koji su uticali da tim iznutra istruli.

Ljuboja je bio u ozbiljnoj formi i igrao za PSŽ, ali nije bio ni blizu prvih 11, a neki igrači čak su tražili da oni ne idu jer su se već ostvarili finansijski, nego da idu neki drugi koji ne stoje tako dobro sa novcem.

Kežman i Vidić potukli su se na treningu tokom priprema u Austriji, reprezentacija se podelila na klanove, a selektor Ilija Petković rešio je da u tim umesto povređenog Vučinića pozove svog sina Dušana. Umesto o taktici i protivnicima, u javnosti se govorilo isključivo o tome, a na kraju se Petković dva dana pred početak Mundijala povukao iz tima, pa je SCG otišla na Mundijal sa prijavljenim igračem manje.

Rekao je da tim potezom želi da zaštiti oca, ali spekulisalo se da nije smeo da uđe u Nemačku jer je navodno kao fudbaler Nirnberga podigao kredit i napustio zemlju.

Posle poraza od Holandije 1:0 usledio je pritisak na selektora da zaigra ofanzivnije, znamo kako se to završilo (poraz 6:0 od Argentine), a kada se činilo da ne možemo niže da padnemo, usledile su i glasine o tome da su pojedini igrači namestili meč sa Obalom Slonovače (poraz 3:2).

Katastrofa od početka do kraja.

Mundijal 2010. godine u Južnoj Africi

Christof Koepsel, Getty Images Sport

Sastav Srbije: Vladimir Stojković, Antonio Rukavina, Aleksandar Kolarov, Gojko Kačar, Nemanja Vidić, Branislav Ivanović, Zoran Tošić, Danko Lazović, Marko Pantelić, Dejan Stanković, Nenad Milijaš, Bojan Isailović, Aleksandar Luković, Milan Jovanović, Nikola Žigić, Ivan Obradović, Miloš Krasić, Miloš Ninković, Radosav Petrović, Neven Subotić, Dragan Mrđa, Zdravko Kuzmanović, Anđelko Đurićić. Selektor: Radomir Antić

“Ne mogu da kažem niti jednu ružnu reč o Antiću, i sa trenerskog aspekta i sa aspekta ljudskih kvaliteta. Kod njega se uvek radilo sa loptom i zaveo je disciplinu. Mi smo takav narod – ako nas malo pustiš, gotovo, moraš na kratkoj uzici da nas držiš jer ćemo u suprotnom krenuti pogrešnim putem“, rekao je Miloš Ninković u intervjuu pre skoro dve godine.

I taman kada je delovalo da je sve utegnuto, ponovo je počelo da curi, i to na relaciji između selektora i predsednika Saveza Tomislava Karadžića.

Navodno, Karadžić se pribojavao Antićeve popularnosti u tom trenutku i rizika da bi mogao da ga nasledi na čelu FSS, a osnovna tačka sporenja bio je novi ugovor – Antić je tražio velike novce i napokon je uspeo da ih dobije krajem 2009. godine.

Međutim, sukob je sve vreme tinjao, a post festum je Antić rekao da mu je Karadžić na Mundijalu sve vreme radio iza leđa i da je bez njegovog znanja držao sastanke sa pojedinim fudbalerima. Nije pomoglo ni to što su neki igrači tokom turnira fotografisani kako piju i puše…

Uprkos svemu tome, Srbija je imala zlatnu šansu za prolaz dalje – posle poraza od Gane, usledio je veliki trijumf nad Nemačkom i verovatno najbolje poluvreme tog tima u sudaru sa Australijom. Međutim, gol nije postignut i u nastavku je usledio pad – Oziji su dali dva gola, Pantelić smanjio rezultat, ali do prolaza vrednog remija Antićev tim nije mogao da dođe.

Ubrzo po startu kvalifikacija za Evro 2012, “Mister“ je dobio otkaz, a jednostrani prekid saradnje potom na sudu debelo naplatio.

Mundijal 2018. godine u Rusiji

Martin Rose, Getty Images

Istorija je učiteljica života, ali mi je od svojih početaka pogrešno tumačimo. Tako je i sada, nemiri oko reprezentacije neminovno će uticati na igrače, a u nezavidnoj poziciji naći će se novi selektor, kako god se on zvao.

Da li ćemo o Rusiji govoriti kao o čudu ili skrušeno dodati još jedno poglavlje u sivim tekstovima ovog tipa, odgovor ćemo dobiti u narednih deset meseci.