Dodajte onda i Đokovića… Priča o najvišem slem finalisti

Skener 4. maj 20229:31 > 9:35 2 komentara
Kevin Anderson
Guliver Images

-Nemaš uslov, dečko, moraš da staviš još nešto. :uzima dodatak sa pulta, okreće se ka meni: -Ko je ovaj što igra s Đokovićem? -Ma, odraće ga. :okreće se ka gospođi: -Ništa, dodajte onda i tog Đokovića.

Moj drug pogodio je preostala tri para. Kvota na Đokovića bila je 1,02. Ali toga dana u Majamiju 2008. igrao je sa Kevinom Andersonom… Srećom, nisam snimao poziv tog drugara posle pobede tog džigljavog Južnoafrikanca 7:6 (1), 3:6, 6:4. J..i ga, tad nije bilo tako često da se završava koledž, pa da se tek onda igra tenis.

Sa 203 cm, najviši je grend slem finalista u istoriji – izgubio je od Nadala na US openu 2017. i od Đokovića na Vimbldonu 2018. A tek iz osmog pokušaja je prošao četvrto kolo na slemovima, uporan kao mazga.

Baš na tom Vimbldonu 2018. protiv Federera u četvrtfinalu je preokrenuo od 0-2 i meč lopte, kraj tog meča ispratio sam u pres-sali dok je i Đokoviću pogled klizio ka ekranu s rezultatima… Posle je odigrao i onu bleju od meča, laganih 26:24 nad Iznerom u petom setu posle šest sati i 36 minuta.

Na mrežu je izlazio baš ako mora, a nekada ni tad. Jes’ da je samo po dužini igrao, ali znao je da melje kad mu uđeš u mašinu, servisom i forhendom. To ga je i dovelo do petog mesta na svetu. Uzeo je i sedam titula, mada samo jednu veću od serije 250, a nema nijedno finale mastersa.

Potpuno je bizaran podatak da je u periodu 2012-2014. čak dvanaest puta igrao s Tomašom Berdihom. I dvanaest puta izgubio. Neverovatno, jer su imali identičan stil igre, ti mečevi nekada su imali poene koji su delovali kao ne naročito napredna video-igrica… Ravnjače, pa ko izdura duže.

Kevin Anderson
Wang Ying/Guliver Images

Kada je disao u šake između poena, to je činio kao da će se svakog časa ispovraćati, ali to je jedino što nije bilo gospodski kod Andersona. Elokventan, skroman, opušten i ljubazan lik, ne harizmatičan kao neki savremenici, ali ni onaj tip kojeg bi čovek odmah zaboravio.

Inspiracija i za nas obične, iscedio je Kando do poslednje kapi svoj potencijal.

“Kao detetu, tata mi je govorio da se uspeh ne definiše rezultatima, već trudom i žrtvom koje uložiš na putu da postaneš najbolji što možeš”.

Terao bi on i dalje od 36. godine, ali telo mu se izmučilo baš. Ali zato sad, sad će se lakše potegnuti i koja čaša vina dok svira gitaru.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare