You Come at the King, You Best Not Miss

Skener 8. jun 201819:20 > 19:21
Matthew Stockman, Getty Images Sport

Rafael Nadal u finalu Rolan Garosa. Pa ti budi pametan i napiši nešto inventivno, nešto drugačije... A onda shvatim da je sama ta činjenica dovoljno zapanjujuća, to što čovek kao rutinski već 11. put u karijeri igra finale istog Gren slem turnira.

Samo je još jedan u istoriji to uspeo, a on vredno trenira i već je “viđen“ za 12. finale za nešto više od mesec dana.

Kako se Slem bliži kraju, uvek osećam tugu i danas sam panično konstatovao: “Auh, još samo četiri meča“. Odjednom nema gužve, odjednom može da se diše na stazi između Šatrijea i Lenglena, odjednom ne dobijaš lakat u bubreg dok čekaš red za palačinku, odjednom ne iskaču poznati i nepoznati ljudi i ne može da ti se desi da se maletene sudariš sa Simonom Halep u prolazu. A s takvim sitnicima nekako se saživiš na Slemovima, to ih između ostalog i čini tako posebnim.

Pa kad već atmosfera okolo jenjava, nadao sam se “bar“ spektaklu na terenu, pogotovo što do sada nije bilo okršaja koje strani mediji vole da nazovu epskim. A Huan Martin del Potro jedan je od retkih koji ne gubi setove u svlačionici ni od koga. Znao je to i Nadal, pa je zato bio nervozan na početku meča.

Atipična greška na forhend paraleli kao posledica lošeg tajminga, slično i na bekhendu, gruba dupla greška… Nekoliko puta našao se Nadal u nezgodnoj situaciji, ali Del Potro je propustio čak šest brejk lopti (imao 0-40 i 15-40), dok je u prvom gemu na 0-30 promašio forhend iz povoljne pozicije. I, kao što reče Omar u The Wire: “You come at the king, you best not miss“…

Delpo je promašio i više od jednom, a onda se dogodila teniska istina stara koliko i sama igra, brejk na drugoj strani. Nadal je na 5:4 napravio brejk, drugu brejk i set loptu iskoristio je na toliko često viđen način. Del Potro je odlično napao forhend dijagonalom, ali je Nadal iz neverovatnog položaja tela poslao loptu daleko uvis i ona se spustila pravo na liniju.

Slučajno? Pomislio bi neko ko prvi put gleda Španca, ali koliko je samo puta to uradio… Prvo moje sećanje na to je četvrtfinale Garosa sa Đokovićem 2007, kada je Novak u prvom setu anulirao dva brejka zaostatka, da bi u 11. gemu na ključnom poenu Nadal uradio isto što i sada sa Del Potrom.

I Huan Martin sada i Novak tada reagovali su kako je najprirodnije – jadali su se svojoj loži, ali ni za jednog ni za drugog povratka nije bilo. Rafa na šljaci jača kako meč odmiče, a Del Potrova fizička sprema svakako je upitna. Do kraja je uzeo još samo tri gema – 6:4, 6:1, 6:2 za nestvarni Nadalov skor na Garosu 85-2.

Getty Image/ Cameron Spencer

Puerta, Federer, Federer, Federer, Soderling, Federer, Đoković, Ferer, Đoković, Vavrinka. Godine prolaze, 13 ih je tačno prošlo od prve od deset Nadalovih titula u Parizu – izazivači se smenjuju, ali on ostaje. Sedmi različiti biće Dominik Tim, drugi predstavnik Austrije u istoriji koji će igrati Gren slem finale, prvi je bio šampion u Parizu 1995. godine Tomas Muster.

Prošle dve sezone bio je autsajder u polufinalima, nije osvojio ni set u sudarima sa Đokovićem i Nadalom, a sada je osetio da nije baš lako biti ni u ulozi favorita. Istina, Dominik je brejkom počeo meč, ali osetilo se da nije u potpunosti pustio ruku, dok je Marko Čekinato igrao na nivou svojih prethodnih mečeva u Parizu.

Austrijanac jeste ispustio brejk prednosti, ali je u 11. gemu odigrao poen koji ću mislim uvek pamtiti, i to na brejk lopti. U dugoj razmeni Tim je prvo poslao kratku forhend dijagonalu i izmestio rivala iz željenog položaja, potom je poslao dubok i visok bekhend po dijagonali koji je Čekinato jedva stigao, a onda se Tim izvukao na forhend i spustio bombu po paraleli. Brejk, ubrzo i prvi set.

Očekivao sam slabiji otpor Čekinata u drugom setu, ali Tim je propuštao svoje prilike uprkos tome što pritisak u svojim gemovima uopšte nije osećao. Pritom je bio neverovatno tvrdoglav i nije odustajao od taktike da stoji nekoliko metara iza osnovne linije na riternu, što je Italijanu omogućilo da ga muči drop šotom, svojim zaštitnim znakom.

“Pravi je izazov za reditelja i kamermane da pronađu dovoljno širok kadar u kojem bi se video i Tim“, slikovito je to opisao Džim Kurijer. Samo je u nekoliko navrata Dominik prišao liniji, sa promenljivim uspehom, a Čekinata je visok procenat prvog servisa održavao u igri – jeste mu servis mnogo sporiji od Timovog, ali je 81% za ceo meč svakako impresivan podatak.

Najbolji momenti u muškom delu turnira su taj brejkovi sa Čekinatom u njima. Tako je bilo i sada. Tim je rešio da uzme stvar u svoje ruke, a posle projektila iz forhenda za vođstvo 5-3 još jednom u nizu je gestikulirao ka svom boku u stilu “sada, evo sada“ dok je u novinarskoj loži prostrujalo jedno “vau“.

Imao je Tim tri vezane set lopte i tu je pokazao jednu od svojih osnovnih mana, na kojoj doduše radi, ali takvi momenti i dalje se ponavljaju – taktička nesmotrenost. Na prvoj set lopti igrao je servis-volej na drugi servis, na drugoj je promašio zicer na mreži i očas posla smo svi ponovo bili na ivicama sedišta, pogotovo Italijani do nas.

“Fuora“, urliknuo je jedan do mene kada je Tim poslao loptu u aut i omogućio Čekinatu set loptu za 10-9. Spasao ju je Austrijanac na najluđi mogući način – igrajući drop šot dok je bio daleko iza linije. “Sorry“, izvinio nam se isti taj Italijan jer je posle tog poteza udario šakom o sto, toliko da nam telefoni umalo ne popadoše dole. Klimnuo sam glavom u stilu “sve OK“, a mislim se “ništa, prijatelju, tako sam se i ja pre neki dan osećao“.

Čekinato je protiv Đokovića imao malo sreće, to se sada donekle vratilo kada je na set lopti zaostatka Tim smestio drugi servis na liniju, a onda je i uzeo taj brejk 12-10 na razočaranje pune lože Italijana. Otišao sam da jedem, znao sam da je to kraj – još dok smo poručivali klopu Austrijanac je napravio brejk u trećem setu, a završio je meč dok smo jeli.

Želeo sam da gledam trening Simone Halep, ali on je bio simultano sa prethodnim duelom. Ništa zato, barem sam video Sloun Stivens i čudio se kako su malo popunjene tribine. Nije bilo ni zahteva za autogramima ni medijskog ludila po izlasku s terena, kao da nije u pitanju devojka koja će se u subotu boriti za svoju drugu Gren slem titulu.

A kako na tribinama, tako i na terenu – niko ni da bekne, a sparing partner Eli Ruset servirao je slabije nego što može kako bi za Sloun imitirao servis Simone Halep koji je potom ona “poklapala“. Kakva je na mečevima, takva je Stivens i na treninzima – pokreti kao da su joj usporeni, pomalo imitira Serenu, a jedino što je dalo potvrdu da je mislima zapravo tu jeste njeno okretanje glave na vikanje nekog dečkića na tribinama. Bez osude u pogledu, zapravo bez ikakve emocije prema tome, samo eto, konstatovala je da se nešto dešava. Ta smirenost pomaže joj na terenu.

“Kada si miran i opušten, kada ne paničiš i uravnotežen si, to ti omogućuje da bolje dočekaš prepreke na meču i da izađeš na kraj sa nečim što se događa u meču, a za šta nisi spreman. Zato je za mene najvažnija stvar da budem staložena“, objasnila je Stivens.

Posle sam razgovarao sa njenim trenerom Kamauom Marejem – vedar i predusretljiv tip, nije ni čudo što je Sloun tako opuštena. Taj intervju čitajte u subotu ujutru, a sada vas ostavljam uz…

Crtice iz Pariza

Chris Trotman/Getty Images

– Pred meč Tim – Čekinato prostorije za igrače bile su pune Italijana, mislim da je ceo komšiluk zapucao da podrži Marka. Tu je bila i Kim Klajsters, koja je na rođendan klopala salatu, kao i večito užurbani Patrik Muratoglu. Ameli Morezmo pristojno je odbila kratak razgovor “nemam sad vremena“, dok sa Martinom Navratilovom nisam ni pokušao, to uvek prođe neslavno.

– Kao i prethodnih godina, organizatori su u drugoj nedelji priredili koktel za novinare i zaposlene. U pravom trenutku opuštanje, kada umor već počinje da sustiže. Dočekali su nas Moetom, a posle su u ponudi bila fina vina, kažu bar oni koji se razumeju u to, a meni je dovoljno to što je bilo ukusno i što sam popio nekoliko čaša bez posledica sutra ujutru.

“Uzmi to prokleto vino”, viknuo je pola u šali pola u zbilji jedan pripiti kolega na Francuza koji je ušao u desetominutnu diskusiju o poreklu vina dok se iza njega stvorio red. “Polako, mora da se degustira, da se uživa, polako”, bio je strpljiv, i on malo pod dejstvom reklo bi se.

Lepa i hrana – losos, slani štapići i neki sir sa pistaćima, različite vrste pašteta, “buđavi” sirevi i šunke, na kraju i neki voćni slatkiš… Neizostavno se uvek, svake godine, setim Jezdića u “Sedam i po”, svi nakratko postanemo Adami tada. Nije bilo “eklera malih, eklerčića”, doduše.

– A na povratku sa koktela prolazimo pored Parka prinčeva i vidimo da je kapija otvorena. Hajde da uđemo, šta može da košta… Sačekao nas je jedan od najpredusretljivijih ljudi koje sam u Francuskoj sreo – kaže dosadno mu na noćnoj smeni i da će nas rado pustiti da vidimo teren, ali da smo zakasnili koji dan jer su skinuli travu kako bi se stavila nova. “Svake dve godine to rade”, rekao nam je i proveo nas malo po okolnim prostorijama. “Desetak-petnaest minuta, dok mi se ne vrati kolega”. Car.

– Loptica je završila 16 redova iznad u rukama jednog starijeg gospodina u beloj polo majici i belom šeširu. Uhvatio je kao da se bavi bejzbolom, ali to sam pripisao slučajnosti i baš čekao da vidim šta će sledeće da uradi. Oklevao je dve-tri sekunde, a onda sa tih desetak metara udaljenosti bacio loptu tačno u grudi skupljača loptica. Sve uz govor tela “svaki dan to radim“. ‘Alal vera.

– Pročitajte intervju sa Aleksom Korečom u kojem je govorio i o Olgi Danilović, a u subotu ujutru, osim trenera Sloun Stivens, imam još jedno iznenađenje.

Pozdrav iz Pariza,

Saša (@ozmo_sasa)