Kiksevi Đokovića i Nadala: Neprijatno, ne i toliko značajno

ATP 19. apr 202110:00 > 10:09 0 komentara
REUTERS/Eric Gaillard

Potcenjivački se gledalo na masters u Majamiju zato što tamo nije bilo Novaka Đokovića i Rafaela Nadala. U Monte Karlu su obojica bili prisutni, ali su polufinala bila slična, s tom razlikom što su sada priliku iskoristili oni koji su „po redu“ favorita – Stefanos Cicipas i Andrej Rubljov.

Koliko su porazi Đokovića i Nadala važni pred nastavak sezone na šljaci? Na osnovu prošlosti, ne mnogo, pogotovo ako već naredne nedelje u Beogradu i Barseloni uspeju da podignu nivo igre. Uostalom, do završnice ni jedan ni drugi nisu stigli ni 2019. godine u Kneževini.

Novak Đoković – poraz od neočekivanog rivala

Novak Đoković
Photo by Alexander Hassenstein/Getty Images

Bio sam siguran da će Novak relativno lako izaći na kraj s Janikom Sinerom. Jednostavno, znao je koliku opasnost Italijan predstavlja, i nije sebi dozvolio da bude bilo šta osim maksimalno koncentrisan.

Takođe, i sadašnji stil igre koji Siner gaji odgovara Đokoviću. Mladi Italijan ima snažne udarce, konstantan je i agresivan, ali nema mnogo varijacija u igri. Novak, koji voli da koristi brzinu lopte protivnika, oseća se potpuno komforno kada rival igra pravolinijski, skoro isključivo po širini i bez mnogo promena ritma. U duelu sa Sinerom, Novakova defanziva je bila besprekorno, a kada je napadao, umešno je otvarao teren. Na kraju – 6:4, 6:2.

Pred duel sa Danom Evansom, pretpostavljao sam da Novak neće igrati ni približno dobro kao u duelu sa Sinerom, ali sam pobedu očekivao. Do sedmice u Kneževini, 30-godišnji Britanac nije imao skoro nikakvog uspeha na šljaci, a sada je stigao do polufinala.

U susretu sa Đokovićem, Evans je odigrao i hrabro i taktički pametno. Niskim slajsovima, koji su mu i inače odlika u igri, terao je Đokovića da sâm generiše snagu forhendom iz nezgodnih pozicija. Bilo je hladno, uslovi spori, a po takvom terenu, Novak je i u prošlosti imao problema da probije suparnike koji su primenjivali taktiku sličnu Evansovoj.

Kada je Đoković u udarcu i igra sa samopouzdanjem, ni to nije problem. Ipak, to nije bio slučaj u duelu s Evansom. Statistika često nije ilustrativan pokazatelj, ali sada jeste: Đoković je napravio 45 neiznuđenih grešaka u dva seta. Odavno nisam video Novakov gori meč, a da je istovremeno očigledno da je mentalno potpuno prisutan i motivisan da pobedi (u tom smislu, ne računam meč sa Sonegom u Beču prošle godine).

Osim što je bio strpljiv, Evans je unosio taman toliko agresivnosti da i na tom polju učini da se Đoković oseti nekomforno: povremeni izlasci na mrežu, kojima je u prvom kolu mučio i Lajovića, ali i dve-tri bekhend paralele, koje su zaista retkost u njegovom repertoaru. Da pobeda nije bila slučajna, Evans je dokazao time što je sutradan dobio i Gofena, pre nego što je u polufinalu ispao od Cicipasa.

„Veoma je nepredvidljiv, razmontirao je moju igru“, odao je Đoković priznanje Evansu, koji je poručio da će i deci i unucima pričati kako je pobedio svetskog broja jedan.

Novak nema mnogo razloga za brigu

Ni sâm Đoković nije mogao da veruje kako je odigrao – na konferenciji za medije manje je bio nervozan, a više iznenađen, kao da nije mogao da se načudi svojoj lošoj igri.

Povezane vesti

„Ne pamtim da sam ovoliko loše odigrao u poslednjih nekoliko godina. Gledaću da izvučem pouke, a definitivno ih ima mnogo, pošto skoro ništa nije funkcionisalo. Nema mnogo pozitivnih stvari danas, užasno moje izdanje. Moram ovo da prihvatim i da progutam gorčinu koju osećam“, rekao je Novak.

Uprkos svemu tome, Đoković je došao do set lopte za 1-1. Međutim, poslao je bekhend u mrežu – jedan obični, reli bekhend, pre kojeg Evans nije pritisnuo, niti je Novak želeo da pritisne rivala njime. Taj poen bio je meč u malom – Đoković, čak i kada igra loše, obično izvuče iz sebe nešto dodatno za najvažnije poene. Sada nije: osim spomenutog poena, na 5:5 je napravio duplu grešku na brejk lopti, i to su samo neki primeri.

Na kraju, poraz 6:4, 7:5 logična je posledica, ali ne i nešto što bi trebalo da zabrine Đokovićeve navijače pred nastavak sezone.

Đoković je bio Nadal, a Nadal je bio Đoković

Rafael Nadal
Photo by Alexander Hassenstein/Getty Images

U porazu od Evansa, Novak nije bio besan, nijednom čak nije ni došao u iskušenje da slomi reket. Nismo navikli to da vidimo od Đokovića kada mu ne ide – samo je pred poslednji gem ironično komunicirao sa svojima ljudima u loži.

Na pitanje zašto je izostala malo burnija reakcija koju često vidimo u takvim situacijama, Đoković je odgovorio:

„Ne znam… Sve je loše bilo. Nisam se uopšte osećao dobro u svojoj koži, i gledao sam da budem što više u sebi, jer su mi i misli i pokreti išli na sve strane. Probao sam da budem koncentrisan znajući da je i on temperamentan, da voli da se bodri. Nisam osetio da mi je to potrebno. Možda bi bilo dobro da sam to uradio, ne znam, nemam pojma. Nezahvalno je sad premotavati film“.

Možda bi bilo dobro da je Novak to uradio. Ipak, Nadal jeste i nije mu pomoglo. Španac najčešće frustraciju čuva u sebi i retko se ekspresivno nervira, pa je utoliko bilo neobičnije njegovo ponašanje u porazu od Andreja Rubljova u četvrtfinalu (6:2, 4:6, 6:2).

U prve dve runde Nadal nije imao pravi test – Delbonis je bio impresioniran samim Rafinim prisustvom, a Dimitrova je mučio zub, pa je izostao iole jači otpor. Onda je na red došao sudar sa Rubljovom, koji je u prethodnom periodu akumulirao mnogo samopouzdanja brojnim pobedama. To se i videlo.

Od samog starta Rafa je bio nervozan – dva-tri puta je posle završetka poena udario lopticu u besu, s rukama na kukovima u neverici gledao ka loži, držao lice u šakama, dao sebi oduška uzvikom frustracije posle još jednog promašenog bekhenda.

„Viknuo sam tada, bio sam umoran od toga što pravim toliko neiznuđenih grešaka“, priznao je Rafa.

Rafin pad – bekhend i servis

Rafael Nadal
Photo by Alexander Hassenstein/Getty Images

Upravo je Nadalov bekhend bio neprepoznatljiv. Kada se prave kompilacije Rafinih poena, to će obično biti vineri forhendom, njegov čuveni laso, ili neki pasing iz kontre. Međutim, bekhend je taj koji čvrstom čini tvrđavu Nadalove igre, pogotovo na šljaci. Sada to nije bio slučaj, iz dva razloga: Rubljov je sve vreme snažnim udarcima (Andrej drugačije ni ne može) forsirao bekhend Nadala (62 posto udaraca s osnovne linije išli su u tu stranu), a Rafa je pravio nekarakteristično mnogo grešaka i iz neutralnih pozicija. Otuda i onaj uzvik.

Drugi aspekt igre koji je upadao u oči jeste servis. Nadal je napravio pet duplih grešaka u prvom setu, a ukupno sedam – najviše u poslednjih tri i po godine. Bilo je bolno očigledno, i Rafa je u servisu pronašao osnovni uzrok poraza.

„Danas mi je servis bio katastrofalan. Ne razumem zašto, pošto na treninzima nisam imao nikakvih problema“, kaže Nadal.

Potom je usledilo objašnjenje koje mi se posebno dopalo, i koje treba da uzimate u obzir kada gledate mečeve: tenis je igra u kojoj je sve međuzavisno. Npr, koncentracija zavisi od mentalne pripreme, ali i od fizičke; ako si mentalno jak, izvući ćeš više i iz sebe fizički, a ako si nabio kondiciju, veća je verovatnoća ćeš duže biti koncentrisan. Na tom tragu, evo Rafinih reči:

„Takav servis utiče na ostatak igre. Kada serviraš bez samopouzdanja, onda se samo usredsrediš na to da pokušaš dobro da odserviraš, i više ne razmišljaš gde ćeš poslati loptu tokom poena. Ne uspevaš na pravi način da pripremiš poen“.

Sve navedeno jeste jedna strana medalje, a druga je izvanredna igra Rubljova. Pre svega, emotivna zrelost – ne samo u meču s Nadalom, nego i u duelu s Bautistom, uspeo je da iskontroliše emocije posle gubitka drugog seta, pa da u trećem navali još jače.

Šta sad?

Novak Đoković
Photo by Julian Finney/Getty Images

Tradicionalno, Monte Karlo može i ne mora da bude barometar za ono što će Đoković i Nadal uraditi u sezoni na šljaci.

Nadal jeste 11 puta osvajao trofej, i samo je jednom u karijeri pre ovog puta ispao pre četvrtfinala, 2003. godine. Međutim, te 2014. godine, kada je izgubio od Ferera u četvrtfinalu u dva seta, Rafa je slavio u Madridu, igrao finale Rima i osvojio Rolan Garos.

Đoković je dvostruki šampion u Monte Karlu (2013, 2015), ali pre svog jedinog trofeja na Rolan Garosu (2016), ispao je od Jiržija Veselog u svom prvom meču u Monte Karlu. Potom je, pre slavlja u Parizu, osvojio Madrid i igrao finale u Rimu.

Rafael Nadal
Photo by Clive Brunskill/Getty Images

Situacija je sad drugačija utoliko što su obojica stariji – Novak u maju puni 34, a Rafael u junu 35 godina. Mastersi svakako već neko vreme nisu isključivo njihovo kraljevstvo, ali su i dalje favoriti.

Ono što je isključivo još njihovo jesu grend slemovi i zato poraze Đokovića i Nadala u Monaku treba posmatrati kroz prizmu Rolan Garosa. A do Pariza ima još četrdeset dana i nekoliko turnira.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!