Viškovo vreme, veselo kod Novaka i gužva sa legendama

Skener 10. jul 201816:04 > 16:06
sport klub

Konačno je došlo na Viškovo – posle 11 dana sunčanog i toplog vremena, ovog jutra zaličilo je na London, tmurno i sa hladnim vetrom koji je pristojnih 19 stepeni činio znatno nekomfornijim.

sport klub

Za sve, osim za Viška naravno. “Napokon“, zadovoljno je komentarisao dok smo se peli pored Aorangi parka i pored Henmanovog brda ka svojim pozicijama, “Nekada bi ovo bio najtopliji dan u Londonu, a sada je najhladniji“. Još samo kiša da je padala i bilo bi to idealno za Viška – šta će, voli čovek…

Za našu prvu aktivnost dana takvo vreme bilo je poželjno. Jednom u toku Gren slem turnira organizatori na jednom mestu okupe sve legende, veterane/bivše igrače i medijima omoguće razgovor sa njima. Kao i prethodne dve godine na Vimbldonu, ta zgoda dešava se na terasi na kojoj i inače lovimo takve stvari (više o tome pisao sam ovde).

Tu se improvizuju dve miks zone – jedna za televiziju, druga za pisane medije, a onda veterani prolaze tuda i daju izjave dok ih momci i devojke iz organizacije upućuju pred jednu ili drugu kameru. Obično se ranije zatraži koji bi sagovornici bili idealni i to se poštuje do nekog trenutka, ali već posle desetak minuta nastaje potpuni kurcšlus i parola “snađi se“ veličanstveno stupa na scenu.

Za novinare su i stres i adrenalin tad na maksimumu, a mi sa ovih prostora umešno plivamo u tim vodama. A veterani su već veterani i u takvim medijskim obavezama, svi osim Li Na koja nije čest gost, pa je bila pomalo zbunjena brojem novinara i pitanjima kojima je rešetana sa svih strana. Najveću pažnju, po običaju, pobuđivao je Goran Ivanišević, duhovit kao i uvek rekao je da bi voleo da igra ponovo sa Samprasom u finalu Vimbldona i da ga pobedi jer mu je “toliko godina života oduzeo“.

Kim Klajsters šalila se da neće da dâ intevju za francusku televiziju jer njena Belgija igra polufinale Mundijala baš sa Trikolorima, a Šveđani su kao i uvek bili spremni za razgovor i davali su smislene odgovore – ovoga puta uspeo sam da “odvojim“ Johansona i Bjorkmana i da ih snimim telefonom (van TV miks zone), a u TV miks zoni sam se probio takođe sa telefonom i, dok je Baki pričao sa Patrikom Mekinroom, ja sam intervjuisao Ričarda Krajičeka – gurali su me sa svih strana, snimak će biti malo čudan, ali Bože moj…

Na kraju završih i u sekciji za pisane medije, ja sam sad na dvojnoj registraciji šta ću, i stigao sam da postavim pitanje Tomiju Hasu, koji je govorio već dobrih dvadesetak minuta. Pokazao je kako mu se suše usta, ali smo izmuzli iz njega još tri minuta – on je relativno nov u toj priči i stoga je logično da je potražnja za njim velika. Mada, što reče kolega Vuk, dve novinarke pre nas postavljale su bilo kakva pitanja samo da bi bile još malo u Tomijevoj blizini.

Stvarno smo svašta uradili, gledaćete i čitaćete sve te razgovore na raznim našim platformama, a pošto je adrenalin prošao, bilo je vreme da se zaputimo ka Aorangi parku jer je Đoković trenirao. Ponovo naleteh na Miljana (Amanovića) koji sada radi sa Raonićem, ali je stigao nešto i da dobaci ka Vajdi i Noletu dok je trajalo istezanje.

Kao i u prethodnih nekoliko navrata, sparing-partner bio je Met Šort (ne Skot kao što sam napisao u nekom od prethodnih tekstova, izvinjenje i vama i njemu), a Novak je bio izuzetno raspoložen. “Možeš da promeniš (stranu) kad god hoćeš“, rekao je Đoković dok su vežbali dijagonale.

Na dva terena odatle Nadal je sa kačketom okrenutim naopačke i majici bez rukava “rokao“ svoje forhende i standardno stenjao, a Đoković i Šort odigrali su nekoliko lepih razmena pre nego što se prešlo na vežbanje šablona. “Nisku, Maroš, odande molim te“, davao je Đoković instrukcije Vajdi dok je vežbao izlaske na mrežu.

Nedugo zatim kraj terena se pojavio i Anri Lekont. “Sviđa mi se taj forhend“, smejao se Francuz. “Skoro kao tvoj“, imao je Đoković spreman odgovor. U pauzama je Novak citirao repliku iz “Mrtav ‘ladan“ dok se zezao sa Bakijem, a saznali smo i da je Čačak omiljeni Vajdin grad u Srbiji.

Posle nešto više od sata trening je završen, a Novaka u sredu čeka Kei Nišikori. Japanac je odigrao, kako je i Đoković rekao, čudan meč sa Gulbisom u kojem su obojica mnogo poklanjali, ali je Nišikori na momente ipak pokazao koliko je velika pretnja kada uđe u teren i kada mu se prepusti inicijativa. “Uvek je to veliki rat za mene“, opisao je Kei sudare sa Đokovićem.

U ovom trenutku ne zna se hoće li se taj meč igrati na Centralnom terenu ili Terenu broj 1 – time sam se bavio u prethodnom blogu, imate i Novakovu izjavu, a za danas sam obećao sebi da neće biti priče o tome.

Dok sam spremao i pisao ovaj tekst, na terenima se svašta izdešavalo, ali to sam nažalost pratio samo usputno na ekranima – drago mi je što je Cibulkova ispala (ovde sam objasnio zašto), Kerber verovatno deluje baš opasno, a Delpo će se koliko-toliko odmoriti za sudar sa Rafom.

Žao mi sad što ne gledah, ali dobro, ne može i jare i pare, što kaže naš narod. Zato sada odoh da pogledam barem delove četvrtfinala, potom onda i da uživam fudbal, a vas ostavljam uz…

Crtice iz Londona

Clive Mason, Getty Images

– Čak i u nedelju, kada je bio slobodan dan, Federera su opsedali zahtevima za autograme i fotografije, ovoga puta su to uglavnom bili juniori. Kako se nosi sa time kroz karijeru? “Ne utiče to negativno na mene, nekada je možda previše za podneti, ali konkretno u nedelju, i ja sam bio isti takav junior nekada davno i voleo bih da se fotkam sa nekim od igrača. Nekada se slikam sa ljudima više, nekada manje, ide u fazama, ali istina je da me ponekad to umori. Ipak, uglavnom mi se dopada jer znači da se neko ugleda na mene ili je uzbuđen što me vidi, pa možda mogu da ih inspirišem nekom rečenicom ili fotografijom“, kaže Federer.

– Stefan Bojić je momak koji reketom može da uradi sve – gomilu trikova ima u svom arsenalu, a Višku i Bakiju probao je da zada lakše zadatke. Nisu baš bili uspešni, ali je svakako bilo smešno. Jedino što mogu da kažem jeste da mi je drago što ja nisam učestvovao, da se ne brukam i ja kao ova dvojica:

– Kojeg umetnika bi Miloš Raonić izabrao da naslika njegov portret. “Ako može i iz prošlosti, onda moramo da se vratimo do Da Vinčija i Mikelanđela. To je nezamislivo, što celu stvar čini dodatno posebnom“, rekao je Miloš.

– Kada je osvojila Rolan Garos prošle godine, mnogi su govorili da će Jelena Ostapenko biti “one Slam wonder“. Igrala je četvrtfinale Vimbldona prošle, sada i polufinale ove godine. Servis joj je prosečan u najboljem slučaju, igra suštinski jednosmerna, ali poseduje pobednički mentalitet i ludačku energiju. Ko zna, možda i Kerber iznenadi…

– Aha, i pre nego što zaboravim, Del Potro je uradio Mihaila Južnog, toliko je Simon izludeo:

– Ako ste propustili da prošetate Vimbldonom sa mnom, evo prilike da to učinite sada, a u sredu ujutru čeka vas intervju sa nekadašnjim osvajačem Australijan opena.

Pozdrav iz Londona,

Saša (@ozmo_sasa)