Pozdrav za Žoa: Da li je mogao više?

Skener 7. apr 20229:25 > 10:31 15 komentara
Photo by Julian Finney/Getty Images

Jedva gledam na oči, ali osećaj je sladak, jer budan sam svojevoljno – sredina je januara, tenis se igra u Australiji, a moj drug Dušan i ja smo usred još jedne noći sa malo ili nimalo sna.

Na ekranu je Endi Rodik, koji za protivnika u prvom kolu ima čoveka za kojeg nismo čuli. Gledamo ovlaš, uz priču, čekajući neki bolji meč na ekranu, i prateći ostale rezultate.

Conga je prvi od velike francuske četvorke koji se povukao. Gael Monfis je, posle velike krize, odličan u tekućoj sezoni, dok su Rišar Gaske i Žil Simon na zalasku.

Vreme prolazi. Sve manje pričamo, a sve više gledamo. U ekran nas ne usisava Rodik, već onaj drugi momak – eksplozivnost, silina udaraca, neustrašivost na tako velikoj pozornici.

Radimo istraživanje i saznajemo da je juniorski osvajač US opena 2003. godine (kako to nismo znali?) i da se mučio sa povredama. Sa leđima, koja će ga mučiti tokom cele karijere Sada ima nepune 23, na ATP listi je na 212. mestu, ali Rodika uteruje u nestvarni taj brejk prvog seta. Na kraju ga i dobija sa 20-18!

„Pošten, fin i hrabar čovek. Imao je velikih problema sa leđima tokom cele karijere i neverovatno je koliko je bio disiplinovan samo kako bi to držao pod kontrolom“, kaže francuski novinar Sedrik Ruket.

Izgubio je od Rodika u četiri seta, ali je momentalno ostao podebljanim slovima u mojoj mentalnoj beležnici, kao jedan od onih koje ću pomno pratiti ubuduće. Bio je to Žo-Vilfrid Conga, čovek koji je u sredu objavio da će mu Rolan Garos biti poslednji turnir u karijeri.

Kao iz video igrice

Žo-Vilfrid Conga
Photo by Cameron Spencer/Getty Images

Harizmatični Francuz ubrzo se našao pred očima svih onih koji tenis vole širom sveta. Dinamika pokreta koja nekako nije išla uz toliki gabarit, snažni servis i forhend, sklonost da se krene napred.

Godinu dana kasnije, takođe u Melburnu, Rafael Nadal držao je konferenciju za medije posle poraza u polufinalu. Nikada, ni pre ni posle, ne pamtim da sam video Rafu tako zbunjenog pred novinarima, možda jedino još posle poraza od Đokovića u finalu Australijan opena 2019. godine.

Nije igrao loše, ali naišao je na momka koji kao da je izašao iz video-igrice: Conga je pobedio sa 6:2, 6:3, 6:2 za nešto manje od dva sata igre. Skidao je linije servisima i forhendima, na mreži bio poput geparda i koristio svaku priliku da publiku uključi u meč.

Momak iz Sartea, tihog seoceta blizu Le Mana, gromoglasno je stigao na najveću tenisku scenu.

„U početku, za mene je tenis bio samo oruđe za život – da mogu da platim kuću, da jedem i da se bavim drugim stvarima“, otkrio je Francuz, čiji je otac rukometaš Kongoanac, a majka Francuskinja.

Za kuću će se naći, od turnira je zaradio nešto više od 22 miliona dolara. Imao je reputaciju tenisera sklonog oscilacijama, a u suprotnosti sa time jeste podatak da je celu deceniju, izuzev jedne jedine sedmice, bio među dvadeset najboljih tenisera sveta, od 2008. do 2018. godine.

Tada, 2008. godine u Melburnu, u finalu ga je čekao Novak Đoković. Dobio je Žo prvi set, ali je Novak preokrenuo za prvu od svojih zasad dvadeset grend slem titula.

Gde god da kreneš – Velika Četvorka

Federer Conga
Photo by Julian Finney/Getty Images

Jednostavno, ko je živeo u eri Velike trojke – ili Velike četvorke, ako računamo i Endija Marija – imao je najtrnovitiji mogući put do velikih trofeja. I češće bi čovek ostao zapetljan u trnju i poražen, nego što bi se iskobeljao i došao do cilja, pa makar i sa ranama.

„Da budem iskren, voleo bih da njih četvorica nisu postojali“, našalio se Conga, koji je drugom prilikom rekao da mu je čast što je igrao u najjačoj eri tenisa.

Šta se dogodilo u Parizu?

Ogromnu je šansu Conga propustio za još jedno grend slem finale, bilo je to 2013. na Rolan Garosu, kada je nekarakteristično ravnodušnom igrom izgubio od Davida Ferera 6:1, 7:6 (7-3), 6:2.

„Velika je šteta što tada nije bilo mnogo publike na tribinama – ljudi su izašli napolje, jeli i pili posle meča Nadal – Đoković. Trebalo je da bude naelektrisano i glasno, a bilo je sramotno tiho. Trebalo je da dobije Ferera, ali bi ga Nadal ’ubio’ u finalu“, kaže francuski novinar Sedrik Ruket i dodaje:

„Sudbinsku šansu je ispustio u finalu Australijan opena sa Đokovićem 2008. godine. Nikada nije dobio sličnu šansu, ali nikada i nije odigrao meč kao to polufinale s Nadalom“.

Po uspesima, imao je sličnu karijeru kao Tomaš Berdih, ali Conga je uvek važio za onog koji, na dobar dan, ima šansu da napravi iznenađenje i da pobedi nekoga od najvećih.
Trijumf nad Nadalom u Melburnu ostaće verovatno najveći u njegovoj karijeri, pogotovo zato što mu je doneo jedino grend slem finale, a ukupno je s Rafom imao skor 4-10.

Federera je dobio šest puta u osamenaest međusobnih okršaja, a jedna od tih pobeda bilo je nezaboravno četvrtfinale Vimbldona, kada je preokrenuo posle 0-2 u setovima i dobio sa 3:6, 6:7 (3-7), 6:4, 6:4, 6:4. Bilo je to i na radost Đokovićevih navijača, koji nisu želeli novi sudar sa Federerom posle poraza na Rolan Garosu.

Sa Marijem je imao najgori skor (2-14), ali su te dve pobede bile za pamćenje. U prvom kolu već spomenutog Australijan opena 2008, te u četvrtfinalu u Torontu 2014. godine, na putu ka jednoj od dve masters titule.

Sa Đokovićem je Conga imao skor 6-17, uključujući četiri vezane pobede u periodu 2008-2009, kao i četvrtfinale Australijan opena 2010. Ipak, njihov najupečatljiviji meč odigrao se u četvrtfinalu Rolan Garosa 2012. godine. Novak je počeo sa lakih 6:1, ali nošen spektakularnom podrškom domaće publike, Conga osvaja naredna dva seta sa po 7:5, a zatim propušta četiri meč lopte u četvrtom. Taj set Đoković osvaja sa 7:6 (8-6) i sa 6:1 u petom prolazi dalje.

Sećam se da sam taj meč radio „uživo“ u redakciji, a sećaju se i moje kolege, na njihovu žalost, toliko je napeto i dramatično bilo.

„Na kraju tog turnira bio sam skoro bolestan“

Žo-Vilfrid Conga
Photo by Ronald Martinez/Getty Images

Kao i mnogi iz te generacije, Conga je najčešće morao težim putem. Ako bi uspeo da pobedi jednog velikana, čekao bi drugi. To nije kukanje, to su činjenice. Zvezde su se poklopile 2014. godine u Torontu, kada je na putu do trofeja dobio Rože-Vaslana, Šardija, Đokovića, Marija, Dimitrova i Federera u finalu sa 7:5, 7:6 (7-3). Kada se mastersi budu osvajali narednih godina, setite se i uporedite kakvu je golgotu Žo-Vilfrid morao da prođe.

„Na kraju tog turnira bio sam skoro bolestan, potpuno iscrpljen“, priseća se Conga.

Pre toga, osvojio je još jedan masters, 2008. godine u Parizu. Tada je Federer predao Blejku u četvrtfinalu, Nadal predao Davidenku, a Mari izgubio od Nalbandijana. Congin put bio je Štepanek, Đoković, Rodik, Blejk i Nalbandijan u finalu. Tada još nije bilo nedelju dana pauze između Bersija i ATP finala – s ove distance mi je i drago, jer je Pariz obično bio prilika i za smrtnike da se dočepaju mastersa, kao što je učinio David Ferer 2012. godine.

Da li je mogao?

Conga je svojevremeno izjavio da je zaslužio grend slem titulu jednako kao Stan Vavrinka, koji ih ima tri. Ta izjava nije dočekana blagonaklono, ali da je Žo imao potencijala za najveću titulu, imao je.

„Mislim da mu je u jednom delu karijere nedostajalo motivacije da poradi dodatno na kondiciji i na mišićima. Bio je prirodno jak, a najbolje je igrao kada je mogao da bude i eksplozivan uz to“, objašnjava Ruket.

Ukupno je Conga osvojio 18 ATP titula, dodao olimpijsko srebro u dublu, Dejvis kup salataru i još pet grend slem polufinala, a jednom je bio nadomak i titule na ATP finalu. Godine 2011, u finalu je izgubio od Federera sa 6:3, 6:7 (6-8), 6:3.

„Rodžere, bez tebe, možda bih i uzeo neke druge titule. Ali tu si, najbolji si“, izjavio je posle Conga, izjava primenjiva i u brojnim drugim situacijama.

Čudo. Čudo

Žo-Vilfrid Conga
Photo by AELTC/Jed Leicester – Pool/Getty Images

Dugo se borio, ali teško je išlo. Nova u nizu povreda leđa spustila ga je na 263. mesto na svetu, a ni godine više nisu prijatelj: uskoro će napuniti 37. U sezoni za nama dobio je samo jedan meč, a ove je ostvario sami tri pobede, računajući i čelendžere.

„Bližim se kraju i sada shvatam da sam napravio nešto veliko. Za mene je to neverovatno. Naglašavam – za mene. Za druge ljude verovatno je to normalno, jer ima još mnogo ovakvih poput mene. Ipak, za mene je to čudo. Čudo. Biću srećan ako budem mogao ponovo da se takmičim. Ukoliko ne, biće to kraj jedne lepe avanture“, izjavio je nedavno.

Forhend paralela, akrobatski voleji, slavlje pokazivanjem palčevima na „prezime“, kao fudbaleri, šoumen na terenu i tih i šarmantan van njega. Po tome ćemo pamtiti teniskog Alija, Žo-Vilfrida Congu.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare