Stojaković: Mi insistiramo da se igra za reprezentaciju

Skener 15. avg 201815:02 > 15:04
Košarkaški savez Srbije

Jedan je od najboljih evropskih igrača u istoriji – svetski i evropski šampion, NBA prvak, prvi strelac Evrolige, trostruki Ol-star igrač… Malo je košarkaša sa ovih prostora čije karijere mogu da se mere sa onom koju je napravio Predrag Stojaković.

Sada je Peđa u sasvim drugačijoj ulozi, u svojim Sakramento Kingsima sada je asistent generalnog menadžera Vlada Divca, a u Beogradu se našao u sklopu NBA kampa “Košarka bez granica“.

Bilo je tu mnogo poznatih imena iz košarkaške prošlosti i sadašnjosti, ali Stojaković je pobudio najveću pažnju – logično, nema ga mnogo u ovdašnjim medijima, a i inače ne daje često intervjue. Očigledno je bio spreman za novinarski baraž pitanja jer je uz osmeh svima izašao u susret.

Peđa je dvostruki pobednik u brzom šutiranju trojki, u karijeri je šutirao 40% za tri poena i u sadašnjem stilu igre, kada se šutira rekordni broj trojki, snašao bi se kao riba u vodi.

„Eh, šta bi bilo kad bi bilo, to je potpuno druga priča… Igrao sam u određeno vreme i zadovoljan sam kako je to proticalo. Jeste, promenila se košarka kao igra, pre svega zato što su košarkaški mnogo sposobniji nego ranije – fizički su bolji, igra se brže, košarka napreduje iz decenije u deceniju, uvek se pojavljuju neke nove stvari“, počeo je priču Stojaković.

Legendarna generacija Kingsa nikada nije stigla do velikog finala, iako jeste bila veoma blizu. Ipak, njihov lepršavi i brzi stil igre može se smatrati pretečom košarke koju danas forsiraju najuspešniji timovi sa Golden Stejtom na čelu.

“Možda je to slučaj. Takva naša igra bila je posledica našeg talenta, sistema i grupne hemije koju smo imali u tom trenutku. Bilo je momenata naravno kada smo morali da igramo pozicionu košarku, a da li smo mi pokrenuli taj trend – ne znam. Ako jesmo, drago mi je da smo deo toga i da smo se utkali u to jer je današnja košarka fenomenalna za gledanje“.

Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je Evrobasket 2001. godine i zlato na Svetskom prvenstvu godinu dana u Indijanapolisu – ta dva leta zauvek će ostati u sećanju onih koji košarku vole, a Stojaković je bio jedan od najboljih igrača u tim timovima.

“To je pre svega velika odgovornost, za reprezentaciju treba imati osećaj – mi smo odrastali sa željom i potrebom da predstavljamo svoju zemlju i da igramo za nacionalni tim. Mislim da je to preneto i na sadašnju generaciju, da se naši današnji reprezentativci tako osećaju. Takav nam je mentalitet, to je usađeno u nama, a igranje za reprezentaciju povlači i dodatnu odgovornost jer predstavljaš i svoju zemlju“.

Poslednjih godina priče o otkazima sve su učestalije, a evropske reprezentacije naročito upiru prstom u NBA timove kao krivce. Međutim, Stojaković kaže da timovi ne zabranjuju svojim igračima da nastupaju za nacionalne timove.

„Nije uopšte to slučaj, ni od dana kada sam bio aktivni igrač pa sve do sada kada sam u menadžmentu, nikada nije postojala ta zabrana. Mi čak insistiramo da naši igrači budu aktivni preko leta, da igraju košarku, a nema boljeg načina od igranja za reprezentaciju“.

Sada Peđa jeste hodajuće legenda, ali svaka legenda ima i svoj skromni početak kojeg se sa radošću seća.

“Svi smo mi krenuli na specifičan način – lično me je u Slavonskoj Požegi jedan drug iz srednje škole poveo u klub u kojem je on već trenirao. To se treniralo dvaput nedeljno, skroz amaterski, ali to je bio moj prvi kontakt sa košarkom. Izdvojio bih basket na terenima – dva na dva, tri na tri. Možda vam zvuči smešno, ali sa 14-15-16 godina igrali smo u pivo i to nam je stvaralo takmičarski duh, pogotovo zato što moraš da čekaš dva sata da se vratiš na teren ako izgubiš basket. To pikanje na ulici mi je mnogo značilo, mnogo je uticalo to na mene“, objašnjava Stojaković i nastavlja u dahu:

“Baš sam jutros to rekao deci koja učestvuju na kampu: ‘Ne zaboravite korene i ne zaboravite zašto ste počeli da se bavite ovim sportom’. Taj sport je od hobija i ljubavi prerastao u posao, zato treba da budu srećni. Ko zna koji put ponavljam, znaju to i ljudi sa kojima sarađujem, moramo da budemo presrećni jer je naša ljubav postala naš posao, a to je u svetu izuzetno retko. Ostale sporedne stvari dođu uz to, ali prioritet treba da budu ljubav, posvećenost sportu, takmičarski duh i želja da se postigne nešto veliko u karijeri“.

Ronald Martinez/Getty Images

Potom smo pitali Stojakovića koja mu je najlepša, a koja najtužnija uspomena u karijeri. Dobili smo odgovor koji odskače iz šablona, ali Peđa je imao obrazloženje.

„Mnogo toga ima… Kada se karijera završi i kada se povuče crta, obično se sećaš loših uspomena. Zašto? Zato što su to promašene šanse. Nikada ne razmišljaš o stvarima koje su donele radost jer su one prošlost i unutra ih čovek doživljava kao normalne, to je OK. Ali ne možeš da prihvatiš ono što si propustio. U tim momentima, kada smo bili mladi, nismo shvatali važnost trenutka – uvek smo mislili da ima sledeća godina, ali… Šta je to za mene? Ima dosta stvari. Dosta je egoizma kod nas mladih, mnogo trenutaka koje smo mogli da iskoristimo na bolji način, ali to sada govorim iz ove perspektive i sa ovim godinama… Sećam se nekih promašenih šuteva, neuhvaćenih skokova, izgubljenih lopti koje su mogle da donesu nešto još veće“.

Daleko od toga da Stojakovićeva karijera nije bila uspešna, a šlag na torti došao je u njegovoj poslednjoj profesionalnoj utakmici, kada je sa Dalas Meveriksima 2011. godine osvojio NBA prsten.

“Nisam to očekivao. Samo sam želeo da završim karijeru igrajući, znao sam da je to moja

poslednja sezona u NBA – razgovarao sam sa različitim timovima kako bih odlučio gde ću je provesti. Dalas mi je ponudio značajniju ulogu sa klupe i želeo sam da budem na parketu u poslednjoj godini. Mislim da niko od nas nije očekivao da ćemo se naći u poziciji da se borimo za titulu – imali smo skup igrača sa vrlo dobrim karijerama, ali još se niko nije bio ostvario na tom nivou. U tom periodu igra Novickog i Kida bila je fantastična, izvanredan je osećaj bio osvojiti prsten, ali jedna od propuštenih prilika o kojima smo maločas govorili naravno je ona sa Sakramentom. Ali to je sport, tanka linija između uspeha i neuspeha“.

Dirk Novicki, čovek koji je te godine nosio Mevse do titule, i danas je aktivan igrač u svojoj 41. godini.

“Dirk je pravi tip. Ne znam kako bih vam ga opisao, znamo se još iz mlađih dana, iste godine smo došli u NBA, igrali jedan protiv drugog i u reprezentaciji… On je pravi, posvećeni profesionalac i nije slučajno što ima ovakvu karijeru – iz godine u godinu je napredovao, podredio se košarci i rezultati toga vide se na terenu. On je sigurno najbolji evropski igrač koji je igrao u NBA“.

Stojaković jeste bio deo gorespomenutih reprezentativnih uspeha, ali poslednje reprezentativno takmičenje za njega je bio Evrobasket 2003. godine, kada je tadašnja Srbija i Crna Gora zauzela šesto mesto. Nikada se nije zvanično oprostio, ali više nije igrao za nacionalni tim – da li je i to jedna od stvari za kojima žali?

„Dobro, baš reći žalim… Jeste, moglo je drugačije da bude, neke situacije drugačije da se reše, ali ne možemo da se vratimo u prošlost. Razmišljam i o tome, istina, tačnije razmišljao sam po završetku karijere. Jednostavno, drugačija razmišljanja, glupo je vraćati se, ali ja sam zadovoljan svojim učinkom, drago mi je što sam bio deo ekipa koje su osvojila evropsko i svetsko zlato. Sad, šta je moglo da bude na sledećim takmičenjima… Ostavite mene da se ja patim sa time, nemojte da me budite“, rekao je Peđa uz smeh.

Lintao Zhang, Getty Images Sport

Tih godina, osim u reprezentaciji, cela Srbija je pratila i Sakramento Kingse sa Divcem i Stojakovićem – nije bilo mesta u kojem se nije diskutovalo o Kraljevima.

„Bili smo svesni svega toga, pogotovo kada se preko leto vratimo u Srbiju. Ljudi su nam se obraćali po gradu, govorili nam o neprospavanim noćima, sve su znali o našoj ekipi, bili su to divni trenuci“.

Za kraj smo se vratili u sadašnjost – Stojaković je sada asistent Divcu, koji je generalni menadžer Kingsa, a sledeće sezone u dresu tima iz Kalifornije ponovo će igrati dvojica srpskih košarkaša, Bogdan Bogdanović i Nemanja Bjelica.

„Mi verujemo i u Bogdana i u Nemanju, nadamo se da ćemo jednog dana da igramo plej-of, verujemo u našu mladu ekipu, mada jeste potrebno vreme. Pogotovo mislim da će Bogdan sledeće sezone imati važnu ulogu u timu – gledajući ga kako radi ovo leto i kako se sprema, ako ga posluži zdravlje, verujem da će imati fenomenalnu sezonu. Nemanja je uvek bio u našom planu, još otkad se otvorilo tržište, potom su se neke stvari otvorile, osetili smo da imamo šansu da ga dovedemo i uspeli smo. Stvar je trenera kakvu će ulogu imati, ali on je talentovan košarkaš koji može da igra na više pozicija u timu, a mi takvog igrača do sada nismo imali. Koja je to minutaža, odlučiće trener, a i na Nemanji je da se izbori za minutažu“, zaključio je Stojaković.