Jens Leman – dokaz da golmani nisu normalni

Skener 24. dec 202010:00 > 10:44 9 komentara
Jens Leman
Chris Brunskill/Getty Images

I dok za golmane važe klišei da su "najluđi od svih fudbalera", Jens Leman je definitivno bio jedan od onih koji su opravdali taj stereotip.

Mnogo pre Manuela Nojera i njegovog ofanzivnog pristupa fudbalu, Leman je važio za najotkačenijeg golmana, spremnog da poturi svoju glavu tamo gde se niko normalan ne bi usudio.

Legenda o ludim golmanima nastala je još 50-ih godina kada je Bert Trautman u finalu FA Kupa uspeo da polomi vrat, a definitivno je zaživela zahvaljujući Južnoamerikancima Čilavertu i Igiti.

Onda su došle evropske lude: Fabijan Bartez, Oliver Kan i naravno Leman. Pratila ih je reputacija nepredvidivih, ali veoma pouzdanih ljudi među stativama. Izdvajali su se karakterom koji ih je često dovodio u nevolje.

Još dok je bio u Borusiji, Leman je pokazao da ne preza ni od sopstvenih saigrača. Isključen je zbog fizičkog sukoba sa Marsiom Amorosom. Ista greška će mu se ponoviti još četiri puta u karijeri.

U Arsenalu je zaradio nadimak „Ludi Jens“ koji mu je savršeno pristajao. Bes koji je nosio u sebi manifestovao je na različite načine, baš kao i njegov kolega Kan. Tako je nastalo veliko rivalstvo dva golmana nemačke reprezentacije. Kao da su se utrkivali ko će napraviti veću glupost na terenu.

Nije bilo lako sa njim. Bio je prava individua“, objasnio je nekadašnji trener Dortmunda Matijas Zamer.

Kako li je tek bilo Arsenu Vengeru! Pamti se incident u finišu famozne sezone 2003/04 kada je zgrabio Robija Kina za glavu i potpuno nepotrebno skrivio penal.

Njegov disciplinski dosije bio je prepun i pre dolaska u Premijer Ligu. Tokom poslednje sezone u Dortmundu zaradio je četiri žuta i dva crvena kartona. Zbog šutiranja igrača Frajburga Kulibalija dobija zabranu igranja na četiri utakmice.

Van terena je važio za beskompromisnu, otvorenu, čak i superiornu osobu.

Spisak njegovih golmanskih kvaliteta takođe je bio pozamašan: Izuzetni refleksi, inteligencija u praćenju i čitanju igre, akrobatske intervencije. Služio se sa oba stopala, autoritativno komandovao odbrambenom linijom…

Kao član „Nepobedivih“, zaslužan je što je Arsenal u šampionskom pohodu dozvolio protivnicima da postignu svega 26 golova. Branio je na svih 38 utakmica.

Čitavih 853 minuta bez primljenog gola na ukupno deset mečeva zaredom njegov je pečat u pohodu na finale Lige Šampiona 2006. Nažalost, u finalu se ponovo pojavio onaj autodestruktivni Leman.

Istrčao je pred Samjuela Etoa i nakon mučkog faula, pokazan mu je put u svlačionicu. Isključen je posle samo 18 minuta igre, na najvažnijoj utakmici u evropskom fudbalu.

Kada mi je sudija pokazao crveni karton, osetio sam se kao najusamljenija osoba na svetu. Nisam uspeo da skupim snage ni da se žalim.“

Jens Leman je prvi igrač koji je dobio crveni karton u finalima Lige Šampiona.

U poznoj fazi igračke karijere uspeva da postavi nacionalni rekord – 681 minut bez primljenog gola. U 39. godini bio je standardan i branio svaki meč na Euru 2008. gde su Nemci poraženi u finalu od Španije.

Povukao se 2010. u dresu Štutgarta, da bi se 2011. neočekivano vratio iz penzije kako bi pomogao povredama desetkovanim Tobdžijama.

Eskcentrični golmani više nisu na ceni kao nekada, pa Leman verovatno ostaje poslednji predstavnik stare škole, živi dokaz da među stative staju samo oni najhrabriji, ali i najluđi.

 

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare