„Novak je apsurdno podigao očekivanja, Cicipas najgladniji“

Skener 28. dec 202011:00 > 11:09 7 komentara
Janko Tipsarević
Photo by Matthias Hangst/Getty Images

Abnormalni standardi Novaka Đokovića i finale Rolan Garosa. Rastanak sa Filipom Krajinovićem. U kome od mlađih vidi najveću „glad za uspehom“, a koje su najupadljivije odlike stila igre Danila Medvedeva? To su neke od tema koje je u prazničnom intervjuu za Sport klub pokrio Janko Tipsarević.

Osim toga, nekada osmi teniser sveta govorio je o Miomiru Kecmanoviću i Hamadu Međedoviću, o posebnom psihičkom teretu za tenisere u doba virusa korona, o Janiku Sineru, planovima za širenje svoje Akademije po svetu…

*Sve poklone iz našeg Novogodišnjeg paketića pronađite OVDE.

Tim je osvojio US open, videli smo neke poraze Đokovića i Nadala u finišu sezone – misliš li da su njih dvojica i dalje favoriti u velikim mečevima sa ostalima iz vrha?

Rekao bih da Đoković jeste na betonu i da Nadal jeste na šljaci. U stvari, Novak je većinom i na šljaci, ali ne bih smeo da kažem da je Nadal izraziti favorit protiv većine mlađih igrača na predstojećem Australijan openu. Ipak, svaki put kad sam sumnjao u Nadala, on je dokazao suprotno… Sve to stoji, ali na nivou cele godine, ukoliko ne bude problema sa povredama, i dalje mislim da je Đoković broj jedan, a Nadal broj dva.

Novak Đoković, Dominik Tim
Clive Brunskill, Getty Images

Koliko misliš da treba učitavati u Novakove poraze u Londonu, postavljalo se i pitanje motivacije, Vajda je rekao posle turnira da možda nije bio motivisan kao inače…

Mislim da je Novak toliko podigao svoj nivo igre da mi odmah mislimo da nije motivisan kada vidimo da ne lomi sve pred sobom i da gubi 7:6 u trećem setu od Tima. Naravno da je on sa većim žarom igrao npr. Australijan open u odnosu na London, ali ne bih išao do te mere da kažem da je bio nemotivisan. Apsurdno je koliko je on podigao očekivanja i pritisak na samog sebe. Očito je šta se desilo u Beču, išao je samo da osigura prvo mesto i to je uradio. Na putu je da ostvari jedan od svojih najvećih ciljeva, taj istorijski broj jedan, pa je i normalno da se dogodio mali pad.

Da se vratimo na finale Rolan Garosa, koliko te je iznenadila onako ubedljiva pobeda Nadala (6:0, 6:2, 7:5)?

Mislim da je taj meč iznenadio sve nas. Nadal je odigrao bez greške, a Novak je pravio neke taktičke propuste koji mu nisu svojstveni. Ako gledam sa trenerske strane, kada obojica igraju dobro, nebitno na kojoj podlozi, tu obično bude mnogo epskih poena i uživamo u neverovatnom tenisu, dugim poenima… Sada toga nije bilo, Novak je možda pokušavao prebrzo da završi poene – da li drop šotom ili abnormalno jakom loptom. Takođe, mislim da su uslovi mnogo više odgovarali Nadalu, nije ga bilo moguće pobediti na način na koji je Novak pokušao.

Stefanos Cicipas
Getty Images/Clive Brunskill

Po tvom mišljenju, u kojem od mladih tenisera najviše prepoznaješ glad za uspehom, a ko ima najviši plafon?

Ako govorimo o gladi za uspehom, izdvojio bih Cicipasa i Rubljova. Najveći potencijal, talenat, mogućnosti – u tom smislu bih odabrao Cicipasa i Šapovalova, ali Denis još nije došao do nivoa na kojem može da igra. U ovih nekoliko igrača bih definitivno ubacio i Miomira Kecmanovića.

Danil Medvedev je sezonu završio sa dve uzastopne titule – Pariz, pa London. Koliko on može da se uključi u diskusiju o naslednicima Velike trojke?

U ovoj priči o mlađima Tima ne spominjem jer on već ima 27 godina. Mladih je mnogo sa velikim potencijalom – izdvojim li Rubljova, neko će reći što nisam rekao nešto o Feliksu (Ože-Alijasimu) ili nekom trećem.

Medvedev je neverovatan igrač. Nije pitanje hoće li on osvojiti Gren slem titulu, pošto hoće, nije pitanje ni da li će biti broj jedan – hoće u jednom trenutku. Ali sa aspekta dominacije…

Đoković, Nadal i Federer su toliko podigli lestvicu šta je neophodno da dominiraš u odnosu na prethodnu generaciju – Sampras je bio superioran jako dugo, a bodove je skupljao na travi i betonu, šljaku je skoro pa preskakao. U ovoj eri igrač mora da bude odličan na svim podlogama da bi dominirao, ali trenutno ne vidim da Medvedev zbog stila igre može da pravi dobre rezultate na šljaci u kontinuitetu.

Danil Medvedev
Getty Images/Clive Brunskill

Često, kada treba da pišem o njemu, zaista mi je teško da prepoznam šablone od silnog broja faktora koji utiču na to kako će Medvedev igrati. Kako on izgleda iz tvoje perspektive, šta bi izdvojio kao njegove osnovne igračke karakteristike?

Mislim da ima jedan od pet najboljih servisa na svetu, a osnovna osobina jeste njegova inteligencija. Dugo si u tenisu, a ne možeš uvek da pohvataš šta on radi – to je znak da je pametan i istovremeno disciplinovan igrač. Toliko je inteligentan da konstantno može da menja ono što hoće da radi na terenu i zato je teško i postaviti taktiku za njega. Uz to, izdvojio bih i fizičku spremu, jednostavno je neverovatno kako on trči i kako se kreće sa visinom od 198 cm.

Ta generacija već se ustanovila kao pripadnik samog teniskog vrha, već dolaze još mlađi – kako ti se čini Janik Siner?

Mene Siner jako podseća na Rubljova po načinu igre i treninga. To je milion i jedna udarena lopta, jako velika želja za uspehom i radom, samo je pitanje vremena kada će biti Top 10 ili Top 5. Zasad on igra jednodimenzionalno, ali to će se promeniti. Setimo se kako je Dominik Tim igrao na betonu do dve-tri godine unazad, a sada je šampion US opena i finalista u Melburnu. Sve to sa nekoliko promena – bolje se kreće, prevashodno se bolje namešta na loptu, približio se liniji, ubacio slajs i odmah je drugi igrač. Ili Endi Mari na šljaci na početku i sredini karijere, možda i Medvedev o kojem smo govorili proživi takvu transformaciju.

Miomir Kecmanović
Photo by Clive Brunskill/Getty Images

Spomenuo si maločas Kecmanovića (trenutno 44. na ATP listi) – šta misliš da njemu nedostaje kako bi se priključio širem vrhu?

Neću da kažem da mu ne nedostaje ništa, ali svakako mu ne nedostaje mnogo. On ceo život ide uzlaznom putanjom, po mom mišljenju je sigurno Top 10 igrač, verovatno i budući osvajač Gren slem titule. Govorili smo o rešenosti koju poseduju Rubljov i Siner, isto to ima i Miša. Mislim da nije velika razlika da li je sada 30. ili 50, bitno je da ide nabolje.

Ne bih izolovao bilo koji tehničko-taktički element da mu nedostaje. Onda bih mogao da kažem „Rubljovu nedostaje volej da bude treći“, takvo zaključivanje je glupost. Iskreno, mislim da bi se već približio ili vec bio u Top 30 da je 2020. bila puna sezona. Govorili su da ne zna da igra na šljaci jer je teniski odrastao u SAD, a evo osvojio je Kicbil.

Iz prve ruke si osetio koliko je ovaj sistem mehura mentalno zahtevan, šta teniserima u celoj ovoj situaciji pada najteže?

Bio sam samo na četiri turnira u “mehuru“ dok sam radio sa Filipom. Ceo život se promenio. Momci su ušli u jedan ritam života i ponašanja, u mehuru si prilično usamljen. Mnogi od njih su inače navikli da uveče odu u restoran, da se više socijalizuju, a sada to nije moguće. Mada, nije mehur najveći problem, u suštini na turniru nema mnogo stvari koje radiš van terena i turnira. Veći je problem cela godina, igrači su pod pritiskom i kad dođu kući da se ne zaraze kako bi mogli da igraju na sledećem turniru. Osećaj prisutnosti virusa u životima igrača ostavlja jako velike posledice.

Filip Krajinović
Photo by Thomas Kronsteiner/Getty Images

Prošlo je već neko vreme – zbog čega ste se Filip i ti rastali? Znam da ste na početku saradnje obećali neke stvari jedan drugome, šta se dogodilo?

Moja saradnja sa Filipom je bila prelepa, fenomenalno iskustvo, nemam ništa tom dečku da zamerim u smislu da on kao nešto nije radio što sam ja očekivao. Da li je to zbog mene i zbog mog autoriteta, ali za skoro godinu dana nije bilo nikakvih problema u razgovorima šta treba raditi u vezi sa njegovom igrom.

Međutim, u nekim momentima imali smo različita mišljenja u vezi sa time šta je potrebno činiti da bi on otišao na još viši nivo. Zatim smo zajedno doneli odluku da je mnogo bolje da se rastanemo na pravi i prijateljski način, nego da potencijalno pokvarimo odnos.

Filip je i dalje deo moje menadžerske agencije, aktivno mu tražimo trenersku zamenu, ponekad mu i sad pomažem u Beogradu. Ja sam grešio verovatno, on je grešio, ovo je bilo najbolje.

Krajinović je deo generacije koja već ulazi u malo ozbiljnije godine – daleko je od veterana, pogotovo po današnjm standardima, ali ipak nije ni mlad. Jedan od retkih mladih srpskih tenisera o kojima se više govori u poslednje vreme jeste Hamad Međedović. Kako ocenjuješ njegov potencijal?

Međedović je veliki talenat i mislim da je pred njime blistava budućnost. On igra veoma dobro protiv dobrih protivnika, ali da bi ostvario puni potencijal, mora da postoji konstantnost rada i rezultata. Jako je emotivan – kada mu se radi, onda je to izvanredno, a kada mu se ne radi, onda je to malo slabije. To je normalno uzevši njegove godine u obzir. Kada bude ostvario konstantnost rezultata, krenuće još brže uzlaznom putanjom. Napomenimo, on ima samo 17 godina.

REUTERS/Ciro De Luca

Viktor Troicki zamenio je Nenada Zimonjića na mestu selektora Dejvis kupa reprezentacije Srbije, kako misliš da će se snaći?

Na stranu to što smo mi bliski, Troicki je jedan od najvećih timskih igrača na svetu. Njegov odnos sa svim momcima iz reprezentacije je izvrstan – da nije tako, verovatno mu ne bi ni dali podršku. Tenisko znanje mu je veliko. Definitivno će biti potrebno neko vreme da se navikne, ali uveren sam da će raditi taj posao onako kako treba.

Pretpostavljam da ne planiraš ponovo da budeš trener u skorije vreme, već da je fokus na Akademiji. Kako ona funkcioniše u specifičnim uslovima koje živimo?

Nikad ne reci nikad, to nisu moji planovi, ali ko zna šta će se desiti, i sa Filipom se desilo neplanirano… Moj plan za 2020. godinu jeste bio da se posvetim porodici, dobili smo i drugo dete, to je sada prioritet. Uz to, baviću se i poslovima koji idu dobro i bez mene zahvaljujući mojim ljudima, ali ipak je druga dimenzija kada se lično i u potpunosti posvetim.

Sada ću to moći da uradim. Akademija u Beogradu radi jako lepo, imamo sedamdesetak zaposlenih, ali moja ideja jeste da to funkcioniše još bolje, na čemu ću i raditi. U 2020. otvorili smo franšize u Meksiku (jedan klub) i Kini (tri kluba), a u 2021. otvaramo tri nove lokacije – u Tel Avivu, u Andaluziji i u Berlinu. Biće veliki izazov kako to voditi onako kako sam zamislio – neću da bude da se zalepi prezime Tipsarević, da se plati neki novac i onda sve da ide po inerciji. Logika vođenja internacionalne franšize komplikovan je posao i zahtevaće moju punu pažnju, pogotovo u ovim ranim koracima.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare