Mnogo ničega

Skener 26. jan 20237:30 2 komentara
Sport klub

To je konstatovala koleginica Jovana dok smo napuštali Werribee Open Range Zoo. Diskutabilno je da se “mnogo” može upotrebiti u bilo kom kontekstu za safari/zoo vrt do kojeg nam je trebalo oko sat i po u jednom smeru i koji nije ispunio očekivanja.

Bio sam u Taronga zoo vrtu u Sidneju, koji je savršen, i znao sam da će teško biti nadmašen, ali nisam ni očekivao da će bilo koju životinju biti komplikovano pronaći. Barem u onom deli obilaska koji smo obavili sami, na nogama.

Prvi deo, safari tipa, bio je zanimljiv, pre svega zahvaljujući duhovitom i šarmantnom vodiču Kajlu. Bile su sve to životinje koje smo ranije videli, ali Kajl nam je izneo neke zabavne podatke koji ili nismo nikad znali ili smo ih zaboravili.

Sport klub

Nilski konji ne umeju da plivaju, a mongolski divlji konj smatrao se izumrlom vrstom dok ih nisu pronašli trinaest u Zoološkom vrtu u Rusiji, i odatle ih “oživeli”. Razbio je Kajl i dve česte zablude: u grbi kamile nije voda, već mast koji koristi kao rezervu kad nema hrane, a rog nosoroga nema nikakva posebna lekovita svojstva, već je sačinjen od keratina, proteina koji se nalazi i u našim noktima i kosi. Da, nosorozi imaju vrlo slab vid i veoma dobar sluh.

“I ‘thick-skinned’ su, možete da ih vređate koliko hoćete”. Bila je to igra reči, stvar u kojoj posebno uživam – nosorozi bukvalno imaju debelu kožu, a izraz “debelokožac” koristi se kada nekoga ne dotiču uvrede.

Žirafa ima sedam pršljenova, isto kao i ljudi, i ljubičast jezik, a nijedna zebra nema iste šare – kada beže od predatora, šare im se stope tako da izgledaju kao zamućena slika na TV-u. Tako zavaravaju trag.

Sport klub

Dok se vozimo autobusom, Kajl nastavlja svoju priču: noj nema zube i guta kamenje, koje onda razbija drugu hranu i pomaže u varenju. Ipak, najimpresivniji mi je bio podatak o vrsti antilopa koja je najveća na svetu i teži 600-650 kilograma. E, ona takva može da skoči i tri metra u visinu iz mesta. Svaka čast!

Bio je to interesantan uvod i očekivali smo da ostatak posete može da bude samo bolji, ali…

“Ja ako sam dve životinje video, ubij me”, konstatovao je kolega Bećagović.

I zaista, ili ih nigde nije bilo, ili negde u daljini. Drago mi je što su kolege videle koale, koje nisu baš karaktera kakav im po reputaciji pripada – daleko su od slatkih i druželjubivih.

Sport klub

Wallaby – životinja koja liči na kengura, samo je manja – jedini je bio raspoložen da nam se pokaže, a žao mi je što nije bilo vombata, moje omiljene australijske životinje.

Sve skupa, mogli smo i pametnije provesti jedan od retkih momenata predaha, ali bar smo malo promenili ambijent i udahnuli svežeg vazduha pre nego što se vratimo onome što ipak najviše volimo – tenisu.

Još polufinala, sledi ono najbolje i najvažnije.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare