Prvak iz drugog plana i zašto Siner „nije ljudsko biće“?

ATP 5. apr 202112:01 2 komentara
Hubert Hurkač
Photo by Matthew Stockman/Getty Images

Osnovno pitanje pred prvi masters u sezoni nije bilo ko će osvojiti titulu, već kako će turnir izgledati bez Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i Dominika Tima, kao i bez povratnika Rodžera Federera. U vrlo specifičnim okolnostima – ispit je položen.

„Svi mi iz mlađe generacije probali smo da damo sve od sebe. Nadam se da su gledaoci uživali i da im se dopalo. Janik (Siner) je sjajan za sport, bilo je tu i mnogo dobrih igrača. Nije na meni da sudim, ali nadam se da smo opravdali očekivanja“, izjavio je posle pobede u finalu Hubert Hurkač.

Neočekivani šampion iz Vroclava

Hubert Hurkač
Photo by Matthew Stockman/Getty Images

Momak rođen 1997. godine jedan je od članova NextGen ekipe o kojoj se mnogo govorilo i za koju se, eto, čak i skovao poseban termin.

Poezane vesti

O njemu se nije toliko glasno govorilo i naširoko pisalo kao o nekim drugima iz dva razloga: nije bljesnuo tako brzo i nema iza sebe moćan tim za odnose s javnošću.

Hurkača zasluženo prati reputacija da je blag karakter. Legendarni poljski teniser Vojteh Fibak, koji je kratko sarađivao i s Novakom Đokovićem, rekao je da je Hubert previše fin i da na terenu nekada mora da bude drskiji.

Znalo se da će Majami biti prilika za sve, s obzirom na to da nisu igrali Đoković, Nadal i Tim. Na Hurkača niko nije računao ozbiljno, a to je poželjno u ovakvim situacijama. Na Floridi je proveo skoro pola godine trenirajući, a na početku godine osvojio je i trofej u Delrej Biču.

Sada je osvojio i Majami, a u datim okolnostima, put nije mogao da bude teži: Kudla, Šapovalov, Raonić, Cicipas, Rubljov i u finalu Janik Siner.

Mentalna stabilnost i taktička raznovrsnost

Hurkač je miran čovek koji nije žurio ni na jednom koraku, ali čak je i njegov trener Kreg Bojnton tokom turnira u Majamiju priznao da je Hubert postao pomalo nestrpljiv u očekivanju velikog proboja. Bojnton, koji je radio sa Džimom Kurijerom, Mardijem Fišom i Džonom Iznerom, istakao je da je posebno zadovoljan Hurkačevim mentalitetom u Majamiju.

Dobio je sva četiri taj brejka koja je igrao, a u duelima sa Raonićem i Cicipasom uspeo je da preokrene od seta zaostatka. Jednako važno, kada su periodi nervoze nailazili, ostajao je staložen i uspevao da odgovori na izazov. Tako je bilo u polufinalu s Rubljovom i u finalu sa Sinerom, u setovima kada je imao dva brejka prednosti, pa gubio jedan, da bi ipak osvojio set.

U tim trenucima servis je dolazio u pomoć i 196 cm visoki Hurkač pokazao je i konstantnost i raznovrsnost pri početnom udarcu. Ipak, ono što je najviše impresioniralo svakog gledaoca tokom prethodnih desetak dana jeste Hubertova stabilnost u defanzivi. Hurkačevi protivnici često su pravili veliki broj neiznuđenih grešaka (recimo, Sinerovih 39 u finalu), ali statistički; u realnosti, te greške bile su na sredini između neiznuđenih i iznuđenih, s obzirom na to na koliko ih je Hurkač dodatnih udaraca terao. Prvi viner s osnovne linije u finalu napravio je tek posle 56 minuta igre.

Stilom igre sad Hubert podseća pomalo na Zvereva, s tim što se ne stidi i da izađe napred i što ipak nešto češće prelazi u ofanzivu. To se najbolje videlo u duelu s Rubljovom, kada Hurkač nije dozvoljavao Rusu da diktira ritam, već ga je oterao iza osnovne linije, a to je pozicija u kojoj se Andrej ne oseća komforno.

Šta dalje za Hubija?

Hubert Hurkač
Photo by Matthew Stockman/Getty Images

Tom taktičkom raznovrsnošću Hurkač je podsetio na svoju zemljakinju Igu Švjontek, osvajačicu Rolan Garosa. Takođe, utisak je da, iako se i dalje oslanja na napade ravnim udarcima, Hurkač sada ipak igra sa više spina.

Sledeće pitanje, kao i uvek u ovakvim situacijama, može li Hurkač ovakve igre da ponavlja redovnije? Ima kontinuitet rada s istim trenerom, sad se probio i do 16. mesta na svetu, a velika titula poput mastersa daće mu i dodatno samopouzdanje. S obzirom na prilagodljivost u stilu igre, Hurkač je teniser koji ima potencijal da igra dobro na svim podlogama.

Sada je pitanje kako će se izboriti sa drukčijom vrstom pažnje, sa fizičkim izazovima igranja više mečeva na tri dobijena seta (zasad je samo jednom prošao do trećeg kola na nekom od grend slem turnira). I, najveće pitanje od svih, koje ne važi samo za njega, jeste – kontinuitet? Možda mu više spina na udarcima pomogne da ostane u mečevima i kada mu ne ide baš najbolje. U svakom slučaju, dobili smo još jednog odličnog igrača s kojim moramo računati na važnim turnirima.

Janik Siner – budući broj jedan?

Gledajući 19-godišnjaka iz Tirola, ne samo u Majamiju, ne možemo se oteti utisku da gledamo budućeg broja jedan. Ono što Sinera momentalno izdvaja u odnosu na ostale jeste mentalni sklop. Od mlađih, po stavu prema tenisu najbliži mu je Cicipas, a nije preterano reći ako u tom smislu podseća na Nadala kao tinejdžera. Razmišlja na duge staze, svaki potez mu je promišljen, želi najbolje moguće rezultate, ali nigde ne žuri.

„Momak zaista ima nešto posebno u sebi, naročito u ključnim trenucima“.

To su reči Roberta Bautiste Aguta, čoveka koji je u Majamiju izludeo Medvedeva i naterao ga da slomi reket u besu. Nije Medvedev prvi čovek kojem se to desilo kad igra s Bautistom, i najboljem na svetu Novaku Đokoviću nije baš prijatno kad vidi Španca s druge strane mreže. E, takvog Bautistu, koncentrisanog i motivisanog, Siner je ove godine dvaput dobio u mentalno i fizički teškim bitkama u tri seta – prvo u Dubaiju, a sada i u Majamiju.

Pozitivan ishod je, logično, poželjan i važan. Ipak, u tim dvema pobedama, jednako impresivno bilo je to što Siner nijednog trenutka nije odustao niti odlutao s fokusom. U Majamiju je imao i malo sreće pri nekim udarcima, ali izvući se iz kanala protiv Bautiste (set i brejk zaostatka), to zaista nije nešto što inače stoji u opisu teniskih kvaliteta tinejdžera.

Osim ako nije poseban tinejdžer, kao što je slučaj sa Sinerom. Više puta je tokom sedmice isticao da je zadovoljan time što on diktira poene. Rekao je da će biti tako i u budućnosti i da će nešto eventualno menjati i prilagođavati tek kad bude potpuno komforan s takvim načinom igre.

„Ti nisi ljudsko biće“

Aleksander Bublik
Photo by Michael Reaves/Getty Images

Poslednjih meseci poboljšao je kretanje, sledstveno i defanzivu – u Majamiju smo nekoliko puta videli divne forhend dijagonale iz punog trka, skoro pa u đokovićevskom maniru. Na drugom servisu još mora da se radi, a mnogima u oko upadaju izrazito ravni udarci Sinera i pitaju se da li je takva igra održiva na duge staze.

Stručnjaci već neko vreme govore o snazi i fleksibilnosti njegovog ručnog zgloba. To znači da može da smanji broj grešaka tamo gde bi mnogi grešili znatno više. Ipak, jasno je da i Siner nastoji da postane raznovrsniji – na primer, slajs je daleko od savršenog, ali u poslednje vreme koristi ga znatno češće nego ranije.

„Ti nisi ljudsko biće. Imaš 15 godina i igraš ovako“, rekao je Saša Bublik na mreži Sineru posle poraza.

Uz glavu kakvu Siner ima, kao teniski fanatik, veoma sam uzbuđen da vidim koje će biti sledeće poglavlje u njegovom igračkom razvoju. Već sad mirne duše mogu da kažem da sam siguran da će biti top 5, a izvesno i svetski broj jedan.

Šta smo još videli u Majamiju?

Andrej Rubljov
Photo by Michael Reaves/Getty Images

Lično, najviše su me razočarali Stefanos Cicipas i Andrej Rubljov.

Rus, koji blista na turnirima iz serije 500, dopustio je sebi da ga pritisak preplavi kad je bio vrlo blizu velike titule. Ipak, to je rizik s njegovim, izrazito ravnim stilom igre. Takođe, utiska sam da bi Rubljov morao da bude bolji u defanzivi s obzirom na to koliko je brz – ukoliko vineri ne pljušte, Andrej ima igračke predispozicije da zaigra malo defanzivnije. Ni fizička sprema, na kojoj nesumnjivo mora da radi, ne bi smela da bude problem u mečevima na dva dobijena seta.

Baš kao i Rubljova, i Cicipasa je eliminisao Hurkač. Očekivao sam gladnijeg Grka, i očekivao sam da, uzevši u obzir već pozamašno iskustvo, bolje prepoznaje važne momente i prilike. Neprestano imam utisak da je Stefanos jako blizu kvalitativnog iskoraka, ali taj iskorak nikako da se dogodi. Majami je zaista bio savršena prilika, prilika koja je propuštena.

*Može li Medvedev da ugrozi Đokovića na mestu broj 1?

U porazu od Bautiste, Danil Medvedev opet je pokazao nestrpljivu stranu svog karaktera. Uspeva uglavnom da je obuzda, ali i dalje nekada krene nizbrdo s pokvarenom ručnom kočnicom. Sad je drugi na svetu, i pritisak je specifičan, a sigurno mu je negde u zadnjem delu mozga stajala informacija da na Floridi može da zaradi mnogo bodova i da čak izazove i Đokovića u borbi za prvo mesto.

Aleksander Zverev delovao je preumorno u porazu od Emila Rusuvuorija, još jednog mladića koji u poslednje vreme pravi solidne rezultate.

Spomenuo sam već Aleksandera Bublika. Zaista, ako još niste gledali tog momka, vreme je. Pomnije sam počeo da ga pratim posle Rolan Garosa 2019, kad umalo nije uterao Tima u peti set. Servisi ispod ruke, munje od forhenda, izlasci na mrežu – gomila vinera za špice, i jednako velika gomila grešaka. Zabavno je. a sad je stigao i do četvrtfinala.

Od njega je izgubio Laslo Đere, dok je Dušana Lajovića zaustavio Frensis Tijafo uprkos tome što je Duci prvi set dobio 6:1. Šteta, jer je imao Lajović nekoliko poena koji su bili de fakto meč lopte.

Za kraj – Sebastijan Korda. Još ga nisam dovoljno gledao da bih dao detaljniji sud, ali 20-godišnjak je sada dobio Fonjinija, Karaceva i Švarcmana, pre nego što je u tesnom meču izgubio od Rubljova. Sin Petra Korde, osvajača Australijan opena 1996. godine, ističe koliko su mu značili saveti Andrea Agasija, prevashodno s mentalnog aspekta. Lepo ga je gledati, i on je još jedan dokaz da se imalo mnogo toga vrednog videti na Floridi ove godine, uprkos tome što su najbolji izostali.

A sad – šljaka.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare