Šta nije u redu s Rafom, Zverev i dve strane titule

ATP 10. maj 20219:59 > 14:12 8 komentara
Photo by Clive Brunskill/Getty Images

Petnaesta titula u karijeri Aleksandera Zvereva, novi kiks Rafaela Nadala, povratak Dominika Tima, studiozni pristup Matea Beretinija, ponovo isti problemi Danila Medvedeva. To su neke od stvari koje smo videli prethodne nedelje u Madridu, trećem mastersu ove sezone.

*Rim je već počeo, a tamo ćemo gledati i prvog tenisera sveta Novaka Đokovića. Direktni prenosi, kao i uvek, na kanalima Sport kluba.

Aleksander Zverev – titula sa dve oštrice

Aleksander zverev
Photo by Clive Brunskill/Getty Images

Kei Nišikori, koji se polako vraća u formu posle brojnih povreda. Dan Evans, koji je u Monte Karlu pobedio Đokovića i pronašao ljubav prema šljaci. Rafael Nadal – nema potrebe objašnjavati. Dominik Tim, sa kojim tradicionalno ima loš skor. Zahuktali Mateo Beretini, koji je osvojio titulu u Beogradu.

Na papiru, bio je to komplikovan put za Aleksandera Zvereva do četvrte masters titule, a druge u Madridu. Rezultat jeste impresivan i mnogo toga pozitivnog viđeno je u Sašinoj igri.

Pre svega, mentalni aspekt – nijednom nije posustao pred velikim pobedama i komplikovao sebi život, što je u prošlosti znao da radi. Kada u drugom setu duela s Nadalom nije uspeo da napravi dupli brejk, rutinski je odservirao za pobedu. Kada se tim vratio u igru u drugom setu u polufinalu, Nemac opet nije posustao. Konačno, u finalu nije posustao posle izgubljenog prvog seta.

Dalje, forhend mu nije bio klimav, u duelu s Nadalom, i ponekad u finalu s Beretinijem, čak je njime i kreirao poene i napadao. Još važnije, s obzirom na stil igre na koji se Zverev opredelio u Madridu, jeste što u defanzivi forhendom nije davao kratke lopte rivalu, lopte pogodne za napad.

Povezane vesti

Ipak, kao u vrhu već etabliranom igraču kojem je naredni cilj grend slem titula, nedelja za nama možda i nije toliko značajna. Duel sa Nadalom najbolji je koji je Zverev odigrao tokom nedelje – uhvatio je balans između ofanzive i defanzive, i naposletku se opredelio za konzervativni pristup kada je video koliko je Nadal daleko od svog uobičajenog nivoa. Dominik Tim vratio se na teren posle duže vremena – psihički svež, ali sa žuljevima na prstima, i dolazak do polufinala za njega je bio premija u novim okolnostima. Nije to bio uobičajen Tim.

Zverev je tokom cele nedelje stajao daleko na riternu, uglavnom igrao defanzivno, čekajući greške protivnika. Sa visinom od 198 cm, Nemac se izvrsno kreće, i može sebi da dopusti takav stil igre, ali pitanje je može li samo njime da osvoji i najveće titule. Da su Nadal i Tim iole bili na nivou na kojem će verovatno biti u Parizu, pogotovo Nadal, bili bi to mnogo uzbudljiviji mečevi. Utisak je da će Nemac, ako želi najveće pobede na najvećoj pozornici, morati češće da igra agresivnije i da stoji bliže liniji. Primera radi, u porazu od Đokovića na Australijan openu bilo je produženih perioda takve igre.

U pozadini i dalje Zvereva iritira još jedan problem: drugi servis. Sa prvim problema nema – kada ulazi, Saša je definitivno među najboljima na svetu. Međutim, već neko vreme ne može da razvije pouzdan i istovremeno konkretan drugi servis. To mu donekle onemogućuje i tehnika. I, dok situacija nije drastična kao u prošlosti, duple greške uglavnom su i dalje prisutne. One često dođu i kao posledica toga što Zverev odservira dva prva servisa, kao recimo u taj brejku s Beretinijem; i to je nekad bolja alternativa od slabog drugog servisa, koji je bez prave rotacije, uglavnom bliže sredini servis polja nego liniji, i koji Zverev izvodi sa vidnim manjkom samopouzdanja.

Posle povrede lakta na početku sezone, Zverev se vraća na elitni nivo – oscilacije su još prisutne, ali dve osvojene titule (Akapulko i Madrid) govore da je Nemac na pravom putu da sklopi mozaik svoje igre. Ipak, ona još nije na potrebnom stepenu za najviša dostignuća kojima Zverev stremi.

Rafael Nadal – u čemu leži problem?

Rafael Nadal
Photo by Gonzalo Arroyo Moreno/Getty Images

Na Rolan Garosu, jednom od četiri najveća turnira na svetu, Nadal ima čak 13 titula, najviše od bilo kojeg turnira u karijeri. Iako je uglavnom nadmoćan i tokom cele sezone na šljaci, to što baš u Parizu ima najviše trofeja znači da se dešavalo i da tek za Garos podigne formu.

Ispao je od Rubljova u Monte Karlu, osvojio Barselonu posle klasika sa Cicipasom u finalu, ali sada je izgubio od Zvereva u četvrtfinalu sa 6:4, 6:4. „Katastrofa“, kratko je ocenio svoj nastup Nadal.

I zaista, u Rafinoj igri u poslednje vreme moguće je detektovati neodlučnost njemu toliko nesvojstvenu. Ona se ogleda u duplim greškama u važnim momentima, što je donedavno bilo nezamislivo, ali i nedostatku samopouzdanja da se napadnu kraće lopte. Potonje je bilo naročito upadljivo u meču sa Zverevom – neke lopte koje Nadal inače zgromi, a sada je samo nastavljao poen neutralnim udarcem.

Rafa, i kada igra loše, obično na važnim poenima izvuče nešto dodatno iz sebe. Sada je, primera radi, u meču sa Zverevom promašio omiljenu mu forhend paralelu koja je mogla da mu vrati brejk viška u prvom setu.

„Pravio sam greške koje ne mogu da opravdam i to u trenucima kada apsolutno nisam morao“, sažeo je Nadal svoju partiju. Jasno je da u toj izjavi Rafa aludira na donošenje pogrešnih odluka, što je znak da se trenutno ne oseća najkomfornije na terenu.

Sve navedeno stoji, ali s aspekta Rolan Garosa, treba u obzir uzeti dve stvari: prvo, Madrid zbog nadmorske visine i uslova nema veze s onim što nas čeka u Parizu, pa i Rimu, a drugo, Nadalu na šljaci bukvalno jedan udarac može da promeni sliku na terenu, to su zalihe samopouzdanja koje se gomilaju više od petnaest godina.

Mateo Beretini – ima li u sebi dalji iskorak?

Mateo Beretini
Photo by Clive Brunskill/Getty Images

Italijan, koji je pre mesec dana napunio 25 godina, iz nedelje u nedelju opravdava status top 10 igrača. Dobro je započeo sezonu u Australiji, ali zbog povrede nije mogao da izađe na teren za četvrto kolo sa Cicipasom. Bio bi to adekvatan barometar za ono što možemo da očekujemo od Beretinija posle perioda ne baš dobrih igara, ali odgovor dobijamo sada.

Beretinijeva igra je jasna – oslanja se na izvanredan servis, koji je ne samo snažan, već i precizan i razvnovrstan, i na to da diktira ritam forhendom. U Madridu, posle servisa, u više od četiri petine slučajeva sledeći udarac bio mu je forhend. Šljaku voli zbog nešto dužeg zamaha, ali zato mu je pri udarcu brzina glave reketa munjevita – otuda i crtanje čekića posle jedne od pobeda.

Bekhend mu je i dalje upadljiva slabost, kretanje je solidno, ali ne dovoljno dobro da bi mu omogućilo da se povuče i tako osvaja poene u produženim intervalima, na primer kada mu forhend ne ide. Neke od tih rupa Mateo će morati da eliminiše za dalji iskorak, i ostaje da se vidi može li to da učini. Sudeći prema rečima njegovog dugogodišnjeg trenera Vinčenca Santopadrea, Beretini poraze shvata na pravi način, iz njih uči i naučeno brzo primeni.

„Ako mu nešto kažem na terenu i pitam ga nešto u vezi s time za tri meseca, on će to sigurno znati. Kada nešto stvarno želiš, uvek si mentalno prisutan“, kaže Santopadre u intervjuu za Tennis Majors.

U istom intervjuu, Santopadre je rekao da Beretini još nije dostigao svoj limit. Vidi se da radi na bekhend slajsu, zasad sa promenljivim uspehom, kao i da želi i drop šot da uvrsti u repertoar.

Šta smo još videli u Madridu?

Partije Danila Medvedeva na šljaci gledaju se pod lupom. Istina je da određene karakteristike igre Medvedeva nisu pogodne za zemlju (više o tome OVDE), ali problem je dobrim delom i u Rusovoj glavi – to se videlo u pobedi nad Davidovičem Fokinom, ali i u porazu od Garina. Lakše nego inače gubi nerve i glasno komentariše, i nije spreman da se bori kao na betonu.

Kasper Rud igrao je u tri polufinala od poslednja četiri mastersa. Zasad van šljake nije faktor, ali na njoj može da bude mina za sve na Rolan Garosu. Snažan forhend s mnogo spina, uglavnom pouzdan bekhend i odlično kretanje. Možda je potrebno malo duže da se pronađe lepota u radničkom stilu igre mirnog Norvežanina, ali potrudite se, vredeće.

Džon Izner nenadano, čak i za sebe, došao je do četvrtfinala, a usput je pobedio i Andreja Rubljova. Ispao je od Dominika Tima, koji je upisao tri pobede na svom povratku posle problema sa kojima se borio prethodnih meseci.

Srpski teniseri nastavili su sa lošom formom ove sezone – i Lajović i Krajinović i Đere i Kecmanović ispali su u svojim prvim mečevima. Nažalost, ni u Rimu nije bolje počelo.

I da – Benoa Per je dobio meč!

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare