Rebić za SK: Markus u svom svetu, Gudurić 24h u košarci

Photo by Marko Metlas/EB via Getty Images

“Super je lik, može dosta stvari da se pokupi od njega. On je specifičan, levoruk, ima duge prednje promene – krosover, promenu ritma…“, na taj način Nikola Rebić opisuje svog nekadašnjeg saigrača iz Crvene zvezde Markusa Vilijamsa.

Rebić je iz drugog plana bio deo timova koji su Crvenoj zvezdi doneli mnogo trofeja i pobeda u Evroligi. Vilijams, Dženkins i ostali bili su jedna od tema razgovora, kao i trener Dejan Radonjić – osvrnuli smo se i na Nikolinu ulogu u nekim važnim pobedama, kao i na nastavak njegove karijere, prevashodno iskustvo iz prošle sezone u Krasnojarsku.

Dres prvog tima Crvene zvezde nosio je od 2013. do 2016. godine, a u sezoni u kojoj je Zvezda igrala Top 8, naročito su dve utakmice ostale u sećanju navijačima – ona sa Bajernom u Minhenu, u kojoj je ubacio tri trojke u poslednjoj četvrtini, kao i ona sa Real Madridom u kojoj je upisao pet poena i četiri asistencije igrajući u najvažnijim momentima velike pobede crveno-belih.

Povezano

“To su dve retke utakmice na kojima sam dobio veću minutažu – nisam ni očekivao da bude drugačije, bio je to evroligaški nivo, ja na osetljivoj poziciji organizatora igre. Protiv Bajerna sam u poslednjem trenutku saznao da ću igrati i da ću biti u rotaciji jer se tada Gal Mekel povredio na poslednjem treningu pred utakmicu. Bili smo u manjku bekova jer je bilo još nekih povreda, ali znao sam da ću igrati na toj utakmici, tako da sam došao spreman i koncentrisan da uradim nešto zapaženo. Iako je tim igrao dobro, ja sam startovao kilavo. U drugom poluvremenu sam dao sve poene koje sam postigao na tom meču, bilo je dobrih sekvenci i trojki u završnici uz Jovketove asistencije. On je tada imao rekord Evrolige koji i dan danas drži. Ušli su bitni šutevi, sve se dobro poklopilo. Atmosfera je bila odlična, mnogo Zvezdinih navijača, kao da smo igrali u Pioniru. Odličnu atmosferu smo krunisali pobedom. Tada mnogo važna utakmica za nas, lepo mi je sećanje na nju“, počinje Rebić za Sport klub.

Situacija u duelu sa Realom bila je drugačija jer je trener Radonjić kaznio Jovića odlaskom u svlačionicu, pa je Nikola igrao poslednjih 15 minuta.

“Da, i ta utakmica je imala svoju predigru – nešto se desilo da bih ja dobio minute. Jovke je poslat u svlačionicu, mnogo hrabar potez Dejana Radonjića. Sve je iznenadio tom odlukom, usled koje je ostao sa mnom kao sa prvim plejmejkerom 15 minuta pre kraja, pri rezultatskom zaostatku. Bio je to malo nezahvalan momenat, ali se sve preokrenulo na dobro. Kvinsi je celu utakmicu vrhunski odigrao, vruća ruka je bila to veče, Cirbes, Gudurić… Sve se poklopilo, neki dodatni inat je proradio. Uz moj doprinos uspeli smo da ubeležimo jako bitnu pobedu“.

Marko Metlas/Euroleague Basketball via Getty Images

U tri navrata je Čarls Dženkins nosio dres Crvene zvezde, stranac je koji je ostavio najdublji trag u crveno-belom dresu, a Rebić je imao posebno prisan odnos sa Čarlijem.

“To je bilo moje prvo susretanje sa američkim igračima, on mi je prvi strani saigrač. Ja sam kao mlad igrač bio pomalo povučen, ipak su to sve stariji i iskusniji igrači, ali on je imao skroz normalan i drugarski pristup. Ne samo sa mnom, nego sa celom ekipom. Kao da se znamo dugo već. Uvek je bio spreman da pruži pomoć i da dâ savet. Njegove ljudske kvalitete ima retko koji strani igrač koji igra u Zvezdi. To se kod nas poklopilo – dobrota i iskrenost. Ponavljam, ne samo sa mnom, nego sa svim igračima. Da pitaš bilo kok igrača iz ekipe, siguran sam da će reći sve najbolje o njemu“.

Markus Vilijams, važan deo velikih Zvezdinih pobeda u sezoni 2013/2014, bio je nešto neobičniji, kontroverzniji, ali talentovan i sa neverovatnim darom za asistencije.

„On je bio malo ‘za sebe’, stariji je i dosta iskusniji, u nekom svom svetu Ali i takav kakav je, uspeo je da se uklopi u sistem, što je bilo pitanje da li će uspetu. Ipak, sve mu je prijalo – imao je ulogu koju je hteo, dobre saigrače oko sebe, pozitivnu atmosferu za rad. Niko ga nije pritiskao, imao je odrešene ruke. A kada takvom igraču sve to bude dato, on će da uradi ono što je Markus uradio tokom svog prvog mandata u Zvezdi. Super je lik, može dosta stvari da se pokupi od njega. To su uglavnom napadačke stvari. On je specifičan, levoruk, ima duge prednje promene – krosover, promenu ritma… Jako je težak za branjenje. Iako to sve deluje nekako sporo, promena ritma i dužina same promene je nešto što ga izdvaja“.

Marko Metlas/EB via Getty Images

Po dva puta je Rebić bio šampion ABA lige i Srbije sa Zvezdom, imao je i brojne druge saigrače koji su posle napravili vrhunske karijere – Marjanović, Kalinić, Gudurić i mnogi drugi. Momak rođen u Beogradu ističe pozitivnu atmosferu tih godina.

#related-news_0

“Spomenućemo Jovketa, Luku (Mitrovića) i Dangubu, sa kojima se družim i van terena. Stvarno se napravila drugarska atmosfera, što je dodatno doprinelo rezultatima koje smo pravili u tom trenutku. Gudura je izuzetan talenat, ali ono što njega karakteriše jeste želja za napretkom iz dana u dan. Posvećen je košarci 24 časa dnevno, željan je da bude bolji igrač. Na kraju je sve to rezultiralo time da je sada u NBA ligi. Izuzetan radnik i izuzetak momak. Kalina je neverovatan takmičar – svaka igrica, bilo šta što se igra na treningu, daje 100% kako bi pobedio, i takođe je odličan momak. Svako ima svoju crtu koja ga krasi i tako se pogodilo da nemam nijednu zamerku ni na jednog saigrača iz Zvezde, takvi su bili ljudski kvaliteti tih momaka“.

Jedni smatraju da Rebić nije dobio pravu priliku, drugi da nije uspeo na najbolji način da iskoristi one koje je dobijao. A kako on gleda na svoj period u crveno-belom dresu?

“Sa ove tačke gledišta, zahvalan sam što sam bio tu i što sam prošao to što sam prošao sa Crvenom zvezdom. I dalje za sebe smatram da sam mlad, napunio sam 25 godina. Pozicija plejmejkera je takva da ne može da se istrpi određeni broj grešaka, pogotovo kada si mlad. Treneri vole da imaju iskusnije, uglavnom strane plejmejkere. Imao sam to u glavi i očekivao sam da ću vremenom dobijati veću minutažu, ali to se nije dešavalo. Rezultati su bili kakvi jesu, Top 8 Evrolige, apetiti navijača su rasli… U tim okolnostima normalno je da se zaboravi na mlađi deo ekipe jer se gura ono što donosi rezultat. Svestan sam da sam u Zvezdi bio tada kada se ona dizala i kada je uzimala primat na ovim prstorima. Drago mi je što sam bio deo toga, iako sa malom minutažom, ali stekao sam iskustvo i bio sam u pobedničkoj ekipi. Koristim neke stvari koje sam tu video da primenjujem u drugim klubovima i u razgovoru sa drugim igračima. Ne kajem se nijednog trenutka što sam bio tu, pa i sa manjom minutažom“.

Alexandra Beier/Bongarts/Getty Images

Dejan Radonjić Zvezdu je vodio od 2013. do 2017. godine i sa klubom je po tri puta osvojio Jadransku ligu, Superligu Srbije i Kup Radivoja Koraća, uz plasman u Top 8 Evrolige i 16 pobeda u prvoj sezoni novog formata elitnog takmičenja.

#related-news_0

“Dejo je veliki profesionalac, posvećen je košarci maksimalno i upravo zbog toga ne želi da ga bilo šta sa strane poremeti. Bio je obazriv sa novinarima, na konferencijama je ponekad možda delovao čudno i kruto. Generalno, kod nas ima dosta škakljivih pitanja i svašta se provlači kroz novine, što može dosta da utiče na ekipu, pa je on bio prilično rezervisan. On je od prvog dana postavio sistem i napravio ekipu kakva mu je odgovarala. Na svakoj poziciji je bio popunjen. Radonjić daje slobodu igračima – odbrana je glavna, a posle toga su svi znali svoju ulogu. To se često potcenjuje kad se kaže ‘našao uloge igračima’, ali treba to znati jer nije nimalo lako. Treba poklopiti 12 igrača. svako ima svoju ličnost i nije to lako spojiti, što je on uspeo da uradi. Potrebna je i sreća, ali Dejo je neko ko radi i zaslužuje da mu se to isplai. Kada je komunikacija u pitanju, sa nekim igračima je više razgovarao, sa nekima manje, ali uspeo je da napravi dobru atmosferu“.

Posle Zvezde je Rebić nosio dres Mege, kratko je igrao u Španiji za Bilbao, a posle sezone u Mornaru zaigrao je za Jenisej iz Krasnojarska. Veliko je košarkaško i životno iskustvo igrati u Sibiru.

“Nešto novo što nisam do sada viđao u smislu daljine, putovanja, hladnoće, napora… Ipak, bilo mi je super, sada kada se podvuče crta. Košarkaški mi je bilo dobro, ja sam igrao na visokom nivou, pogotovo prvi deo sezone. Kasnije smo malo pali, imali smo povrede i izmene u sastavu, ali dobra sezona za nas i za mene. Kada je reč o kvalitetu života, konstantno je -15, -20 stepeni. Bilo je desetak dana kada je bilo -35. Ali to nije zima kakva je ovde, dosta je suvo. Problem je samo kada dune vetar. Kada je tako veliki minus, a dune vetar, stvarno je neprijatno i tada se uglavnom ne izlazi napolje. Ipak, meni su najveći problem pravila putovanja. Svako gostovanje na koje se ide podrazumeva minimum pet sati leta do Moskve, i onda se nastavlja dalje. To je šest-sedam sati leta svako gostovanje i pri tom vremenska zona koja je od Moskve plus četiri, a plus šest u odnosu na ostale delove u koje smo išli. Igrali smo FIBA Kup sa Karšijakom i imali smo tri leta – pet sati do Moskve, ne znam koliko do Istanbula, pa u Izmir, pa sa aerodroma još pola sata, 45 minuta autobusom do hotela, uz svu gužvu. Na sve to treba igrati i biti koncentrisan. Sve je to jako naporno. Organizacija je bila u redu, sve je bilo kako treba, samo su putovanja za mene bila previše naporna“.

Sebastian Widmann/EB via Getty Images

Na pitanje šta misli koji će mu biti plafon u karijeri i koji nivo se nada da će dostići, 25-godišnji košarkaš odgovara:

“Do sada sam igrao sve moguće nivoe – Evroligu, Evrokup sa Mornarom, Ligu šampiona sa Megom, FIBA Kup sa Jenisejem. Prošao sam sva ta moguća takmičenja. Voleo bih da igram Evrokup, mislim da mogu da igram na tom nivou. Za tako nešto, pre svega, celu sezonu treba da se radi na telu, a pogotovo sada tokom leta. U fizičkom delu mogu dosta da napredujem. Fizička sprema olakšava i napad i odbranu. Na prvom mestu to može da se popravi, a kasnije može da se radi na svim segmentima. Voleo bih da odbrambeno budem još agresivniji“, ističe Rebić i dodaje:

“Pre svega, noge moraju da se ojačaju i da se lateralne kretnje poboljšaju i ubrzaju. Iako se odbrana igra glavom, što mislim da imam, bitna je čvrstina u igri. Npr, kada me viši igrači spuštaju na niski post, da to ne bude velika prednost i da mora odbrana da se skuplja na pomoć, već da samostalno to da iznesem da rival ne dođe blizu obruča“.