Đoković za SK: Zaplačem svaki put kada otputujem

Skener 11. jan 202312:52 32 komentara
Novak Đoković
Photo by Graham Denholm/Getty Images

Prošlo je dvanaest meseci od najtežeg perioda u profesionalnoj karijeri Novaka Đokovića, onoga što se dešava jednom ili nijednom u životu, ali ishod nam je svima dobro poznat, viđali smo ga i ranije – Đoković se vratio još jači.

Autori: Branka Bauk, Saša Ozmo

Sada je opet na australijskom tlu, iza sebe ima osvojen turnir u Adelejdu, na kojem je savladao Danila Medvedeva i prošao fizički i mentalni test u iscrpljujućem finalu sa Sebastijanom Kordom.

U ekskluzivnom intervjuu za Sport klub, Đoković govori o tome čemu ga je ružno iskustvo naučilo, konkurentima u Melburnu, nabacivanju mišića u međusezoni, ali i o mogućnosti da Nik Kirjos dođe na Srbija open.

Sa Novakom smo razgovarali i o tome kako pronalazi ravnotežu između profesionalnog života i porodice, o tome kako koristi telefon, kako želi da ga ljudi pamte, Bogdanu Bogdanoviću i Dijegu Maradoni…

„Strpljenje, vera u sebe, principi“

Novak Đoković
Photo by Graham Denholm/Getty Images

Često kažeš da čovek uvek uči kroz život. Šta si najviše naučio o sebi u prethodnih godinu dana i kako te je promenilo celo iskustvo u Australiji?

Uvek se nešto novo nauči, svaki dan je nova lekcija. Ako bih morao nešto da izvučem iz prethodnih dvanaest meseci, to su strpljenje, vera u sebe i držanje do principa do kojih je stalo čoveku. Doživeo sam teške trenutke u Australiji i posle toga, bio sam napadnut sa svih strana, praktično od čitavog sveta, ali to sam i očekivao s obzirom na to kako današnje društvo funkcioniše – uvek mora da postoji jedan čovek, individualac koji je kriv za nešto. Na taj način se igraju igre i skrivaju stvari.

Koliko god sam znao da će me to dočekati, toliko mi je bilo teško da sve podnesem. Strpljenje i zajedništvo sa porodicom i bliskim ljudima pomogli su mi da prebrodim sve prepreke i da budem tu gde sam danas. Uvek mogu da budem bolji, otvoren sam prema životnim lekcijama i iskušenjima, to je moj načelni stav.

Koga vidiš kao najveću pretnju na Australijan openu, koji od ovih mladih momaka ima šansu za dodatni iskorak?

Svi igrači iz vrha su najveći rivali, to je uvek tako. Kada je reč o mlađima, očigledno je da su se izdvojili Karlos Alkaraz, koji nažalost neće igrati u Melburnu, i Holger Rune. Oni su ista generacija, 19 godina, igraju izvanredno, Alkaraz je zasluženo prvi na svetu jer je imao fantastičnu godinu. Cicipas, Siner, Zverev, plus Medvedev koji je tu već neko vreme, kao i Nadal, koji je veteran poput mene. Mislim da je veoma interesantno sada pratiti grend slem turnire – kada smo svi tu i zdravi, biće neizvesno i zanimljivo pratiti ko će doći do trofeja.

Krupniji Novak, Kirjos u Banjaluci?

Sarah Reed/Getty Images

Neki su primetili da si tokom međusezone nabacio dva-tri kilograma, da si krupniji…

Izgubio sam ih sad! Tačnije, tokom turnira sam izgubio kilogram i po. To se dešava. Kada imam period bez turnira, imam mogućnost da malo izgradim mišićnu masu – u tenisu nemamo toliko vremena za to kao u nekim drugim sportovima. Sada se ukazala ta prilika, poslednjih pet nedelja su urodili plodom kada je reč o tome, i drago mi je da je tako. Ipak, turnir dosta iscrpi, i nadam se da ću moći da se vratim na ono prvobitno u narednih nekoliko dana.

Da li si ispunio obećanje Niku Kirjosu i izveo ga na večeru, i postoji li mogućnost da Nik zaigra na Srbija openu ove godine?

Nismo još izašli na večeru, ali u Melburnu će biti prilika. S obzirom na to da je on jedan od retkih koji je stao uz mene i pružio mi podršku u Australiji, mislim da se odnos naših ljudi prema njemu promenio u pozitivnom smislu – sada mnogi ljudi priželjkuju da ga vide. Igraće se u Banjaluci… Pričamo sa njim, pričali smo i prošle godine, želimo da bude tamo naravno, mislim da bi imao veliku podršku i da bi se lepo proveo. Ako bude želeo, dobrodošao je.

„Dokumentarac? Možda bude i serija“

Novak Đoković
Starsrport/Serbia Open

Kakvi su planovi za Novak centar za ovu godinu, možemo li da očekujemo da će odatle izaći novi dobri igrači?

Nadamo se, na tome radimo. Trenutno smo usredsređeni na obrazovanje – teoretsko i praktično – naših trenera, jer to nam mnogo nedostaje. Mi smo iznikli iz Srbije koja nije imala tenisku tradiciju, ali koja je imala individualne trenere koji su radili s Anom, Jankom, Viktorom, Zikijem, Jelenom i sa mnom, i pomogli nam da doživimo uspehe.

Po mom mišljenju, ono što je bitno za srpski sistem tenisa jeste da se svi udružimo i da probamo da negujemo tu tradiciju tenisa koja se stvorila u poslednjih petnaest-dvadeset godina. Za to nije dovoljno samo da se beleže dobri rezultati, popularnost tenisa je neupitna u Srbiji, ali da bi se održalo i da bi bilo kao fudbal i košarka, potrebno je na klupskom nivou da se nešto promeni.

Kao što rekoh, sada smo usredsređeni na trenere, na stvaranje dobre baze, struke – treneri koji bi mogli da vode talente, koji bi posle imali dobre rezultate na internacionalnom nivou.

Najavio si dokumentarac tokom Australijan opena 2021. godine, posle se pomerao datum objavljivanja, zna li se sada nešto više?

Bilo je nekih promena s obzirom na sve što se izdešavalo prošle godine, malo su se poremetili planovi – nešto je bilo predviđeno, a onda se desilo to što se desilo. Sada se prilagođavamo tome, nemam tačan datum, ali mislim da bi do sredine ove godine trebalo da izađe. Sada se radi montaža, u završnoj je fazi i nadam se da će uskoro da bude objavljen – ima mnogo materijala, dosta toga sam doživeo u svom životu, a treba da odlučimo hoće li biti jedan dokumentarac ili serijal.

Razgovori s Maradonom 

Photo by Graham Denholm/Getty Images

Kako želiš da te ljudi pamte?

Voleo bih da me više pamte po ljudskim osobinama, nadam se više vrlinama nego manama, koje imam, kao i svaki čovek. Trudim se da živim punim plućima, da budem svestan da ima mnogo ljudi koji imaju manje sreće u životu. Moje odrastanje mi je omogućilo da imam tu svest i to da se uvek podsetim na to odakle sam došao.

Sve što imam sada u životu nije dato, morao sam da zaslužim, kao i oni oko mene koji su oko mene i koji su mi pomogli i pomagali mi da živim svoj san. Nadam se da širim pozitivnu energiju ljubiteljima sporta širom sveta, voleo bih da u ljudima budim lepa osećanja kada dolaze da me gledaju i da me pamte kao nekoga kome je stalo do drugih. Naravno, i po rezultatima, oni će ostati tu i biće ih još, nadam se.

U nedavnom intervjuu za Sport klub Bogdan Bogdanović naglasio je koliko su mu značili tvoji saveti. Ti si često spominjao Kobija Brajanta kao nekoga čije su ti reči bile važne, a ko te je još inspirisao?

Prevashodno bih želeo da se zahvalim Bogdanu na lepim rečima, pročitao sam tu izjavu. On je moj prijatelj, poštujem ga i podržavam u svemu što radi – izuzetno dobar momak i fantastičan košarkaš, koji zajedno sa Nikolom Jokićem nosi našu trobojku u NBA ligi. Porazgovaramo kad god imamo priliku, telefonom ili kada se vidimo bilo gde u svetu.

Interesantno je imati uvid u perspektivu drugih sportista – na koji način razmišljaju, kako se treniraju i oporavljaju, kako generalno pristupaju sportu… Ima dosta vezivnih tačaka iako su različiti sportovi, zato sam radoznao i neke stvari pokušavam da implementiram u svoju rutinu. Priroda karijere profesionalnog sportiste jeste takva da mora uvek da se napreduje – ko stagnira, ko ne ulaže napor da napreduje, to znači da nazaduje.

Brojni sportisti su uticali na mene. Spomenuli ste Kobija Brajanta, naravno, a poznavao sam Maradonu – s njim sam se viđao u jednom periodu, više puta smo razgovarali o životu i sportu, dobio sam nekoliko korisnih smernica, kao i od Majkla Džordana. Iz tenisa – Pit Sampras, Andre Agasi, Boris Beker, to su velikani svetskog sporta. Cenim istoriju svakog sporta i cenim to što su oni uradili kako bi sport postao globalno prepoznatljiv.

„Opominjem sebe da ne gledam previše u telefon“

Novak Đoković
Photo by Clive Brunskill/Getty Images

Živiš netipičnim životom, kako uspevaš da pronađeš ravnotežu između posla i porodice?

Nije lako i ne postoji zlatna formula. Kao i svakome ko mnogo putuje zbog prirode posla, imam tih poteškoća, u smislu viđanja sa ženom, decom, majkom, ocem, braćom… Nemam toliko prilike da provodim vreme sa širom porodicom, ni sa užom bogami, evo u Australiji ću verovatno biti oko mesec i po dana. To me boli, zaplačem svaki put kada otputujem. Voleo bih da je to nekad drugačije, ali u svom životu imam mnogo sreće – moje teskobe su nikakve u poređenju s onima koje imaju neki drugi. Trudim se da to osvestim u sebi, ali i dalje stoji da mi mnogo nedostaju.

U konstantnoj sam potrazi za tom ravnotežom, zajedno sa suprugom – nekad mi uspe, nekada ne. Život je takav, kao talasi, nekad ide gore, nekad dole, bitno je da čovek ostane iskren prema sebi i da pokuša da se prilagodi svim okolnostima.

Mnogi mlađi teniseri i sportisti imaju problem da provode previše vremena na telefonu i društvenim mrežama. Kakav je tvoj princip?

Provodim i ja vreme na telefonu. To je nešto što je danas toliko opšteprihvaćeno i normalno, ali nije zdravo uopšte – zračenje, distrakcija, zavisnost od telefona i društvenih mreža. Lično, uživam na instagramu, on je odličan za neke stvari koje ja tražim – volim život kroz slike, tako da mi to prija. Ipak, trudim se da sebe opomenem i da napravim ravnotežu između vremena na tim društvenim mrežama i vremena u pravom društvu, bez tehnologije.

To je danas vrlo teško – na turnirima širom sveta, ljudi su uglavnom na telefonima i nema mnogo interakcije. Drugačije je nego pre dvadesetak godina, kada sam ja krenuo da se bavim profesionalnim tenisom. To nije za pohvalu i definitivno bi moj savet mladim igračima bio da pronađu svoju formulu, i da što manje koriste telefon uveče. To plavo svetlo utiče na spavanje, na to kako se budimo… Ali razumem, danas zbog načina života svi nose telefone – imam periode kada mnogo koristim, imam perioda kada veoma malo. Zavisi od raznih faktora.

„Najmanji mi je problem da kažem ‘izvini’ kada pogrešim“

Ivan Lendl Novak Đoković
Photo by Cameron Spencer/Getty Images

U kontekstu predrasuda prema sportistima iz istočne Evrope, Ivan Lendl imao je drugačiji pristup nego ti, prihvatio je ulogu negativca. S druge strane, ti si potpuno drugačiji – prijatan si, srdačan prema svima… Šta te motiviše da se tako ponašaš?

Nisam uvek! Imam i ja greške u odnosima prema bližnjima, mnogo me puta tolerišu i na terenu i van njega. Imam mnogo ispada i oscilacija, tako da ne bih sada sebe uzdizao u tom kontekstu, da sam ja samo oličenje vrline, daleko od toga. S druge strane, moj stav je da čovek treba da bude otvoren prema životu i prema učenju. Najmanji mi je problem da kažem nekome ’izvini’ ukoliko sam napravio grešku, mislim da je to ljudski. Čovek treba da bude svestan greške i treba malo da se pokaje, to je dobro i zdravo. Posle toga treba da se okrene nova stranica i da se nastavi dalje, jer grešaka će biti još milion. To je jedan momenat koji primećujem u današnjem društvu, pogotovo na zapadu – ljudi su izgubili iskrenost, nisu otvoreni jedni prema drugima, svodi se dosta toga na interese i materijalno, a neke prave vrednosti su zapostavljene.

To je zato što je društvo postavljeno tako – mediji nam svakog dana govore šta treba da kupujemo, da se ponašamo na određeni način, da se plašimo ovoga ili onoga… I u sportu se često nameće ta filozofija ’samo jedan je vredan, svi ostali su gubitnici’, pogotovo u individualnom sportu. Težim i ja uspehu, naravno, ali uspeh je destinacija, treba da se naučimo da uživamo i u putu do tog uspeha, tome treba da se radujemo i to da pamtimo. Trudim se da sebe podsećam da uživam u tom putovanju.

Generalno nam treba više poštovanja prema drugima, više saosećanja za okolnosti kroz koje prolaze drugi ljudi. Recimo, na društvenim mrežama i na tribinama su svi hrabri, ali kada ih sretneš i treba u lice nešto da ti kažu, onda je već malo drugačije.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare