Zmo, evo ga Moja

Skener 6. jul 201911:50 > 11:59
Carl Court/Getty Images

“Kole, mogli bismo da svratimo do Orangija danas pri kraju Nadalovog treninga, Moja uvek hoće da priča, pa da probamo da ga uhvatimo“.

Zvučalo je zaista kao solidan plan za prvi deo dana kada mečevi nisu bili spektakularni, taman da profesionalno mirne savesti pratimo Đokovićev meč. Odem ja do pulta, zatražim propusnicu za Orangi za dvojicu, kažem Koletu da na miru klopa i da dođe posle.

Stižem, Rafin trening u punom jeku, nema kod njega smanjivanja intenziteta, a trenira sa Đaumeom Munarom, svojim štićenikom koji trenira u Nadalovoj akademiji. Valjda podrazumevam da sam Moju video, Kole mi potvrđuje da stiže, a ja onda bacam malo temeljniji pogled – nigde Moje!

Povezano

E sad, nije da se vadim, ali prvi dani Slemova uvek su, što ovde Britanci vole da kažu – hectic. Nadalov prvi meč nisam pogledao ni sekunde, a drugi sam pratio uživo sa pres-mesta smeštenih dijagonalno u odnosu na lože tenisera.

Nadal i društvo sede na travi, prave pauzu u treningu, posle nekoliko minuta ga i završavaju, a ja prilazim Migelu i Aleksu, dvojici španskih kolega. “Nije Moja tu, neće uopšte dolaziti u London, biće za US open“. Hm, dobro. Morala se brzo naći zamena jer bi me Kole ubio što je teglio opremu džabe.

Prilazimo Benitu, Nadalovom PR agentu, tipu s kojim se Kole sprijateljio na puš-pauzama tokom godina, a i ja sa njim imam OK odnos. “Može, pričajte koliko hoćete“, smeje se, a mi pristupamo intervjuu sa Fransiskom Rođom, na ovom turniru Rafinim glavnim trenerom. Dugo se znaju i sarađuju još od davne 2005. godine.

“Neprocenjivo je iskustvo raditi sa jednim od najboljih sportista svih vremena. On je divan karakter, osećajan i skroman“, rekao nam je između ostalog Rođ.

Nije bio potpuni fijasko, a postaće još i bolje – lepo vreme, rekosmo Kole i ja da zablejimo još malo, vidimo šta se događa, možda neko naleti. I naleti niko drugi do Miloš Raonić. “Moram samo nešto da obavim, vraćam se za 20-30 minuta i pričamo“, kaže nam Miloš.

Pozdravljamo se sa njegovim ocem, jako finim čovekom, i bacamo se u čekanje, tu glavnu novinarsku zanimaciju. Imao sam i ranije takvih situacija i stvarno je bilo retkih “ispala“, tako da nisam sumnjao da će se Raonić vratiti.

U međuvremenu smo videli Timeu Baboš kako se nervira oko nečega, verovatno oko termina za teren, Endija Marija koji je toliko dobro raspoložen – vedar, nasmejan, opušten – da se fotografisao i ćaskao sa nekoliko ljudi, kao i Koko Gof kako se dobacivanjem “medicinkom“ sa trenerom sprema za meč sa Polonom Hercog.

Kad eto ti Raone. “Spremni smo kao zapete puške“, rekoh, a on se nasmejao i dao nam potom jedan jako fin intervju na našem jeziku.

sport klub

Poseta Orangiju bila je dakle više nego uspešna, ali kao što Viško reče jutros uz “zlobni“ osmeh: “Valjda si naučio da se ovde greške skupo plaćaju“. Jesam na primeru Cvije koji je zaboravio akreditaciju u džepu Stefana Bojića dok su snimali prilog o teniskim akrobacijama, posle čega je usledilo 20 minuta kvalitetnog loženja da niko ne zna gde je akreditacija.

Nisam se čestito ni vratio do pres-sobe i seo za sto, kad na grupu koju ćemo ovom prilikom nazvati “koordinacija Vimbldon“ stiže poruka El Jefea: “Drugari, kada stiže prilog sa Mojom koji je najavljen? Treba nam što pre da se pošalje zbog analize koju radimo… Bitno mi je što pre“.

“Otišao je već“, ne dam se.

“Znači, Moja je poslat – bravo momci, imati Moju u Londonu sad stvarno je suva ekskluziva“. Na El Jefea se nadovezao Viško sa boka: “Nisam u toku, kakav je bio intervju?“ Nisam bio siguran radi li prenos, pa nisam znao da li i on doliva, ali dilema je razrešena deset sekundi kasnije: “Pretpostavljam neviđen“.

“Neviđen“ intervju s Karlosom Mojom bio mi je prvi naslov za intervju, na kraju sam ga ipak promenio, a onda je Kole poentirao politički nekorektnom porukom koju ipak ne možemo na svetlo dana. Dao je i alternativni naslov za blog: “Kako me je Raonić spasao otkaza“.

I, naravno, jutros naletimo na Rođa.

“Zmo, evo ga Moja“.