I Džordan je grešio: Najgori prvi pikovi u istoriji NBA

NBA 18. maj 20208:00
Getty images/Doug Pensinger

Brojne skautirane utakmice, posebni treninzi pred draft, razgovor sa samim košarkašem kako bi se upoznao i na terenu i van njega, razgovori sa koledž i/ili srednjoškolskim trenerima, sa roditeljima i upoznavanje sa okruženjem mladića.

Getty Images/Jed Jacobsohn

Ipak, uprkos svoj toj temeljnoj pripremi, ne kaže se bez razloga da je NBA draft – lutrija. Nekada se sa 57. mesta izvuče dragulj poput Manua Đinobilija ili se na 41. poziciji pronađe jedan od najboljih igrača lige kao što je Nikola Jokić – sreća ili ispravna procena, a najverovatnije pomalo od oba.

Sa druge strane, dešavaju se i zle sreće i pogrešne procene koje generalni menadžeri najčešće plate poslom, a timovi svakako mnogo lošijim sastavom nego što su mogli da ga imaju. Čak i sa prvog mesta kroz istoriju NBA lige često subirani košarkaši koji ili nisu dali očekivani doprinos ili su brzo i potpuno nestali sa velike scene.

Džo Smit (1995)

Getty images/Jim McIsaac

Kao zvezdu sa Merilenda, birali su ga Golden Stejt Voriorsi, nije jedan od onih koji su u zemlju propali, ali za 16 NBA sezona promenio je 12 NBA timova. Igrao je na poziciji krilnog centra, izabran je u najbolji ruki tim, u Voriorsima je barem imao solidne brojeve, ali tražio je trejd želeći da se vrati na istočnu obalu i posle toga se nikada nije oporavio niti zaigrao na vrhunskom nivou. Te 1995. godine Voriorsi su mogli da biraju i Kevina Garneta i Rašida Volasa, Džerija Stekhausa…

Pervis Elison (1989)

Getty images/Donald Miralle

Kao student prve godine vodio je Lujvil do titule, a potom su ga kao prvog birali Sakramento Kingsi. Nadimak mu je bio “Never Nervous Pervis“, da bi ga Deni Ejndž potom okrutno preimenovao u “Out of Service Pervis“ jer se veoma često povređivao i nijednom u karijeri nije odigrao punu sezonu.

Kingsi su ga trejdovali već u drugoj sezoni, nakratko je živnuo u sezoni 1991/1992, kada je izabran za košarkaša koji je najviše napredovao – beležio je 20 poena i 11 skokova po meču u dresu Buletsa, ali kolena su ga brzo ponovo izdala. Jednom je 206 cm visoki košarkaš čak polomio nožni palac dok je prenosio nameštaj.

Na tom draftu birani su i Šon Kemp, Šon Eliot, Tim Hardavej, Glen Rajs, Vlade Divac…

Kvami Braun (2001)

Majkl Džordan jeste najbolji košarkaš svih vremena, ali kao funkcioner se nije pokazao baš dobrim. Jedan od ilustrativnijih primera jeste ta 2001. godina, kada je odabran Kvami Braun, bio je to prvi pik broj jedan koji je došao direktno iz srednje škole. Na papiru je 211 cm visoki centar delovao izvanredno, ali u glavi je vladala totalna suprotnost. Često je delovao i pogubljeno na terenu, NBA karijera mu je trajala deset godina, a prosečno je beležio 6,8 poena i 5,6 skokova.

Posle njega birani su Pau Gasol, Džo Džonson, Džejson Ričardson, Gilbert Arinas…

Majkl Olovokendi (1998)

Getty Image/Tom Hauck

Klipersi su tada tavorili i uvek bili pri dnu NBA lige, a jedan u nizu pogrešnih poteza je odabir Majkla Olovokendija. Jeste rođen u Lagosu, ali tu je prestajala svaka sličnost sa Hakimom Olajdžuvonom. Samo dvaput u karijeri beležio je prosečno dvocifren broj poena, a 213 cm visoki centar nosio je i dres Vulvsa i Seltiksa pre nego što se povukao 2007. godine.

Na tom draftu birani su i Vins Karter, Dirk Novicki, Pol Pirs, Majk Bibi, Entuan Džejmison…

Greg Oden (2007)

Getty Images/Jed Jacobsohn

Portland se odlučio za Odena pre nego za Kevina Durenta, ali povrede su uništile karijeru 213 cm visokog momka iz Bafala, Njujork. Propustio je celu ruki sezonu zbog povreda i zapravo je njegova karijera dugačak niz povreda sa povremenim prekidima u kojima je igrao košarku, ali daleko od nivoa na kojem se to od njega očekivalo na osnovu potencijala – zapravo je i u samo tri NBA sezone uopšte igrao.

Poslednju profesionalnu sezonu odigrao je u Kini (2015/2016), a osim Durenta, posle njega su na draftu birani i Al Horford i Majk Konli.

Laru Marti (1972)

Ponovo su kiksnuli Porltand Trejlblejzersi, pošto Martin nije mogao da se izbori sa pritiskom. Karijera centra rodom iz Čikaga trajala je samo četiri godine tokom koje je prosečno beležio 5,3 poena i 4,6 skokova.

U sezoni posle njegovog povlačenja, Blejzersi su postali prvaci, a najzvučnija imena sa tog drafta bili su Džulijus Irving i Bob Mekadu.

Entoni Benet (2013)

Getty Images/Jason Miller

“Celog svog života ustajao je iz kreveta veći, bolji i talentovaniji od ostalih. Čim je postalo teško i čim su naišle prepreke, bilo je gotovo“. Na taj način Dejvid Grifin, nekadašnji generalni menadžer Kilvend Kavalirsa, objasnio je igračku propast Entonija Beneta. Prvi Kanađanin izabran sa mesta broj jedan nije u NBA pokazao ništa (centar sa 39% šuta iz igre), kratko se zadržao u Fenerbahčeu, a trenutno je u Dži ligi.

Tu je i Andrea Barnjani (2006), kojeg su mnogi upoređivali sa Dirkom Novickim, ali je on bio daleko od tog mentaliteta i kvaliteta. Zatim Kent Benson, koji je 1977. godine biran pre Bernarda Kinga, a Milvokiju nije doneo praktično ništa, a fascinantna je priča Džina Melkijora – 1951. godine birali su ga Baltimor Buletsi, ali je suspendovan doživotno jer je otkriveno da je nameštao broj poena na koledžu, pa je ostao jedini prvi pik u istoriji koji nije odigrao ni minut u NBA.

Džo Beri Kerol, prvi pik Voriorsa iz 1980, zapamćen je po svom nedostatku interesovanja za samu igru, a bio je to draft na kojem je biran i Kevin Mekhejl. Bil Mekgil je 1962. godine biran pre Džona Havličeka, a u NBA ligi potrajao je samo tri sezone. Markela Fulca 2017. godine birali su Filadelfija Seventisiksersi – bizarna promena tehnike šuta izazvala je mnogo negativne pažnje, tekuću sezonu počeo je u Orlandu i za njega još nije kasno, ali postoji rizik da se visoko kotira na budućim listama ovog tipa.

Pitanje “šta ako“ uvek stoji nad franšizama koje su vršile tako nesrećne i loše izbore, a bilo je i onih prvih pikova koji su imali solidne karijere poput Endrua Boguta, ali da li vredne prvog izbora?

Svakako je moglo i gore, ali moglo je i mnogo bolje – sa prvog mesta svojevremeno su birani i Eldžin Bejlor, Oskar Robertson, Bil Volton, Olajdžuvon, Juing, Dejvid Robinson, Šakil O’Nil, Ajverson, Dankan, Ming, Džejms, Irving… Te franšize sigurno nisu zažalile.