Srpski klinci, Nadal u čudu i 7.198

Skener 20. jan 20188:15 > 8:19
Clive Brunskill Getty Images

“Nadal je čovek stao i gleda me, ne može da poveruje“, ispričao nam je anegdotu Marko Miladinović pošto smo završili zvanični deo pitanje-odgovori. A zašto je Nadal bio u čudu? Kao i mnogi ovih dana, Marko je “izgoreo“, a Rafi je bilo fascinantno do kojeg stadijuma je srpskom junioru nos crven.

Chris Marković

Tu smo se smejali, Marko je kao i uvek bio vedar, ali dok je govorio o svojim ciljevima, bio je više nego ozbiljan. Iako 17-godišnji Beograđanin još ima lice dečaka, ono što govori i način na koji je fokusiran dokaz su da je spreman za sledeću stepenicu u karijeri. To je uostalom pokazao i na meču prvog kola sa Brazilcem Da Silvom – propustio je meč loptu u drugom setu, ali nije paničio, ostao je smiren (ranije to možda ne bi bio slučaj) i pobedio.

Marko je trenutno u agenciji Janka Tipsarevića, trenira na betonu na njegovim terenima, a tokom priprema su zajedno bili u Keniji.

“Bilo je to veliko i korisno iskustvo za mene. Osim Janka, tamo je bio i Pospišil, nekada 25. igrač sveta, pa sam video i kako se on ponaša i kakve su mu navike pre i posle treninga“, tonom, jednako kao i rečima, kazuje nam Miladinović koliko je naučio, a onda dodaje:

“Pripreme su trajale od početka novembra, sve sa ciljem kako bih bio maksimalno spreman za Australiju. Došao sam ovde sa ciljem da osvojim turnir – drugi sam nosilac, ali mislim da imam šanse uprkos tome što imam težak žreb“.

Siguran je u sebe, a zaleđe za to nalazi u trudu koji je uložio – radi sa Mikijem Jankovićem, 23-godišnjim momkom koji je bio veliki talenat, ali su ga povrede (operisao je oba kuka) sprečile da se ostvari.

“On je veliki radnik i to pokušava da prenese na mene – da radim i da se uvedem u život profesionalnog tenisera. To mislim da je najbitnije – ako postoje želja i rad, a sada postoje jer sam sazreo, mislim da mogu da postanem odličan igrač“, ističe Marko.

Uspeh u juniorskoj ne mora, ali može da prethodi uspehu u seniorskoj konkurenciji. Jedna juniorska šampionka Rolan Garosa sada je prva teniserka sveta i upravo je ona bila akter i na kraju pobedila u verovatno najboljem meču u dosadašnjem toku turnira. U ženskoj konkurenciji sigurno.

Rani mečevi obično nisu baš najbolje posećeni, ali kako je vreme odmicalo, tako se Rod Lejver arena punila. Jedino su novinari ostali otporni, čak i na kraju epskog dvoboja nije bilo više od šest-sedam ljudi u loži. A po onome što su prikazale Simona Halep i Loren Dejvis (njen otac je napisao uvodnik za Đokovićevu knjigu “Serve to Win“), trebalo je da bude puno.

Bio je to teniski čas sa lekcijom “rad nogu“ – obe teniserke elastične, spremne za neumornu razmenu sa osnovne linije, razmene koje su istovremeno bile i oštre i zahtevale razmišljanje gde sada loptu smestiti. Kao partija šaha koja je dugo potrajala, obe su pretrčale skoro po pet kilometara, a posle tri časa i 45 minuta slavila je Rumunka sa 4:6, 6:4, 15:13.

Izjednačen je rekord po najvećem broju gemova (48), koje su prethodno držale Čanda Rubin i Aranča Sančes Vikario – u četvrtfinalu 1996. Amerikanka je pobedila 6:4, 2:6, 6:4. Po trajanju će još dugo neprikosnoven biti meč Skjavone – Kuznjecova od pre sedam godina (6:4, 1:6, 16:14), četiri sata i 44 minuta.

Ali znate li zašto se meč Halep i Dejvis nije približio tom rekordu? Zato što su pauze između poena bile vrlo kratke, gledaoci nisu stizali ni da trepnu i sve vreme su bili na ivicama sedišta – pogotovo kada je Halep na 10:11 spasla tri vezane meč lopte. Publika je znala da ceni to što je dobila, stadion je bio pun, a energija je bila takva da su svi želeli da potraje što duže.

Kada nema taj brejka u trećem setu, takvi mečevi znaju da se oduže i da dosade, ali ne i ovaj, ovaj je bio kao efektno osmišljen triler. Amerikanki je otpao nokat, borila se ratnički do kraja, ali je na kraju Simona izašla kao pobednica u duelu u kojem je potrošila 7198 kalorija. Obično mnogi pohrle ka ulazima čim se meč okonča – ne sada, obe su dobile aplauze duge skoro kao pozorišni. Bravo.

Milan Ninović

Posle toga je dilema bila sledeća – otići na duel Zvereva i Čunga ili gledati našu mladu nadu Draginju Vuković. Ko čita moje tekstove, zna koliko volim Čunga, pritom je tu potencijalni Đokovićev protivnik i mogao sam da se zakunem da će biti vrhunski meč. Ipak, presudila je radoznalost da uživo vidim Draginju i prenesem vam utiske, a računao sam da i Čunga i Zvereva već znate.

Nažalost, ispostavilo se da se Vukovićeva nekoliko dana bori sa virusom, teško je posle i razgovarala sa nama, a prethodno je izgubila od Sun sa 6:4, 6:3. Mlada, 17-godišnja Beograđanka igra agresivno, rekla nam je da joj se dopadaju Petra Kvitova i Ana Ivanović iz najboljih dana, kao i da veruje da uskoro može u kontinuitetu da zaigra na seniorskim turnirima.

“Nekada osećam i da je konkurencija jača u juniorima jer se profesionalno kreće od fjučersa sa nagradnim fondom od 15.000 – tamo igračice nisu kvalitetnije, ali jesu iskusnije“, objasnila je.

Trener joj je Strahinja Jovanović, koji ima iskustva u radu sa mladim teniserima i teniserkama. Govorili smo i o tome kako je tenis finansijski težak sport, ali Draginja ima sponzora – čoveka čije ime nije želela da otkriva, ali kaže da joj takav aranžman ne predstavlja pritisak, već da je zahvalna na tome što ima priliku da juri svoj san.

Toliko za sada o njoj, dogovorili smo se da posle dubla dopunimo intervju, pa ćete ga čitati u toku sledeće nedelje.

Na dan kada Đoković igra obično on bude taj koji “nosi“ tekst, ali danas je bilo toliko zanimljivog materijala i nisam želeo da vam sve to promakne pod Đokovićevom senkom. Dok pišem ovo, Čung je pobedio Zvereva, a Novak bi trebalo da počne za tridesetak minuta.

Pisaću vam naravno i o ta dva meča, a do tada vas ostavljam uz…

Crtice iz Melburna

Quinn Rooney/Getty Images

– Tomas Bosančić, Zara Branković, to su imena juniora koji nastupaju za Australiju i mnogo je takvih slučajeva iseljenika sa naših prostora. Još jedan u nizu jeste talentovana Mia Vukica Milojević, koja uskoro puni 15 godina – rođena je na Novom Zelandu, ali sada mnogo vremena provodi i u Srbiji.

“Anu Ivanović dosta volim, čak sam dobila peškir od nje kad je osvojila Okland 2014. godine, ali najviše mi se dopada Jelena Ostapenko – trudim se da igram slično kao ona, a i temperamentne smo“, rekla je Mia u intervjuu za Srpski glas. Toplo vam preporučujem da pročitate.

– Karolina Voznijacki završila je svoj meč oko jedan ujutru, ali to je nije sprečilo da već za deset sati ponovo bude na terenu i da trenira. Njen otac Pjotr davao je izjavu danskim novinarima, a Karo je već bila na putu za teren. To je posvećenost.

– U srpskom derbiju u dublu Nina Stojanović bila je bolja od Aleksandre Krunić. Prethodno, dok je išla na zagrevanje, Nina me je spazila i, videvši moje lice, uz smeh rekla: “Hoćeš malo kreme?“ Ona je uglavnom nasmejana, dok je Čung, na kojeg sam naleteo minut kasnije, uvek ozbiljan – u Lakost trenerci i sa naočarima delovao je više kao neko iz organizacije turnira. Ali nije, verujte mi, biće on Top 20 sigurno, možda i više.

Clive Brunskill/Getty Images

– Nik Kirjos odigrao je najzreliji meč u svojoj karijeri. Fokusiran sve vreme, disciplinovan, taktički samosvestan. Zato je uspeo da dobije Congu sa 3-1 u setovima, uz trijumfe u tri taj brejka (7:6, 4:6, 7:6, 7:6). Francuz je igrao odlično, ali Nik je izgleda rešio da napokon počne da realizuje svoj potencijal na pravi način i to je izvrsna vest za tenis.

“Došao je do finala 2008. Kada sam imao 12 godina, išao sam na sve njegove treninge sa novom loptom i on ju je svakoga dana potpisivao. Ne znam seća li se on toga, ali nisam niti jedan njegov trening propustio i zato je ovaj trijumf za mene ostvarenje sna“, začinio je Kirjos pobedu lepom izjavom.

– Eliz Tamela i Biljana Veselinović, sadašnji i bivši trener Aleksandre Krunić, razgovarale su u hodniku dobrih petnaestak minuta. O čemu su pričale ne znam, ali verovatno i o tome kako da se Aleks lansira još koji stepenik više, do Top 30.

– Kako se tenis najviše promenio tokom tvoje karijere, pitali su Rafaela Nadala. “Manje se radi u toku poena – pre je bilo jedna lopta tamo, druga ovamo, a sada osećam da su svi malo poludeli u tom aspektu, ide se po poen mnogo brže nego ranije. Riterni su brži, a sa osnovne linije se napada i na minimalnu šansu, čak i kada nije tako dobra pozicija, a ranije je bilo više čekanja“.

– Ako niste, pročitajte intervju sa Bernardom Perom, a čeka vas još zanimljivog materijala već od popodneva. 

Pozdrav iz Melburna,

Saša (@ozmo_sasa)