Kako se kalio Đokovićev um?

ATP 13. nov 202113:00 6 komentara
Novak Đoković
Photo by Maddie Meyer/Getty Images

„Svaki put kada si ovde gubio u finalu, odmah bi uzvratio na Vimbldonu. Misliš li da će biti teže ovoga puta, ili postoji neka rutina da možeš prilično brzo da okreneš novi list?“

To je pitanje koje je koleginica Karol Bušar postavila Novkaku Đokoviću posle jednog od najtežih poraza u njegovoj karijeri, od Stana Vavrinke u finalu Rolan Garosa 2015.

„Ne, biće vrlo lako. Mislim, odem na Vimbldon i osvojim trofej“, odgovorio je Đoković kroz smeh. Šalio se, ali pogodite šta se dogodilo – malo više od mesec dana kasnije, Novak je u rukama držao vimbldonski trofej.

To je priča Đokovićeve karijere – suoči se sa nevoljama i pobedi ih. Nekoliko godina bio je večiti treći u duopolu Federer-Nadal, samo da bi se konačno probio 2011.

Posle bolnih poraza, brojni sportisti serviraju klišee o tome kako je poraz lekcija koja će ih učiniti boljima, ali Đokovićevu sposobnost da se stvarno momentalno vrati na pravi put posle teškog poraza ne poseduje niko drugi u svetu tenisa.

Mnogo je primera tokom njegove bogate karijere. Nakon što je diskvalifikovan sa US opena 2020. godine, mnogi su se pitali da li je to početak Đokovićevog kraja. Novak je odgovorio tako što je osvojio titulu u Rimu i igrao finale Rolan Garosa, te postavio temelje za još jednu istorijsku sezonu u 2021. godini.

Đoković: Čovek mora da preuzme odgovornost za svoje postupke i životni stil

Novak Đoković
Photo by Justin Setterfield/Getty Images

Najskoriji primer gorenavedenog videli smo na mastersu u Parizu. Posle razarajućeg poraza na US openu, gde je bio na korak do toga da ostvari nezamislivo i da kompletira kalendarski slem, i posle pedesetodnevne pauze, došao je u Bersi i u finalu pobedio Danila Medvedeva, od kojeg je izgubio u Njujorku.

U razgovoru sa srpskim novinarima posle titule u Parizu, Đokovića smo pitali koje su to njegove osobine zaslužne za to što je uspeo da maksimizuje svoj potencijal, i što se tako često vraćao brzo i uspešno posle teških poraza.

„Požrtvovanost i posvećenost definitivno, jer neophodni su. Da bi bio na vrhu ovako zahtevnog individualnog sporta, neophodno je preuzmeš odgovornost za svoje postupke, za životni stil. Sve zavisi od tebe, a sve je važno – od onoga kako i koliko treniraš, s kim se okružuješ, kako jedeš, kako i koliko spavaš. Sve utiče na završni proizvod, tačnije rezultat koji dobiješ na terenu. Imam svest o tome i to je došlo vremenom“, objašnjava Đoković.

„Šalio sam se sa Đokovićem da ima nemački mentalitet“

Igor Četojević
imago Cordon Press Miguelez

Uz sve njegove brojne velike titule, možda će Đokovićevo najveće nasleđe u tenisu biti to što je profesionalizam podigao na nivo na koji niko dotad nije. Igor Četojević, doktor koji je Novaku ustanovio intoleranciju na gluten pred sezonu 2011, imao je blizak uvid u to kako Đokovićev um funkcioniše.

„Uvek je razmišljao na duge staze, vizionarski, i uvek je postavljao pitanje ’zašto ovo radimo?’ Postoji jedan fini izraz koji je kod nas pomalo zaboravljen – vispren. E, takav je Novak, vispren je, brzo uči, funkcionalno upotrebljava znanje. On je veoma bistar i traži odgovore i rešenja za sebe. Ja sam se šalio s njime i govorio sam mu da je za mene on Nemac, po svojoj odgovornosti prema sebi“, rekao je svojevremeno doktor Četojević i dodao:

„Neprestano je učio i radio, i besprekorno je organizovao svoje vreme. On ne preskače trening nikada – tri lopte, tri lopte. I inače u svim poljima života pobede oni koji su organizovaniji, ne nužno i bolji, već dobrom pripremom iskoriste svoj maksimum. Novakov odnos prema sebi je onaj pravi“.

Đoković: Znam da ništa ne znam

Novak Đoković
Antonio Borga

Svoj način razmišljanja Đoković duguje načinu na koji je odrastao i ljudima koji su ga oblikovali u čoveka i tenisera kakav je danas.

„Imao sam veoma dobro odrastanje u smislu ljudi koji su me okruživali, naravno uz podršku mojih roditelja. Kad pričamo o stručnjacima, imao sam Nikija Pilića i Jelenu Genčić, koji su velikani ove igre na svetskom nivou i veliki mentori i učitelji života i sporta. Tako da sam uz njih dosta učio i razvijao se u tenisera i osobu koja sam danas, ali to ne znači da sam savladao gradivo. Znam da (ništa) ne znam! To je jedino što znam, takav mi je stav u životu“, rekao je Đoković citirajući grčkog filozofa Sokrata.

Zato, kada vidite Đokovića da 22 puta igra servis-volej u Parizu sa Danilom Medvedevom, ili kako na mreži osvaja neke od ključnih poena u vimbldonskom finalu, to je posledica njegove spremnosti da se menja.

„Trudim se da budem otvorenog uma, da primenjujem neke novine, da uvrstim druge stvari i detalje – bilo da je to sa treningom, ishranom ili mentalnim pristupom – koji će mi za mali procenat možda poboljšati igru i stanje svesti i emocija na terenu. Imam svoju formulu, ali s druge strane, znam da je ona promenljiva, jer ja sam čovek koji se menja, kao i svi vi“.

Kako su nastali udarci iz nemogućih pozicija?

Miljan Amanović
AlanxGrieves

Tokom karijere, Đoković je osvojio jogu i meditaciju, sa naglaskom na tehnike disanja, promenio je tehniku forhenda i pokret pri servisu. Kondicije radi, nije ulagao napor samo u teretani i na terenu, već se trudio da u program ubaci i plivanje, vožnju biciklom i druge zabavne i kreativne načine da stekne kondiciju. Jedna od stvari koja ga izdvaja od drugih jeste njegove elastičnost i sposobnost da iz punog istezanja pogađa neverovatne udarce, iz na prvi pogled nemogućih pozicija.

„Novaka je fleksibilnost i gibljivost u najvećem delu karijere udaljila od povreda – udarci iz ’nemogućih’ položaja i proklizavanja koje je on imao nekog drugog sportistu sigurno bi doveli do povrede ligamenata i zglobova, ali njegovi mišići su bili toliko izduženi i štitili su telo“, rekao je Miljan Amanović, Novakov dugogodišnji fizioterapeut, o značaju istezanja koje Đoković svakodnevno primenjuje.

Ivanišević: Ume da bude intenzivno za Novakom

Ivanišević Đoković
REUTERS/Hannah McKay

Đoković često kaže da stagniranje znači nazadovanje, tako da ne želi da rizikuje da postane zadovoljan postignutim. Goran Ivanišević, koji je u ulozi Đokovićevog trenera od Vimbldona 2019, priznaje da ponekad može da bude nezgodno raditi s Novakom.

„Kada nešto dovedeš do perfekcije, a on dosta toga ima perfektno, ne može bolje od toga. Onda dolazi do razlika u mišljenju, naših kao trenera i njegovih. On bi drugačije i bolje, a Marjan i ja ga često pitamo ’kako može bolje?’. Kad krenemo: servis, forhend, bekhend, ritern… Eto, ritern mu je najbolji svih vremena, ali i on to koji put misli da može bolje“, rekao je Ivanišević za Sport klub ranije tokom godine i dodao:

„Nije ni poenta da uvek svi imamo isto mišljenje, zato je naš rad i interesantan. Mene on vuče napred, mnogo sam napredovao kao trener i naučio dosta toga novog i drugačijeg. Ali da, zna da bude dosta intenzivno – ja nešto vidim kao perfektno sa strane, a on to ne vidi. Tu onda bude malo nervoze, pogotovo u meču, ali generalno, veoma dobro funkcionišemo“.

Sledeća stanica u Đokovićevoj sada permanentnoj potrazi za novim rekordima jestr ATP finale u Torinu, koje počinje 14. novembra, a najbolji teniser sveta juri šestu titulu.

„Tenis je takav sport da brzo mora da se okrene novi list, da se usredsrediš na naredni izazov, a to je sada Torino. Nema mnogo vremena za slavlje i analizu istorijskih uspeha. To ostavljam drugima. Ne dozvoljavam sebi da se previše opustim… Ovo malo glupo zvuči, naravno da gledam da se opuštam, to je važno, ali ne želim previše da slavim jer brzo dolazi novo takmičenje“, zaključuje Đoković.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare