Posle povlačenja Naomi Osake sa Rolan Garosa, tema mentalnog zdravlja u sportista ponovo je aktuelna.
Tim povodom, u specijalnoj epizodi serijala Ozmo i RG21, razgovaramo sa Darijom Abramovič, sportskim psihologom koja radi sa aktuelnom osvajačicom Rolan Garosa Igom Švjontek.
Poljska teniserka često ističe koliko je Darija značajna u njenom timu, a sada smo imali prilike da zavirimo u tajne njihovog zajedničkog rada.
Pre toga, Abramovičeva je govorila o situaciji sa Osakom, šta iz nje možemo da naučimo, kako treba pristupiti mentalnom zdravlju, a govorili smo i odnosu sportista sa medijima i obratno.
Ne možete da osuđujete ako ne znate celu istinu
Ono što ne bismo smeli da radimo jeste da komentarišemo nečije mentalno zdravlje i da na neki način osuđujemo u tom smislu. Ukoliko ne posedujemo sve informacije, a ne posedujemo ih. Dakle, kada nemamo „podatke“, onda ne možemo ni da vidimo kontekst i širu sliku.
Takođe, ukoliko komentarišemo nečije mentalno zdravlje, to može da bude izrazito štetno za dotičnu osobu, ali i za celu diskusiju. Ipak, cela ova rasprava možda može da bude tačka preokreta, možda ova situacija (sa Osakom) bude „game-changer“ – da se ljudi obrazuju i da se podigne svest, da diskutujemo uz empatiju i međusobno poštovanje svih onih koji u toj diskusiji učestvuju.
Moj drugi zaključak jeste da se, s vremena na vreme, pojave neke „crvene zastave“ upozorenja. Recimo, Kevin Lav, košarkaš Klivlend Kavalirsa, pisao je za Players Tribune o anksioznosti. Takođe, i Dženi Rizveds, Šveđanka koja je olimpijska šampionka u brdskom biciklizmu, pauzirala je karijeru posle Olimpijskih igara u Riju kako bi se izborila sa depresijom.
Nema veze što sportisti imaju novca, mentalni problemi mogu da se dogode svakome
Sada me je zapanjio broj komentara u kojima se govori da su sportisti privilegovani, u smislu da imaju bolji društveni i ekonomski status, pa da ne bi trebalo da imaju probleme, jer imaju sjajan život. Druga stvar jesu komentari da je sportistima dostupna svaka vrsta pomoći i da mogu da je dobiju. Ono što bi, ipak, trebalo da upamtimo, jeste da je to (problemi s mentalnog aspekta) isto kao povreda ili neko fizičko stanje, rak ili bolest srca. Bolest ne bira, može da nam se desi svima – u igri je mnogo faktora, pogotovo ako govorimo o mentalnom zdravlju.
Tu su spoljni i unutrašnji pritisci, i za vrhunske sportiste i za poslovne ljude, umetnike… Živeti u javnosti nije lako. Naomi Osaka je na neki način i lice društvene promene, što može da bude svojevrstan teret, ali neću to dalje da komentarišem. Ono što treba da radimo jeste da budemo otvorenog uma u vezi s time i da imamo razumevanja. Da kažemo: OK, problemi s mentalnim zdravljem mogu da se dogode svima. Kada to znamo, onda treba da brinemo o sebi, i ljudi koji su u javnosti i „obični“ ljudi.
Principi rada sa Igom Švjontek
Moja filozofija i jeste takva da nekada opušteni razgovor uz večeru ili ručak može da bude efektniji od zakazane seanse u kancelariji. Da, imamo neke striktne sastanke, ali i mnogo neformalnih razgovora. Obavljamo dosta posla i na terenu: mnogo posla neposredno pre treninga ili meča, i odmah posle treninga ili meča.
Nekada je to intenzivno, nekada sam vrlo direktna u komunikaciji, a nekada sam povučena i ona (Iga) preuzima glavnu ulogu. Sve vreme se trudim da budem osetljiva na njene potrebe, i pokušavam da program najbolje prilagodim njoj kao pojedincu.
Verovatno možete da uočite moj uticaj između gemova: kako pristupa pauzama, kako diše. Primera radi, možete i da gledate kako se ponaša između poena – kada se samo okrene leđima meču, razmišlja, diše.
Ipak, najveći deo ne možete da vidite – to su pripreme pre meča… Mnogo je rutina, počev od buđenja i toga da se urade određene stvari po redosledu za koji znamo da funkcioniše. Sve što radimo joj je… Želela sam da kažem „u krvi“, ali bolje je da kažem da smo ustanovili neke rutine.
I u najgorem danu postoji prilika za radost
Treba pridavati veliku važnost kvalitetu i količini sna. Zatim, biti svestan koliko je ponekad važno promeniti perspektivu: treba otići i videti zalazak Sunca, popiti dobru kafu, jednostavno stisnuti dugme za pauzu i reći sebi „uh, ovo je baš lep trenutak“. Biti zahvalan i biti svestan toga da i u najgorem danu ima prilike za radost. To su male stvari.
Nekada i meni zvuče previše jednostavno kada se čujem kako ih navodim u intervjuima, ali moje dosadašnje iskustvo pokazuje da je to ispravan pristup. Često se zaboravi na takve stvari u potrazi za savršenstvom i za time da budeš izvanredan uvek, a one zapravo donose onaj bazični mir u glavi. Ako te sitne osnovne potrebe nisu zadovoljene…
Nema šanse da u kontinuitetu budemo van svoje komforne zone. Mislim da nam je to pokazala i pandemija virusa korona, postoji jedna rečenica koju sam videla na internetu, a ona glasi: „Mislila sam da će 2020. biti godina u kojoj ću postići sve što sam želela, a sada znam da je 2020. bila godina u kojoj sam cenila sve što imam“. Vrlo je jednostavno, ali i fundamentalno za sportiste. Znam da mnogi govore o takvom pristupu, ali verujte mi, mnogi ne ulažu truda u to koliko je potrebno.
Lego-kocke i slagalice
Druga stvar, koja mi je važna u radu sa vrhunskim sportistima, jeste akcenat na kognitivne sposobnosti, kao i to da se smanje tenzija i stres, i da se sa njima izborimo. To su povezane stvari: ako želimo da budemo u svom najboljem izdanju tokom mečeva, period oporavka je u tom smislu veoma važan.
Isto kao što radimo na telu, trebalo bi da radimo na svojoj volji, koncentraciji, pažnji, vremenu potrebnom za reakciju, sposobnosti za rešavanje problema i donošenju odluka, na svim tim kognitivnim sposobnostima. Trudim se da to usadim u svoje sportiste, naročito one vrhunske. Zato ćete nekada videti Igu kako slaže slagalicu ili lego-kocke… Neke, hajde da kažemo, analogne stvari stare škole. One pomažu u razvoju kognitivnih sposobnosti i istovremeno nam daju odmor od tehnologije.
Kompletan razgovor sa Darijom Abramovič pogledajte na snimku:
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare