14: Olé Nole!

Skener 10. sep 20184:55 > 4:57
Chris Trotman/Getty Images

Na terenu je pakao, deluje kao da se bori za goli život, a ne za pobedu u teniskom meču. U setovima je 1-1, gubi sa 3:1 i protivnik ima brejk loptu. Drugi servis. Bekhend paralela ne toliko prodorna, ali Fučovič forhendom šalje loptu u mrežu. Ništa od duplog brejka.

Preživeo je Novak Đoković taj meč, a potom je svakim sledećim bivao koncentrisaniji, igrački bolji i mentalno čvršći. Pred našim očima ponovo je rastao u gromadu kojoj niko ne može da stane na put. Dve nedelje kasnije, Novak je treći put u karijeri osvojio US open i došao do 14. Gren slem titule. Toliko ima i Pit Sampras, čovek zbog kojeg je i podignut reket prvi put nekada davno na Kopaoniku. Život stvarno piše bajke.

Huan Martin del Potro finale je dočekao odmoran, sa reputacijom čoveka koji se ne plaši velike scene i koji je ranije umeo da izbija Đokoviću reket iz ruku u dužem intervalu. Stadion Artur Eš bio je krcat od početka, Argentinci glasni, tu i tamo poneki Novakov navijač, ali kolege mi kažu da ne može ni da se poredi sa onom atmosferom iz finala 2015, ni blizu.

Povezano

Đokovićeva taktika je jasna, ona se sastoji u onome što je Andre Agasi nazvao “pravljenje žulja na mozgu protivnika“ – u prevodu, napad u najjače oružje. Novak je očekivano menjao ritam i smer lopte, ali više je insistirao na forhendu suparnika, pogotovo sopstvenom forhend skraćenom dijagonalom kojom je nastojao da otvori teren.

Preduslov da do toga uopšte dođe jeste ritern, najbolji ritern u istoriji koji je naterao jednu Argentinku da se udara po butinama u neverici. Znam kako na TV-u to izgleda, nekada je to praktično isto kao uživo, ali kada vidite Del Potrove servise kako lete, razlika je nestvarna – idu kao metak. I onda te servise od preko 130 milja na sat Đoković u kontinuitetu vraća duboko u polje – apsolutna koncentracija, instinkt i gipkost geparda i poen koji bi za svakog drugog bio završen može tek da počne.

Bio je Del Potro stegnut, ali bio je i Đoković. Videlo se to po nekim olakim greškama pošto bi riternom ušao u poen, ali na 4:3 u prvom setu Novak riterne nadograđuje kontinuitetom i dubinom u udarcima. I dalje je forhend glavna meta, od 40-0 za Del Potra dolazimo do brejk lopte, a onda sledi promena taktike – u bekhend, u bekhend, u bekhend, dok Delpo nije ostavio dovoljno prostora na forhendu. Malo oštrija lopta i greška Argentinca.

Jaime Lawson/Getty Images for USTA

Kada su me prijatelji pitali kako mi Novak deluje, prvo što sam kao iz topa odgovarao jeste “mentalno sveže“. Ta svežina najbolje se ogleda u tome može li papučica za gas da ostane stisnuta duže nego što je to uobičajeno u teniskom svetu – kada je bio na vrhuncu, Đoković je to “uobičajeno“ redefinisao, a sada je ponovo delovao kao da mu fokus nije na ljudskom, nego na nekom nivou običnim smrtnicima nepoznatom.

I dalje je savršeno čitao servise Del Potra i došao do brejka, a onda se odjednom uvukla nervoza. Nije koncentracija pala, ali ne zaboravite da je do sada Đoković u Njujorku izgubio pet od sedam finala koliko je igrao. Delpovi školski drugovi bivali su sve glasniji, tišina je bila misaona imenica posle Đokovićevog promašenog prvog servisa, a Argentinac je pustio ruku i nekoliko puta kaznio Novakov pogrešan odabir trenutka da ne prebaci loptu na bekhend stranu.

Del Potro je na riternu stajao daleko iza osnovne linije, to je prepisao iz Vavrinkine knjige i Đokoviću je davao spore i duboke lopte terajući ga da samostalno kreira brzinu lopte. Dva takva forhenda u nizu Novak je izbacio u aut, Argentinac je vratio brejk, a na tribinama je “eksplodiralo“.

“Možda će vam ovo zvučati smešno… Moj nadimak je Nole i kada su oni vikali ‘ole, ole, ole’, ja sam čuo ‘Nole’. Zapravo jesam terao sebe to da čujem, to je cela istina. Mnogo je bučnije kada se krov zatvori, osetio sam to 2015. godine u meču sa Federerom i to iskustvo mi je pomoglo“.

Jaime Lawson/Getty Images for USTA

Đoković je tada plesao po ivici, a presudan je bio osmi gem pri rezultatu 3:4. Trajao je tačno 20 minuta (“jedan od najdužih u karijeri“, rekao je posle), Novak je spasao tri brejk lopte, narod bi rekao “ne zna ni on kako“. Ali prečesto se to događalo u Novakovoj karijeri da bi to bio slučaj – istrajnost i elastičnost kombinacija su koja omogućuje da se prebrode i takvi periodi kada prvog servisa nema ni za lek i kada nema sigurnosti da se napadne odlučnije.

I u taj brejku su se nervi igrali sa obojicom, najjača oružja počela su da štucaju – Đoković je dva bekhenda smestio u mrežu, Del Potro napravio tri neiznuđene greške forhendom. Obično mi u poslu pomaže što dobro pamtim mečeve, ali mučenje je u toku duela sećati se nekih situacija. Recimo, kada je Novak vodio 6-4 u taj brejku, odmah mi je pao na pamet četvrti set polufinala Vimbldona 2013, kada je Delpo od 4-6 osvojio četiri uzastopna poena.

Sada to nije bio slučaj i, po svim pravilima i šablonima, Novak je na 2-0 bio siguran, ali Gren slem finale je čudna zverka. Čudesnom defanzivom, koja je toliko podsetila na njihov drugi set baš na US openu 2012. godine, Đoković je trasirao put ka brejku u ranoj fazi trećeg seta, ali prvog servisa i dalje nije bilo, pa je Del Potro vratio brejk.

Za razliku od drugog seta, nijedne emotivne reakcije Đokovića nije bilo, znao je da je tu, da može da namiriše trofej. Na 4:3 na brejk lopti Novak je, kao i u svakom važnom poenu, nemilice forsirao bekhend i dočekao je grešku. Koji minut kasnije Đoković je odigrao još jedan u nizu perfektni smeč, ima i u tome izvesne simbolike, pa je pao na zemlju proslavljajući novu titulu. Prvu Gren slem titulu u karijeri u kojoj se nije sastao ni sa jednim članom “velike četvorke“, a zbirno je izgubio samo dva seta (na Australijan openu jedan 2011. godine jedan, od Ivana Dodiga).

Julian Finney, Getty Images

Jedanaestog marta ove godine Novak je, po sopstvenom priznanju, prošao kroz najmračnije momente otkad je uzeo reket u ruke, osećao se kao stranac u pravougaoniku čiji je gospodar bio i izgubio je od Tara Danijela.

Šest meseci kasnije kolekcija jednog od najboljih svih vremena bogatija je za trofeje na Vimbldonu, u Sinsinatiju i na US openu. Posle 2015. i 2011. godine, ovo je verovatno treća najuspešnija sezona u Novakovoj karijeri. Ko bi rekao… Sumnjao je i on, ali je ponovo pobedio svoje sumnje i dodao još jedno poglavlje, novu i slađu dimenziju u karijeri koja je od svojih dečjih dana slamala prepreke koje su se činile nesalomivima.

Poraz od Melcera 2010. godine Novak je često isticao kao prekretnicu u razmišljanju o tenisu i karijeri uopšte, a sada bi još jedan poraz od autsajdera na Slemu mogao tako da bude označen – tačnije, ono što se desilo posle poraza od Čekinata u Parizu.

“Otišao sam pet dana sa ženom na šetnju francuskim planinama. Morao sam da se izolujem, da se isključim iz svega. Sećam se jednog trenutka posebno, bilo smo prilično visoko i stigli smo do vrha posle tri sata. Seli smo i gledali svet iz te perspektive, udisali novu inspiraciju, novu snagu i energiju – nekada je potrebno drukčije stanište, tada stvari imaju drugo runo i lakše je pronaći rešenje. Pomislio sam na tenis, na emociju koju tenis izaziva u meni. Osetio sam novi polet za sportom, a ostalo je istorija. Bila je to Viktoar plana, inspiracija brojnim slikarima“, otkriva Novak.

Od početka 2011. godine Đoković je jedini teniser koji je osvajao dva Slema u nizu, to mu je pošlo za rukom šest puta. Sada je, uz Federera, jedini teniser svih vremena koji na tri Slema ima barem tri titule, a nije nedostižan ni povratak na prvo mesto do kraja godine (u Rejsu je 1.000 bodova iza Nadala).

Sarah Stier/Getty Images

Oprostite na intimnosti, ali naši smo, mnogi od vas čitaju moje tekstove već dugo… Video sam Novaka Đokovića kako osvaja trofeje na Australijan openu, Rolan Garosu, Vimbldonu i US openu. Privilegija je biti srpski sportski novinar u doba ovog čoveka, a znam da i mnogi od vas preživljavaju “nervne slomove“ gledajući njegove mečeve. Zato sam Novaka zamolio da pošalje poruku za navijače u domovini. Nisam stigao ni da završim pitanje:

“Poruka zahvalnosti iz srca svima koji su bili uz mene i u trenucima kada nije sve išlo onako kako sam navikao sve u Srbiji. Hvala svima koji su verovali i koji su znali da ću se vratiti i ponovo osvajati Gren slem titule“.

Vatra gori, strast bukti, volja za tenisom i radom postojana kao zid. Novak Đoković, dame i gospodo.