Hladno je i vetrovito popodne u Beogradu, a skoro dve hiljade ljudi je na tribinama stadiona u okviru Novak tenis centra. „On bi trebalo da je sledeća velika stvar“, stariji čovek sa naočarima razgovarao je sa svojim prijateljem i prstom pokazivao na Holgera Runea (19).
Na terenu, tinejdžer iz Danske je sa lakoćom pobeđivao Kristijana Garina. Posle pobede, našli smo se u klubu koji je tik uz teren. Rune poseduje retku kombinaciju – pomalo je stidljiv, ali iz njega isijava samopouzdanje.
„Neću biti zadovoljan dok ne postanem broj jedan na svetu“, rekao je Rune u intervjuu za Sport klub.
Takođe, mladi danski teniser govorio je o kratkoročnim ciljevima, timu oko sebe, savetima koje je dobio od Novaka Đokovića i poboljšanjima koje je potrebno da napravi kako bi ispunio svoje ciljeve.
„Moram da budem hladnokrvan, gubiš čim pokažeš slabost“
Ako bi te neko ko površno prati tenis i ko te nikada nije gledao pitao da objasniš svoj stil igre, kako bi to uradio?
„Hm… Rekao bih da igram agresivno s osnovne linije, da volim da izlazim na mrežu i da igram sa pravim stavom i karakterom.“
U kojim segmentima igre bi trebalo najviše da napreduješ kako bi napravio iskorak?
„Moram da budem hladnokrvan pod pritiskom, da ne gubim glavu. Mnogo radim na tome. Na ATP turu, sa profesionalcima, ne smem da poklanjam poene zato što sam ljut. Dakle, treba da budem staložen, koncentrisan i da mislim jedino o sadašnjem trenutku. Znam da je to jedini put da postanem bolji. Na pravom sam putu, preda mnom je još mnogo rada, ali da je lako, svako bi se bavio ovim poslom. “
Kako radiš na mentalnom aspektu igre – imaš li neke tehnike, pomaže li ti neko?
„Govorim sebi da ne pokazujem slabost. U suprotnom, skoro siguran je poraz, jer protivnik onda dobije više energije. U današnjem meču (pobeda nad Kristijanom Garinom na Srbija openu) je Garin pokazivao dosta slabosti kada je besneo, a to je meni samo dalo dodatni podstrek, da igram s još više energije i još bolje. Mislim da je to važan faktor, malo da teniser ima lice kao da igra poker.“
„Lars me drži disciplinovanim, moram da slušam“
Kolika je uloga tvoje mame Aneke u tvojoj karijeri?
„Ogromna. Podržava me od dana jedan u teniskoj karijeri. Pomaže mi psihički, ali i na terenu. Bez nje ne bih bio ovo što jesam. Ne bih bio ni rođen, naravno, ha-ha. Gura me do mojih granica, dobro funkcionišemo. Mama i moj teniski trener Lars (Kristensen) su uz mene. Oni me najbolje poznaju, znaju koji je moj nivo igre i znaju šta je potrebno da dođem do vrha. Mislim da mogu da budem najbolji na svetu, ali kao što sam rekao, neće biti lako. Ipak, spreman sam da idem ka tome, to je moj san, to želim.“
Kako bi opisao svoj odnos sa Larsom, šta je to što želiš da dobiješ od trenera?
„Lars se stara o tome da budem disciplinovan sve vreme. Radostan sam dečko, volim i da se zabavljam na terenu. Mislim da i toga mora da ima, da uživam i da se zabavljam, jer ću biti na Turu petnaest i više godina. Istovremeno, ako želiš da budeš dobar koliko ja želim da budem, onda je i disciplina važna. Moram da nastavim da slušam – vrlo sam mlad i ako rano prestanem da slušam, neće na dobro da izađe. Moram da budem otvorenog uma.“
Dosta smo govorili o mentalnom aspektu tenisa, ali kada je reč o samoj igri, šta je sledeći korak za tebe?
„Želim da imam svoj stil igre, stil kojeg se držim, a ne kao junior. Recimo, odigram drop šot da dobijem brzo poen, ali izgubićeš takav poen u 70 posto slučajeva. Treba da odradim posao revnosno i do kraja, onda taj duži put zapravo postaje kraći.“
„U Njujorku sam zaradio Novakovo poštovanje“
Već nekoliko puta si govorio o savetima koje ti je Novak Đoković dao – koji su oni konkretno bili?
„Posle našeg meča na US openu, bio je veoma iznenađen što se nisam povukao uprkos grčevima. Mislim da sam tada zaradio njegovo poštovanje, što nije lako, jer je on najbolji na svetu, i ima visoke standarde. Mnogo me je naučio najviše o mentalnom aspektu tenisa. Takođe, to da je i on samo čovek, iako nekada na terenu tako ne deluje. Imao osećanja kao i svako drugi, ali zna kojim putem mora da ide. Rekao mi je da ne preskačem prepreke, nego da idem postepeno.“
Imaš problema sa grčevima zasad tokom karijere, kako nastojiš to da rešiš?
„Razgovarao sam sa mnogo različitih specijalista i u Danskoj i u Francuskoj, gde takođe treniram. Već sam počeo da primenjujem neke stvari koje mogu da mi pomognu da se to ne dešava.“
„Do kraja godine u top 25“
Da, pod Francuskom misliš na Muratoglu akademiju. Možeš li da nam opišeš svoje iskustvo tamo?
„Dobro je. Oni odaberu nekoliko mladih igrača za koje smatraju da imaju potencijal za vrh, i onda ih podržavaju. Srećom, odabrali su mene. Za mene je to savršeno okruženje. Patrik je tu preuzeo rizik, ali mislim da je zadovoljan time jer mi dobro ide i nastavljam da napredujem. Neću se zadovoljiti dok ne budem broj jedan na svetu. Želim da se borim za najveće titule, to je moja vizija.“
Hoćeš li proširivati svoj tim u budućnosti?
„Upravo sam dodao i fizioterapeuta, što je veoma važno. Kao što znate, mučio sam se malo s leđima na početku sezone, ali bol je sada nestao, nema ga već nekoliko nedelja.“
Dugoročno si rekao da želiš da budeš broj jedan, ali šta su kratoročni ciljevi, do kraja godine?
„Da uđem u top 25. Idemo polako, prvo top 50, potrebno je rada. Spreman sam.“
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare