Meksiko '86: Najuzbudljivije prvenstvo u istoriji?

Bongarts/Getty Images

“Meksički talasi”, “Božja ruka”, “Gol veka”, Maradona, Platini, Ziko, Sokrates, Lineker, Belanov na jednom turniru... Mnogi koji pamte Meksiko '86 reći će vam da je to najuzbudljiviji Mundijal koji je ikada odigran.

Ujedinjene Nacije proglasile su 1986. za godinu mira. Prethodnog leta u Filadelfiji i Londonu održan je najveći humanitarni koncert ikada, “Live aid”. Na prvom festivalu “Rock in Rio” okupilo se gotovo milion i po ljudi. Svet se menjao. Na bolje.  

Najgledaniji film u bioskopima bio je “Top Gan” sa Tomom Kruzom, zanosnom Keli Mekgilis i nezaboravnim saundtrekom. Klavijature švedskog rok sastava “Europe” osvojile su svet najavljujući “Konačno odbrojavanje”, Džon Bondžovi ispričao je romantičnu priču o Tomiju i Đini i njihovom “Životu na molitvi”…  

Povezano

Meksiko se za to vreme spremao za drugi Mundijal u 16 godina. Kolumbijci odustaju od domaćinstva nakon odluke FIFA da se proširi format završnog turnira sa 16 na 24 tima. Veći broj učesnika zahtevao je i značajnija ekonomska ulaganja, više stadiona, hotela. Kolumbija nije dorasla izazovu svetske fudbalske ekspanzije i 1982. se definitivno povukla.

Meksiko koji je prethodno organizovao SP 1970. bio je najbolje rešenje s obzirom da Evropa zbog kružnog domaćinstva nije bila opcija. Ni veliki zemljotres 1985. nije mogao da poremeti planove domaćina. Ukupno 12 stadiona u 11 gradova srećom su ostali netaknuti. Od “Asteke” u prestonici Meksiko Sitiju sa kapacitetom od 115.000 mesta do najmanjeg u Zapopanu koji je primao “tek” nešto više od 30.000 navijača.    

Jugoslovena nije bilo na završnom turniru. Remi bez golova sa Bugarskom na JNA bio je loša uvertira na startu kvalifikacija, a kada se u aprilu ’85. na prepunom “Koševu” odigralo 0:0 i protiv Francuske, bilo je jasno da put do Meksika postaje teško ostvariva misija. Na kraju su se evropski šampioni Francuzi i “uvek neugodni” Bugari našli među 24 putnika, a jedini predstavnik Jugoslavije biće sudija Zoran Petrović.  

Učesnike je dočekala paklena meksička klima, tropski uslovi poput onih u Gvadalahari, pustinjska vlaga Montereja. Najteže je bilo onima u Toluki koji su morali da trče za loptom na nadmorskoj visini od 2.600 metara!

Mike King/Getty Images

Ali sve se to zaboravilo kada su 31. maja na teren izašli aktuelni svetski šampion Italija i Bugarska. Na “Asteki” je 96.000 gledalaca ispratilo uvodni meč i remi dve evropske selekcije.

Danska je prijatno iznenađenje u grupnoj fazi, u prvom nastupu na Svetskim pvenstvima pobeđuju Zapadnu Nemačku i Škotsku, demoliraju Urugvaj sa 6:1. Druga dva debitanta, Kanada i Irak, nisu se proslavila. Ostali su bez bodova u svojim grupama.  

Maroko je pokvario planove evropskim timovima i bio senzacionalni pobednik Grupe E. Odoleli su Poljacima i Englezima (0:0), potom uzeli “skalp” evropskom vicešampionu Portugalu (3:1).

Da je neko rekao Mađarima da će im učešće u Meksiku biti poslednje na velikim takmičenjima u 20. veku, teško da bi poverovali. Nekadašnja fudbalska sila od Mundijala 86. nikada više neće učestvovati na najvećoj planetarnoj smotri. Završili su tada kao treći u grupi C iza Sovjetskog saveza i Francuske, ali im dva osvojena boda nisu donela plasman u osminu finala.      

Specifičan format takmičenja omogućio je Belgijancima da iako treći u svojoj grupi kasnije doguraju daleko, do završne faze. Te sreće nije bio Sovjetski savez čiju osnovu su u to vreme činili igrači kijevskog Dinama, pobednika Kupa Kupova predvođenog velikim Valerijem Lobanovskim.

Upravo su u osmini finala naleteli na Belgijance i u fantastičnom meču posle produžetaka izgubili 4:3. Nije im pomogao ni het-trik legendarnog Igora Belanova. Od Argentine i Brazila se kao i uvek najviše očekivalo. Kareka, Žosimar, Ziko, Edinjo, Sokrates i kompanija u osmini finala pregazili su Poljake sa 4:0. U južnoameričkom okršaju, gol Pedra Paskulija bio je dovoljan “Gaučosima” da eliminišu Urugvajce.

Allsport UK /Allsport

Dok su se na terenima vodile uzbudljive borbe, na tribinama je bila prava fešta. Navijači su ustajali sa sedišta po kružnom principu, dizali ruke i glasno pozdravljali. Tako su rođeni “Meksički talasi” koji će postati jedan od najpopularnijih vidova zabave na sportskim događajima.

Ovaj fenomen nastao je u Severnoj Americi tokom 70-ih, ali tek će se u Meksiku globalna publika upoznati sa njim. Zbog toga je i dobio sadašnji naziv.

Danci, poneseni sjajnim rezultatima u prvoj fazi, dobro započinju duel sa Španijom, ali će ih Emilio Butragenjo zaviti u crno sa četiri gola u trijumfu “Crvene furije” od 5:1.

Ono što je svet video u četvrtfinalnom duelu na “Asteki” 22. juna bilo je više od fudbala. Argentinci protiv Engleza, četiri godine nakon Folklandskog rata.

Maradona je toga dana postao besmrtan u očima svoje nacije koja je pobedu od 2:1 videla kao revanš i osvetu Englezima.

U prvom poluvremenu dao je kontroverzni gol Piteru Šiltonu kada je rukom smestio loptu u mrežu, što sudije nisu videle. Potom je predriblao celu odbranu Engleske i postigao “Gol veka”. Nakon utakmice je izjavio da je kod prvog gola “imao pomoć božje ruke”.

Michael King/Getty Images

Brazil ispada od Francuske, Ziko je jedan od tragičara zbog promašenog jedanaesterca u regularnom delu meča, ali najveći krivac za eliminaciju je Sokrates zbog dva propuštena “zicera” i promašaja na startu penal-serije.

I na preostala dva četvrtfinalna okršaja odlučivali su penali. Domaćina Meksiko zaustavila je Zapadna Nemačka zaslugom domišljatog golmana Haralda Šumahera koji se tri puta baca na desnu stranu i brani dva penala Meksikancima. Belgija je u evropskom derbiju eliminsala Španiju, posle 1:1 nakon 120 minuta, u penalima je bilo 4:2.  

Oba polufinala završena su identičnom rezultatom – 2:0. Breme i Feler odvode Nemce u drugo uzastopno finale i zaustavljaju pohod Platinijevih “trikolora”. Maradona je ponovo dvostruki strelac, pa Argentince deli još jedan meč od nove titule, osam godina nakon što su kao domaćini osvojili Svetsko prvenstvo

.U duelu za treće mesto, Francuska je nakon produžetaka savladala Belgiju 4:2. Konačno, 29. juna 1986. dupke puna “Asteka” čekala je finale 13. prvenstva sveta u fudbalu.

Posle 56 minuta igre bilo je 2:0 za Argentinu golovima Brauna i Valdana. Ali Nemci ne bi bili Nemci kada bi se tek tako predali.

Rumenige u 74. i Feler u 83. minutu vratili su egal na terenu. Publika je uživala u spektakularnom meču. Lotar Mateus je dobro odradio posao i kao verna senka pratio Maradonu na svakom koraku. Ali jedan momenat genijalnosti najveće argentinske zvezde odlučio je šampiona. U 86. minutu, “El Pibe” šalje perfektan pas za Buručagu koji postiže gol za istoriju. Argentina je ponovo šampion sveta, 30 miliona ljudi slavi na ulicama ove zemlje.

Bongarts/Getty Images

Dijego je proglašen za najboljeg igrača turnira sa pet golova i pet asistencija, Gari Lineker je najbolji strelac sa šest golova.

Tog vrelog leta 1986, svet je imao šta da vidi na Mundijalu u Meksiku. Nezaboravno finale, prosek od 46.000 navijača na stadionima, efikasne duele, nova rivalstva, igrače koji su postali veći od života.