Odavno sa manje vere u pobedu i sa lošijom energijom nije Novak Đoković odigrao jedan tako važan meč kao što se dogodilo u utorak uveče na stadionu Filip Šatrije. Ishod je zato i logičan, a pobeda Rafaela Nadala čista kao suza – 6:2, 4:6, 6:2, 7:6 (7-4).
Počnimo od osnovnog razloga Đokovićevog poraza – igre i stava Kralja Šljake, čoveka koji sada može da namiriše i 14. krunu u Parizu.
U prošlogodišnjem polufinalu, Nadal je u ključnim momentima mnogo poklanjao bekhendom, a sada je od samog starta zategao taj udarac. Sve naslove pokupiće vineri forhend paralelom iz prvog seta – verovatno i zasluženo – ali ne sme da prođe nezapaženo činjenica da je Španac prvu neiznuđenu grešku bekhendom napravio u prvom gemu drugog seta.
Naročito je korisna bila bekhend paralela – ne prejaka, ali uvek precizna, kojom je Nadal držao Đokovića u neizvesnosti na koju će stranu lopta i često upravo tim udarcem stvarao poziciju za konačni napad. Možda su mu i potencijalni problemi sa stopalom pomogli da ima jasnu ideju jer, kako je rekao španskim novinarima, „nije imao plan B“.
Na drugoj strani mreže, Novakov bekhend je bio neprepoznatljiv i tada i tokom većeg dela meča – zato je nekako i prikladno što je jednu od set lopti da odvede meč u peti set prokockao lenjim bekhendom u mrežu na neutralnu loptu rivala, a drugu tako što je napao bekhend paralelom isuviše plitko, na servis liniju, i kažnjen je pasingom.
Nije prvi put u poslednje vreme, a ni u velikim mečevima, da Đoković odmah na startu gubi servis i tako je od prvog gema u poziciji da juri. Tako je bilo prethodne dve godine s Nadalom na Rolan Garosu, tako je bilo s Medvedevom na US openu, a malo je nedostajalo da bude i s Beretinijem na Vimbldonu, ali je Italijan bio još nervozniji.
Mnogo se govorilo o tome da Đokoviću odgovara večernji termin, ali kada su sporiji uslovi, još je teže probiti rivala na osnovnoj liniji. Novak nije ušao u onu svoju zonu u kojoj otvara teren i po oštrim uglovima tera Nadala izvan terena – ne, kada je napadao, prečesto se svodilo na snagu i napade po širini, a tako se protiv Španca ne može uspeti u kontiniutetu. Nadalove lopte, s druge strane, snažnije su u napadu, i to se videlo.
„Uopšte nisam saglasan sa time da meni više odgovaraju večernji uslovi. I pre dve godine smo igrali u sličnim uslovima, pa me je počistio s terena“, rekao je Đoković.
Pre meča, trener Goran Ivanišević rekao je nekoliko stvari: da Novak treba dobro da počne, da ne troši energiju na okolne stvari i pričanje s ložom, kao i da je dobro što će publika biti protiv Novaka.
Loše je počeo. Nije mnogo pričao sa ložom, ali je u Novakovom stavu – naročito u finišu četvrtog seta – bilo rezignacije kakva dugo nije viđena od njega na takvoj pozornici. I tokom celog meča je više nego uobičajeno odmahivao glavom i slegao ramenima posle grešaka, nije bilo one vatre, „drajva“ što kažu Englezi.
Atmosfera na Filip Šatrijeu nije se mogla porediti sa onom koju je Đoković proživljavao protiv Federera u Njujorku i na Vimbldonu, ali je više negativno uticala na Novaka nego tada. Toliko, da je srpskim novinarima bez direktnog pitanja o ambijentu, rekao sledeće:
„Šteta. Imao sam dve set lopte, svoj servis. Publika je preokrenula meč, ona je bila 99,9% na njegovoj strani i to je to, nema šta. Oni su ga podigli u tim momentima kada je trebalo. Ovo meč sa velikim značajem, svestan sam toga i naravno da je uvek razočaranje veliko kada izgubiš od najvećeg rivala“, kaže Đoković.
Istina, u četvrtom setu je stvarno bila fudbalska atmosfera, pogotovo kada je Rafa krenuo da se vraća, ali u prva tri je bilo podnošljivo, pogotovo uzevši u obzir brojne prethodne Đokovićeve velike mečeve.
Jedini put kada je Novak otvarao teren kako ume, raširio ramena i savršeno se nameštao na udarce, bio je taj period preokreta u drugom setu. U četvrtom, iako je rano napravio brejk, održavao ga je na krilima povećanog procenta prvog servisa, i već od sredine seta je bilo jasno da Nadal opet drži kontrolu kada se razvije poen sa osnovne linije.
Veoma dobro je Đoković servirao i u gemu na 5:3 u četvrtom setu – koji jeftin poen, dobre pozicije za drugi udarac, ali ni taj vetar u leđa koji je sebi dao nije Novak uspeo da iskoristi da dođe do cilja u četvrtom setu.
Jednostavno, mnogo je krvavije Đoković morao da radi za sve od Nadala – ako je u prvom setu Rafa bio bez greške, treći je dobio prebrzo i prelako bez napora koji je tipično potreban da se dobiju setovi u njihovim okršajima. A posle drugog seta, osećalo se da bi moglo da se okrene na Novakovu stranu, ali kao i toliko puta tokom karijere – to je ono što mu je Toni Nadal govorio od rane mladosti – Rafa je bio spreman da iskoristi nešto „ravniji“ početak seta i da potpune preotme psihičko preimućstvo.
Taj brejk je verovatno bio savršena ilustracija toga da je Novak napade forsirao više po širini i da nije bio dovoljno komforan da otvara teren. Rezultovalo je greškama koje su ga odvele u kanal 6-1, tada je ruka puštena, ali bilo je kasno.
Posle skoro četiri i po sata sa Feliksom Ože-Alijasimom, Nadal je bez ikakvih problema izdržao i više od četiri sata sa Đokovićem. U kontekstu priče o stopalu i „potencijalnom poslednjem meču na Rolan Garosu u karijeri“, možda deluje malo i nekorektno prema suparnicima – u stilu „jedva sam tu, a opet vas dobijam“.
„Nisam video nikakve probleme. Nisam video problem sa povredama, nije prvi put da se podigne kada je povređen, kada jedva hoda, a onda brzo izađe 100 posto spreman. Uradio je to mnogo puta u karijeri“, rekao je Đoković kada su ga upitali za Rafino fizičko stanje.
Pomalo me je podsetio meč na njihovo finale US opena 2010. godine, ili na te mečeve kada je još Novak stremio ka tome da razbije duopol Nadala i Federera. Periodi briljantne Đokovićeve igre, neki blistavi udarci, ali previše oscilacija i protivnik koji je čvrst kao zid i spreman da uđe i kroz prozor koji je i najmanje otvoren.
Zverev u polufinalu, pa neko od četvorke Čilić, Rubljov, Rune, Rud u finalu. Treba čudo da se dogodi pa da Rafael Nadal ne podigne u nedelju svoj 22. grend slem pehar.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare