Mokoka za SK: Želim da budem “zver“ kao Vestbruk

Skener 8. nov 201810:25 > 10:27
sport klub

Košarkaši Mega Bemaksa, kao i u nekim od prethodih sezona, hit su ABA lige i trenutno su drugi na tabeli sa pet pobeda i jednim porazom.

Ivica Veselinov/Mega Bemax

Agresivan i brz stil igre osnovna je odlika tima Dejana Milojevića, a u tu sliku savršeno se uklapa mladi Francuz Adam Mokoka, još jedan u nizu Meginih bisera.

Rođen je nadomak Pariza u julu 1998, a košarkom je počeo da se bavi kada mu je bilo 11 godina. Visok je 196 cm, igra na poziciji beka, a iza sebe već ima profesionalu sezonu u Gravlenu.

U dosadašnjem toku ABA lige Mokoka prosečno beleži 10,5 poena, 4,8 skokova, 3,5 asistencije, 1,8 ukradenih lopti, ali i 4 izgubljene lopte. Veoma je važan i za odbranu Mege – primera radi, svojom uskom odbranom promenio je tok meča sa Olimpijom.

U intervjuu za Sport klub Mokoka je govorio o tome šta želi da poboljša u svojoj igri, o timskim ambicijama, načinu treninga, odnosu sa trenerom Milojevićem, reprezentaciji Francuske i svom velikom snu, košarkaškim uzorima… Upoznajte ovog momka sada jer će ga za koju godinu verovatno znati svi.

Koliko si znao o Beogradu pre nego što si došao ovde?

Moj agent Peđa Materić je igrao u Partizanu, tako da sam znao dosta toga. On je igrao sa Vuletom (Avdalovićem, asistentom u Megi) i Dekijem (Milojevićem) kada je bio mlađi, a razgovarao sam i sa Francuzima Alfom Kabom, Timoteom Luvavuom, kao i sa Kostjom (Mušidijem) koji je moja generacija. Pitao sam ih kako im se dopadaju Beograd i Mega, kakvi su treninzi, a kakva je ABA liga u poređenju sa francuskom, mnogo je drugačija… Takođe, raspitivao sam se jesu li srećni, kako provode slobodno vreme, stvari koje bi svi želeli da znaju pre dolaska u novu sredinu.

Povezano

I, kakvi su tvoji utisci za sada?

Veoma sam srećan i blagosloven što sam ovde. Velika prilika mi se ukazala jer su mi u Megi dali sve – imam odličnog trenera, sjajne saigrače i trenira se veoma jako. Uz to se i zabavljamo i na utakmicama i na treninzima, svi u timu smo vrlo mladi i energični, odnosi u timu ne mogu biti bolji.

Da li ti je i koliko bilo teško da se odlučiš na odlazak u inostranstvo?

Nije mi bilo toliko teško jer sam prošle sezone igrao profesionalno u Gravlenu, što jeste Francuska, ali bio sam udaljen tri sata od svoje kuće i bio sam sâm. Jeste malo drugačija jer je nova zemlja, ali nije mi teško palo.

Ima li sličnosti između Francuza i Srba?

Ono što sam prvo zapazio u Srbiji jeste da ljudi zaista žive za košarku. Svaki put je lepa atmosfera i ljudi poznaju košarku. Primetio sam i da su ljudi opušteni, kao i da te posebno vole ako ako igraš košarku. Ja sam crn, ovde nema mnogo crnaca, tako da sam video da je ljudima zanimljivo i da me vole i samo zato što sam crn i što igram košarku, ha-ha-ha.

Ivica Veselinov

Možeš li da me provedeš kroz svoj prosečni dan, dan kada se ne igra utakmica?

Probudim se u devet sati, polako, onda imamo zajednički doručak u 10.15 u restoranu koji je na minut od hale. Trening počinje u 11 – jutarnji treninzi su obično individualni, igramo jedan na jedan, radimo na tehnici i ostalim veštinama, a tada i vežbamo u teretani. Završavamo oko 12.30-13.00, ali često ostajemo da još malo šutiramo sa mašinom (izbacuje lopte i napravljena je tako da igrače tera na viši lûk lopte) ili treniramo sa asistentima.

Onda idem kući, malo odremam, pa gledam serije, filmove ili igram Plejstejšn. Gledao sam Mentalist, sviđa mi se i Power jer je drugačija, a gledao sam i La Casa de Papel – brzo sam je pogledao, luda serija. Sada gledam i mnogo Marvelovih filmova ili igram PS4, NBA2K, FIFA… Potom sledi timski trening u 18.30 – igramo pet na pet, gledamo snimke i spremamo se za utakmice. Onda večera, isto malo pogledam neku seriju i u krevet.

Ko su bili tvoji omiljeni košarkaši dok si odrastao?

U NBA je to Rasel Vestbruk, dopada mi se njegova stil jer igra sa nestvarno mnogo energije, daje 100% za tim i za svoje saigrače. Na taj način i ja želim da igram – energično, maksimalno, odbrana po celom terenu tokom cele utakmice, a u napadu da budem agresivan, da budem “zver“ kao on. Pokušavam da poboljšam svoj šut, kao i pregled igre kada igram plejmejkera, zatim i kontrolu lopte. Želim da postanem najbolji što mogu da budem.

Da, upravo sam želeo da ti postavim pitanje o šutu koji je tvoj najveći problem (5-27 u dosadašnjem toku sezone). Kako radiš na njegovom popravljanju – da li je stvar samo u ponavljanjima ili su tu još neke posebne vežbe?

To je smešno… Kada sam došao ovde, trener mi je rekao: “Pa mislio sam da ne umeš da šutiraš, da ćemo morati da menjamo tvoj ceo šut, mehaniku“. Ali više je do toga što sam u Gravlenu izgubio samopouzdanje posle nekih loših mečeva, ali sada mi se vraća vera u sebe. Treniram dobro, na treninzima pogađam i radim dodatno sa asistentima. Ključ je da naučim da šutiram u ritmu i da mi svaki šut bude identičan. I naravno, ponavljanja, mnogo šuteva… Dobro se osećam i mislim da će se to uskoro videti i na utakmicama.

Ivica Veselinov

Trener Dejan Milojević u Megi je postao poznat po radu sa mladim igračima. Kakav je tvoj utisak o njemu, kakav je u komunikaciji s igračima?

Deki mi se mnogo dopada jer istinski veruje u nas. Meni je rekao da budem strpljiv i da ne uzimam loše šuteve, procenat šuta sada mi je loš delom i zbog moje loše selekcije. Sa druge strane, želi da budem agresivan, da šutnem svaki put kada sam otvoren i da ne gubim samopouzdanje. Kaže mi: “Treniraš po cele dane, zašto da gubiš samopouzdanje ako si promašio šut-dva?“ Često razgovara sa mnom, to mi mnogo znači i to cenim. Na treningu ubacim i po 17 trojki u nizu, zašto ne bih mogao i na utakmici? Trening i utakmica sasvim su drugačiji, naravno, ali ipak – ako ubacuješ na treningu, možeš i na utakmici. To mi i Deki govori.

Vidiš li sebe i naredne godine u Megi i evropskoj košarci ili bi želeo što pre da probaš da odeš u NBA?

Iskreno da ti kažem, razmišljam samo o ovoj sezoni i koncentrisan sam na nju. Želim da budem najbolji i da pobedimo u svim mečevima kojim možemo. Trenutno brinem jedino o tome, a na kraju sezone ćemo videti sa ljudima u klubu, agentom, sa trenerom, sa porodicom, pa ćemo doneti odluku. Kada čovek misli o takvim stvarima, gubi se fokus sa sadašnjosti, a ne želim da mi se to dogodi.

To je jedini ispravan stav, ali pretpostavljam da je NBA tvoj najveći san?

Naravno da jeste – ne samo moj, nego i skoro svih košarkaša. San je NBA.

Spomenuo si porodicu, znamo da dolaziš iz sportske porodice – možeš li da nam kažeš nešto više o tome?

Roditelji su mi iz Konga, ali živimo u blizini Pariza. Majka je igrala odbojku, a otac je bio džudista i igrao je fudbal kao mlad. Moja sestra, koja još živi u Francuskoj, bavi se atletikom i nacionalni je prvak, a moja starija sestra se bavi mačevanjem.


Dikembe Mutombo je poreklom iz Konga, zar ne?

Da! Dikembe Mutombo, ali ne samo on – Klint Kapela takođe, Emanuel Mudijej, zatim Bizmek Bijombo. Sa njim sam bio u kontaktu, malo smo razgovarali i rekao mi je da ne skrećem “oči sa cilja“, da uvek igram svom snagom. Takođe, malo me je uputio kako funkcionišu stvari u NBA – rekao je da je teško i da nema opuštanja kako se ne bi “izgubio“.

Tokom tvog odrastanja stasala je najbolja generacija francuskih košarkaša, sećaš li se nekih mečeva u kojima si gledao Parkera, Batuma i ostale?

Kako da ne, najveći uspeh ostvarili smo 2013. godine kada smo osvojili Evrobasket, tada su svi bili zalepljeni uz televizor. Gledajući njh, svi iz moje generacije poželeli smo da budemo kao oni. Osvojli smo Evrobasket 2014. i 2016. godine, želimo da nastavimo stopama Parkera i svih tih velikih igrača.

Kakav je tvoj stav prema reprezentaciji, poslednjih godina mnogo mladih momaka “preskače“ nacionalni tim?

Ja želim da igram za svoju zemlju. Rođen sam u Parizu, Francuska je moja zemlja i voleo bih da je predstavljam na velikim takmičenjima. Olimpijske igre 2024. godine održavaju se u Parizu, jedan od mojih snova jeste da budem deo tog tima – znam da ima još mnogo do tada i nije to nešto o čemu razmišljam na dnevnom nivou, ali ipak mi je to jedan od snova, jedan od ciljeva.

Gledajući tvoje utakmice, kao da se nikada ne umaraš…

Ha-ha-ha, OK. Šta da ti kažem, jednostavno uživam u tome da igram odbranu. Kada kao tim igramo jaku odbranu i krenemo da trčimo kontre, to je najlepša košarka.

Ivica Veselinov

Rekao si da nastojiš da popraviš šut, ali i kontrolu lopte. Koliko i kako radiš na tome?

Osnovne vežbe koje prolazim sa trenerima – jednom loptom, dvema loptama, trčanje sa dve lopte, finte… Bitno je samo da budem uporan. Ubeđen sam da ću napredovati, govorio sam i o pregledu igre, to mi je isto veoma važno, da asistiram saigračima. Gledam svoje utakmice i trudim se da uvidim greške, pa kažeš sebi: “Trebalo je ovde da dodam“ ili “Nije trebalo da oklevam pri šutu ovde“. Treneri nam mnogo pomažu, Vule je bio sjajan plejmejker i daje mi prave savete. Još je u formi, pre nekoliko dana je igrao sa nama i “ubio“ nas je, ha-ha-ha.

Jesi li stigao da obiđeš Beograd, šta ti se dopalo?

Nemamo previše slobodnog vremena, ali jesam dosta šetao, ponekad otišao u “šoping“, a i mnogo je vrlo lepih restorana ovde. Želim da probam svu hranu – ne znam koliko dugo ću biti ovde i zato se radujem novim iskustvima. Probao sam na timskom ručku, meso je bilo fantastično… Setio sam se – ćevapi! I, kako kažete – pljeskavica.

Da se vratimo na košarku. Mega je izvanredno počela sezonu, skor 5-1 malo ko je očekivao – šta je “kliknulo“ tako brzo?

Naš osnovni cilj jeste da i ubuduće zadržimo energiju i tempo kojim igramo. Nećemo pobediti u svakoj utakmici i nikada ne razmišljamo u stilu: “Oh, sada moramo da dobijemo ovu utakmicu“. Ne, razmišljamo samo o sledećem meču i o tome kako da napredujemo kao tim kako sezona odmiče. ABA liga je jaka, skoro svi mečevi su neizvesni, čak i poslednji može da pobedi prvog i nema opuštanja. Budućnost, Zvezda, Partizan, Cedevita, Olimpija, FMP, Igokea, sve su to dobri timovi, ali to je dobro i za nas.

Šta bi izdvojio kao najveću snagu tima?

Mladi smo. Bane (Ratkovica) je povređen i nekada nam možda nedostaje iskustva kada su guste utakmice i onda pravimo greške, gubimo lopte, ali mladost nam ipak donosi mnogo više pozitivnog.