180-200 otkucaja, 69°C: Dobro, ljudi, nisu nadljudi

Skener 18. jan 201811:08 > 11:10
Scott Barbour/Getty Images

Gledali ste meč Đoković – Monfis i nije vam baš najjasnije šta se sve tu zapravo desilo. Odgovor na (skoro) sva pitanja naći ćete u podatku da je u jednom trenutku dole na terenu bilo čak 69 stepeni. Dobro se pročitali, 69.

Šetate npr. do posla po nekoj razumnoj vrućini. Kada stignete, treba vam nekoliko minuta da se priberete, popijete čašu vodu i da sednete ako vam se možda malo zamutilo pred očima. E, sad zamislite da na goroj temperaturi od one na koju ste navikli trčite po betonu koji se užario, treba da održavate koncentraciju i da na najvišem nivou igrate sport u kojem centimetar promašaja na reketu znači metar promašaja u autu.

Jesu Novak Đoković i Gael Monfis profesionalci, ali nisu nadljudi i zato je logika bila neprijatelj igračima u četvrtak popodne na Rod Lejver areni. Jednostavno, po takvoj vrućini nemoguće je biti čistog uma, iako ona nije ispunjavala uslove za stavljanje krova (osim temperature od 40 stepeni, u obzir se uzima nešto što se naziva indeks Wet Bulb Global Temperature koji u obzir uzima temperaturu, vlažnost vazduha, ugao sunca i oblake. On mora da bude viši od 32,5).

Ilustrativan primer jeste Đokovićev čelendž na 3:3 i 40:0 u drugom setu. Monfis je bio na izdisaju u tim momentima, bukvalno je samo stajao i čekao da se gem završi, a Novak je zatražio čelendž na prvi servis. Bio je aut, a Novak je plasirao drugi servis koji Gael svakako nije ni nameravao da pokuša da vrati. Nije to imalo nikakav uticaj na ishod, ali objašnjava mnogo grešaka u proceni, promašene lake udarce i ogromne amplitude u igri obojice u relativno kratkim vremenskim intervalima.

“Osećao sam se kao da imam dodatnih 20 kilograma na leđima, sve me je nekako vuklo nadole, dotle da mi je bilo teško da prirodno stojim uspravno. Uslovi su bili na granici da nam ugroze zdravlje“, slikovito je objasnio situaciju Đoković.

Organizatori bi morali dobro da se zamisle. Kao što je Monfis korektno istakao, fizička sprema jeste konstitutivni činilac kvaliteta jednog tenisera, ali ne postoji taj nivo posvećenosti radu koji ljudsko biće može da spremi za ono danas. Ako je do igrača, prošli su pakao. Ako je do karata i navijača, verujte da ni oni nisu uživali gledajući dvojicu igrača kako se muče i bore za vazduh. Ako je do televizije, ni ona nije dobila prozivod koji je mogla da dobije. Kada dođe dotle da je zdravlje ugroženo, dajte taj krov kad je već tu, a alternativna rešenja moraju se naći i za druge terene (govorio je i Novak o tome, više ćete čitati narednih dana).

Ono što nema veze sa toplotom jeste Đokovićev servis u prvom setu – svu “rđu“ koju nije pokazao u prvoj rundi, Novak je ostavio za start duela sa Monfisom. U prva dva servis gema odservirao je po dve uzastopne duple greške i gubio je sa 3:0 – uspeo je da vrati oba brejka, i Monfis je bio užasan, ali je na 3:3 i 30:30 ponovo odservirao duplu grešku.

“Nervozno sam počeo, ne mogu da krivim vreme za duple greške. Imam još malo poteškoća i sa laktom i sa novom tehnikom servisa. Verujem da je ona dobra, u stvari znam da jeste, ali potrebno je da prođe malo vremena da se uskladim sa promenama“, rekao je Novak.

Michael Dodge Getty Images Sport

Zapravo, jedino što je donekle funkcionisalo u prvom setu bio je ritern, ali tajming na udarcima s osnovne linije nekuda je odlutalo i nesigurnost se uvukla u igru. Dobar pokazatelj jeste poen na 2:3 i djusu, kada je Đoković izvanredno riternirao i dobio loptu u servis polje na forhend, ali je samo nastavio razmenu. Taj poen jeste dobio, ali nekoliko drugih sličnih nije.

Đoković je bolje podnosio vrućinu, koja ga je u Melburnu u daljoj prošlosti skupo koštala, tj. nije stavljao suparniku do znanja da i on oseća nehumane uslove (jedini put kada je duboko disao ili se malo podbočio bilo je sredinom četvrtog seta, a Monfis bi posle svakog poena imao šaku na butini i glavu bliže podu). Ali jeste ih osećao, otuda i onoliko nerezonskih juriša na mrežu početkom drugog seta, uključujući i servis-volej na drugi servis brzine 139 km/h.

Međutim, onog momenta kada je Monfis počeo da oseća simptome onoga što je kasnije nazvao “blagim toplotnim udarom“, postalo je jasno da će Đoković teško izgubiti meč. Drugi i treći set bili su posebno mučni na terenu, ali i na tribinama na kojima su ljudi takođe bili umrtvljeni visokom temperaturom. Jedan kolega ispred nas je čak ustanovio šablon – spava tokom poena, zatim se probudi, ubeleži ko je dobio poen i onda nastavi sa snom.

U četvrtom setu je Monfis malo došao sebi, Novak je promašio dva zicera na mreži, ali nije ih skupo platio, mada jeste izmamio duhovit komentar mog kolege Vuka: “Čemu ova epopeja na 2:2?“

Gael je sa dve duple greške pomogao Novaku da dođe do brejka, a čisto da bi ceo tok meča bio na istoj liniji, Đoković je i u poslednjem gemu otežao sâm sebi i realizovao je tek četvrtu meč loptu.

Scott Barbour/Getty Images

Nije bilo velike radosti, nije razumljivo Novak ni imao snage za to, ali zato jeste uputio zabrinjavajući pogled ka loži. Nije to bio prvi put tokom meča, već treći, i to je ono što najviše brine – ne može niko sa sigurnošću da tvrdi šta je govorio, ali u drugom setu jeste tresao ruku i govorom tela sugerisao da je to u pitanju. Već je rekao Đoković da lakat još nije na 100%, ali ne bi valjalo da se pređe granica “podnošljivog bola“ koju je spominjao. Pitali smo ga da li je ta granica pređena?

“To moje obraćanje ‘boksu’ bilo je uglavnom u vezi sa brutalnim uslovima. Trudio sam se da budem što smireniji, da nemam ni pozitivnih ni negativnih reakcija, pošto sam se borio bukvalno za svaki procenat kiseonika koji je bio limitiran za sve nas. Igrao sam verovatno dva i po sata sa 180-200 otkucaja srca u minutu“, objasnio je Đoković.

A ako i njegovim navijačima tako bude kucalo srce, biće to pozitivan znak jer to znači da će se Novak ponovo boriti za trofeje.

Crtice iz Melburna

Cameron Spencer/Getty Images

– Pre i/ili posle svakog treninga, igrači se skupljaju u teretani i tu ih je najlakše videti na okupu – Bušar je bila obučena potpuno u roze i nije komunicirala ni sa kim, Gofan je izašao nasmejan, a Karolina Pliškova često je posezala za nekim ljubičastim napitkom. Posle smo sreli i njenu sestru bliznakinju Kristinu – na prvi pogled se uočava razlika, Karolina je oštrija u stavu, dok Kristina deluje povučenije.

– U Australiji, baš kao i kod nas, na semaforu “ulaze u pucanj” zelenom svetlu, a neretko i pretrčavaju na crveno. U metrou standardna raznolikost i tišina, osim jedne žene koja je na nekoj aplikaciji vežbala parkiranje u rikverc.

– Na Gren slem turnirima novinar najčešće nešto čeka. I tu se pojavljuju oni mali procepi od 10-15 minuta kada ne možeš da ne radiš ništa, a ne možeš ni da počneš nešto veće. U jednom takvom procepu “uletela“ mi je konferencija Jelene Ostapenko. ‘Aj da odem, rekoh sebi… Kobna greška, druže.

U glavnoj, ogromnoj konferencijskoj sali bilo nas je troje. Bukvalno troje. Videlo se da je šampionka Rolan Garosa začuđena, ali delom je i sama kriva – od te titule odgovori su joj uglavnom kratki i ne baš dubinski. I šta ću, kako ću, nekako sklepam dva pitanja, iako sam planirao samo da slušam, a njeni odgovori takvi-kakvi su, nema se vremena da se smisli još neko. Ja postavih ta dva, koleginica iz Škotske još jedno, usledio je neprijatni tajac od desetak sekundi i razlaz. “Šta ovo bi“, samo mi je rekla koleginica na izlasku.

– Grigor Dimitrov pobedio je 186. tenisera sveta Mekenzija Mekdonalda tek u pet setova, a kompilacija reakcija njegovog trenera Danija Valverduja nasmejala je mnoge. Verovatno je i njega, kada se sve već završilo kako treba. Pogledajte, a onda pročitajte i šta je Grigor rekao o tome:

“Naravno da je bio emotivan. Zajedno živimo, zajedno dišemo, zajedno jedemo. Po ceo dan smo zajedno. Mora da mu je frustrirajuće da stoji sa strane i da gleda kako ne igram kako bi trebalo, kako pravim greške olako. Ne krivim ga, mislim da je lepo što je emotivan, znam da je sigurno bio i besan na mene u nekom trenutku. I to je u redu, bio sam i ja besan na sebe“.

Sve je rekao Grigor.

– Serena Vilijams ne igra. Venus Vilijams – ispala u prvom kolu. Koko Vandevej – ispala u prvom kolu. Mirjana Lučić-Baroni – ispala u drugom kolu. To su prošlogodišnje polufinalistkinje Australijan opena. Kanda se malo promenila situacija… Još su sada ispale i Mugurusa i Konta, ženski turnir potpuno je otvoren.

– Ako još niste, toplo vam preporučujem da pročitate intervju sa Šafaržovom, a popodne vas čeka razgovor sa Karenom Hačanovom, plus još neke lepe stvari u najavi.

Drž’te mi se,

Saša (@ozmo_sasa)