Medicinski nemoguća ponuda za Novaka Đokovića

Skener 3. jul 201923:18 > 23:20
Clive Brunskill Getty Images

Uh, deluje baš fokusirano Novak, u svakom smislu – igračkom i mentalnom – od prvog do poslednjeg poena. Kada je tako, nešto baš ekstremno mora da se desi kako bi ga makar nakratko izbacilo iz te zone, iz tog magnovenja.

Zato sam se začudio kada se tokom meča sa Denisom Kudlom okrenuo Novak ka tribinama posle jednog uzvika i, onako, dobre dve-tri sekunde gledao u tom smeru. Nisam mogao tada da razaznam o čemu je reč, novinarska mesta na potpuno su suprotnom kraju Centralnog stadiona, ali brlo brzo sam doznao – Nole je dobio, kako reče Viško, jedan medicinski nemoguć predlog.

“I biološki nemoguć, i fiziološki, i kako hoćeš“, smejao se posle Đoković u izjavi za Sport klub. Šta se zbilo?

Povezano

“Pitao sam ga i on mi je potvrdio – rekao je: ’Možeš li da mi napraviš dete’? Ja sam ga pitao, ’jesi li me stvarno to pitao?’ Onda se on, onako, postideo. Ne znam stvarno šta bih na sve to rekao“, bio je zbunjen i Nole, da bi posle rekao da je to stvarno presedan, kao i da ne može da se seti nijednog trudnog muškarca osim Švarcenegera u onom filmu koji se svojevremeno besomučno vrteo po našim televizijama.

Viško je danas potpuno blistao, pa je posle Đokovićevog udarca kroz noge prokomentarisao da je “duh Kirjosa ušao u Novaka“.

“Da, nije bilo loše, šteta za poen. Pročitao me je. Mogu da pokažem sinu da i ja znam neki trik“.

Nije mi se dalo da na miru gledam Novakov meč. Prvo je to bila svesna odluka, Janko je tek dobio drugi set u meču sa Andersonom kada je Đoković počinjao, a onda je prvi teniser sveta poveo sa 5:0 za 13 minuta.

Nisam morao ni da gledam da bih znao kako to izgleda i, kada sam došao na Centralni stadion u ranoj fazi drugog seta, baš je izgledalo onako kako sam i zamišljao – meč je više delovao kao revijalni, obojica su igrali opuštenih ramena, bilo je lepih razmena, ali ishod se znao jako brzo i samo se čekalo da se dogodi to neminovno. Ili, da iskoristim tu izanđalost, jedino se postavljalo pitanje kojim će se rezultatom završiti meč.

Posle sam opet morao da izađem. Čim sam na telefonu video „no caller ID“, znao sam da nešto nije kako treba. Šta se desilo? Jirgen Melcer me čeka za intervju. Sretoh ga na terasi pre meča i zamolih za razgovor, a on mi je rekao da može posle. Pobedili su Marah i on sa 11:9 u petom setu, mislio sam da nema šanse da prihvati posle tako napornog duela, ali prevario sam se i našao se u nebranom grožđu, slično kao kada sam sa Đokovićevog meča sa Andersonom 2015, trčao na intervju s Karlovićem.

„Nema problema, sve je u redu, dešava se“, rekao mi je Jirgen dok smo čekali Koleta da dođe s kamerom. Odradismo nekoliko finih minuta, gledaćete.

#related-news_0

Stigao sam na finiš meča, pogledao još dva gema, a onda opet izašao na gem do kraja i ispratio sam poslednji poen na ekranu. Začuđujuće, Đoković je izostavio “srca“ koja obično šalje publici posle pobeda.

“Nisam ih poslao? Da… Pa, nisam – bilo je prekasno. Pretpostavljam da mi nije bilo do toga u tom trenutku, obično to uradim. Nadam se da ću na sledećem meču“, prokomentarisao je Novak.

Najveći deo preostalog dela konferencije protekao je u razgovoru Đokovića sa američkim novinarom Bilom Simonsom o Novakovoj podršci Džastinu Gimelstobu. Iako je moderator nekoliko puta želeo da prekine diskusiju, Novak je insistirao da se ona nastavi – nije krio da je u dobrim odnosima sa Gimelstobom, ali je rekao da će pročitati izjave žrtava i šta se sve tačno dogodilo.

Neću previše da vas zamaram tom pričom, samo ću reći da je fascinantno Đokovićevo strpljenje i da je fascinantno to koliko je spreman da sasluša druge, nešto što zvezde njegovog renomea najčešće ne čine.

Novak je posle i rekao za Sport klub da očekuje i “politička pitanja“ kao predsednik Saveta igrača, da je to odabrao i da nekada čak i dobro dođe kao odmor od standardnih “forhend, bekhend pitanja“. Jedino mu malo nije prijao ton novinara, koji jeste bio na ivici osude, mada je bilo jasno da je i novinaru teško zbog cele situacije, činilo se kao da će u jednom trenutku zaplakati.

Ako vam se sve ovo čini zamršenim, to je zato što i jeste – nadajmo se da će se uskoro cela stvar sa Gimelstobom završiti, ovako ili onako.

Kako turnir odmiče, ta tema će svakako padati u drugi plan i svakako je sekundarna u odnosu na ono najvažnije – pohod na novu vimbldonsku titulu.

Pročitajte i moj prethodni blog za sredu, tamo su crtice, a u četvrtak “ide“ jedan tekst koji sam napisao s posebnim emocijama.