Kako vratiti fudbal navijačima?

Skener 11. jan 201914:00 > 04. maj 2022 14:09 0 komentara
Gad Salner / Vadim Tarasov / Doron Shahino

Drugačiji fudbal je moguć. Sadašnja Liga šampiona i buduća evropska Superliga su jedna strana priče, ali fudbal nudi mnogo prostora i za drugu stranu medalje, onu u kojoj ima mesta za običneljude.

Gad Salner / Vadim Tarasov / Doron Shahino

Dva momka iz Izraela, Gad Salner i Vadim Tarasov, gotovo nehotice pokrenuli su pre nekoliko godina revoluciju koja trese njihovu zemlju i širi se svetom. Ideja je bila odvojiti predstavu o fudbalu od one slike koju nam pružaju mejnstrim mediji, u kojoj se prate životi zvezda današnjice, a svi klinci na svim meridijanima navijaju za tih desetak igrača i nose istih tridesetak dresova.

Okupljeni u pokret Kaduregel-Shefel oni su za kratko vreme povezali desetine hiljada ljubitelja fudbala u Izraelu, pruživši im sasvim drugačiji tip sadržaja, vezan za fudbalsku subkulturu.

Oduvek volimo fudbal, ali smo želeli da doživimo pravi fudbal, nešto što sa modernim nema veze. Dosadio nam je moderni, mejnstrim fudbal. On je postao izopačen zbog velike količine novca, prepun je igrača kojima nije stalo do svojih klubova, a o navijačima niko ne vodi računa. Jednog dana rešili smo da učinimo nešto, da odemo na nižerazrednu utakmicu, i odlučili da odemo u jedan arapski grad na granici i tako je sve počelo“, objašnjava Gad za Sportklub.

Taj grad zove se Um al-Fahm, a njegovih pedesetak hiljada stanovnika su uglavnom Arapi, koji inače čine oko 20 posto stanovništva Izraela. Priče o suživotu Arapa i Jevreja, koji u miru i prijateljstvu igraju fudbal i žive normalne živote, daleko od kamera i uticaja politike, postale su fokalna tačka koja će im otvoriti vrata širom Evrope, i omogućiti da hiljadama ljudi u različitim zemljamapokažu svoje interesantne fotografije (Beograd ih je ugostio u aprilu 2015, kada je izložba bila postavljena u KC Grad).

Kada odete na takvo mesto sve je drugačije. Stadioni su drugačiji, restorani su drugačiji.  Sve je to jedno vrlo različito kulturološko iskustvo.  Ljudi su vrlo predusretljivi, drago im je da vas ugoste. Oseća se da su povezani sa klubom na način na koji veliki klubovi nisu“, objašnjava Vadim.

Gad Salner / Vadim Tarasov / Doron Shahino

Svidelo nam se, i počeli smo da idemo svake nedelje u različita mesta. Mi smo iz Tel Aviva, i baš kao i vi ovde u Beogradu, mi sve ekonomske ili kulturne potrebe možemo da podmirimo u svom gradu. Zbog toga većina ljudi u Tel Avivu, kao ni većina Beograđana, nema naviku da obilazi svoju zemlju. Normalno je da ljudi iz manjih gradova posećuju Tel Aviv, ali se retko dešava da neko iz velikog grada ode u manji. Prateći nižerazredni fudbal mi smo obišli svaki ćošak Izraela“, dodaje Gad.

Kada kažu svaki ćošak, zaista to i misle. Od Golanske visoravni na severoistoku, gde su bili u selima uklještenim između Sirije i Libana, do pustinje Negev na jugu zemlje, Gad i Vadim su, sami ili sa drugarima, obilazili najrazličitije zajednice koje tamo žive. Izrael je mala zemlja, površine slične Vojvodini ili Sloveniji (mada je zbog konfiguracije vrlo dugačak, a uzak), ali su geografske i demografske specifičnosti omogućile izuzetnu šarolikost.

Naša zemlja je, iako mala, vrlo raznovrsna i po geografiji. Na severu imamo planine, na kojima možemo da se skijamo i odmah spustimo na mediteransku obalu. Plus na jugu je pustinja. Uvek u pozadini postoji tenzija između Jevreja i Arapa, ali u stvarnom životu to ne postoji“.

Jedna od glavnih specifičnosti je to što je jevrejsko stanovništvo (oko 75 posto) doseljeno sa raznih strana. Dve najveće grupe su ljudi doseljeni iz centralne Evrope i arapskih zemalja, a zatim je od osamdesetih počelo masovno doseljavanje iz ex-SSSR i Etiopije. Kako je raseljavanje Jevreja sa tih prostora počelo još u ranim godinama nove ere, ponovno okupljanje dovelo je na isti prostor razne kulture, razna životna iskustva, ljude koji desetinama generacija nisu živeli na istom prostoru.  Uz njih tu su i Arapi, koji su takođe vrlo kulturološki različiti, jer u toj maloj zajednici (njih je u Izraelu ispod dva miliona) osim Palestinaca (među kojima je solidan broj hrišćana) ima i Beduina, Druza…

Gad Salner / Vadim Tarasov / Doron Shahino

Vadimova porodica je poreklom iz bivšeg Sovjetskog saveza, moja je iz Rumunije, dok je naš režiser Doron poreklom iz Sirije“, kaže Gad i dodaje. „Idete tako zemljom, u jednom selu su Beduini, i tamo smo naleteli na klub u kojem su svi igrači članovi iste porodice. U drugom selu su Arapi muslimanske vere. Iza brda je selo sa Jevrejima doseljenim iz Maroka. Onda naletite na klub sastavljen isključivo od etiopskih Jevreja“.

Taj klub zove se Bne-Jihelel i nalazi se u Dimoni, na jugu zemlje. Taj gradić usred pustinje Negev uz etiopsku zajednicu sadrži i veliki broj doseljenika iz Indije, kao i useljenike iz Maroka, među kojima je i porodica Josija Benajuna, bivšeg igrača pet ekipa u Premijer ligi (uključujući Liverpul, Arsenal i Čelsi). U selu Kabije imali su interesantan koncept.

Lokalnom klubu gostovala je ekipa Hapoel Bnei Nudžidat, za koju igra Haled Kadije, lokalni momak. Na gostovanju u rodnom gradu odlučili smo da ga slikom pratimo tokom svih 90 minuta, kao što je već rađeno sa superzvezdama Zinedinom Zidanom i ranije Džordžom Bestom. Zamislite kako je izgledalo to ljudima koji su došli na petoligaški meč“.

Međutim, taj fotografsko-pomiriteljski aspekt samo je vrh ledenog brega u priči o fenomenu Kaduregel-Shefel, što se okvirno može prevesti kao Bazični fudbal. U osnovi tog pokreta je potpuna promena paradigme, vraćanje fudbala svom korenu i pravim ljubiteljima.

U početku smo krenuli na putovanja samo za sebe. Posle nekoliko meseci otvorili smo Facebook stranicu. Onda je sve to brzo steklo kultni status i odjednom su počele da se povezuju različite stvari iz fudbalske subkulture, od Football Managera, preko sličica… Uskoro je bilo dovoljno materijala za izložbu fotografija, i na njoj se pojavilo mnogo ljudi, cela pričaje eksplodirala i uskoro su nas pozvali u Englesku, na festival Pride and Passion. Tada nam se priključio i Doron Šahino, koji nas je snimao kamerom. I postao važan deo priče“.

Gad Salner / Vadim Tarasov / Doron Shahino

Vrlo brzo ispostavilo se da je pravih ljubitelja fudbala mnogo i u Izraelu i širom sveta.

Ubrzo su o nama počeli da drže predavanja. Ljudi su žedni ovakvih sadržaja, fudbalske kulture koja nema veze sa Ligom šampiona. Ljudi koji vole fudbal ne vole samo Makabi Tel Aviv, Zvezdu, Real Madrid ili Mančester Junajted. Oni vole i FM, sličice, muziku povezanu sa fudbalom“.

Kada smo se već dotakli sličica na red je došao i jedan od najinteresantnijih delova čitave priče.

Došli smo na ideju da napravimo svoje sličice, za početak sa fudbalerima iz nižih rangova, da bi se to zatim proširilo na neke kultne heroje od pre 20-30-40 godina. Među desetinama junaka izraelskih klubova iz prošlih vremena u albumu se našao i Ukrajinac Oleg Neduda, koji je igrao za Makabi iz Herclije krajem XX veka. Nije završio samo na sličici, već i u našoj knjizi kratkih priča, jer jedna od priča opisuje fiktivni susret sa njim. U stvarnosti ga još nismo našli. Ah da, napravili smo i pivo nazvano po njemu“.

Jasno, mesto je moralo da se pronađe i za Football Manager, opsesiju nas miliona.

Jedna od najzanimljivijih stvari je kako FM kreira regene, i daje im imena na osnovu tradicije zemlje iz koje dolaze. To stvara prostor za nemoguće konstrukcije. Videli smo igrače koji se zovu na primer Ahmad Melikson. Ahmad je arapsko ime, a Melikson prezime Jevrejina koji je živeo u Evropi. Nema šanse da bi neko mogao tako da se zove u stvarnosti. U FM se, međutim, takav igrač pojavio, pa smo ga mi sa odgovarajućom slikom ubacili u album. Rasprodali smo i albume i sličice dok si rekao keks“.

Gad Salner / Vadim Tarasov / Doron Shahino

Sledeći korak bili su festivali, na kojima su poznati ljudi povezani sa fudbalskom subkulturom držali kraća predavanja, a brojni gosti se međusobno družili. Bila je to prilika i da se probaju piva iz njihove radionice, kao i da se nabave majice i sličan materijal. Vrhunac je bio kada su u okviru jednog od festivala izneli na parking stari kompjuter i startovali FM/CM iz neke od prošlih godina, na licu mesta i pred živom publikom.

Ja sam završio igrajući dva sata po završetku festivala. Sve vreme sam govorio – samo još jednu utakmicu…“, kaže Vadim.

Ispostavilo se da je fudbalska subkultura mnogo snažnija i raširenija nego što je iko to mislio. Vrlo brzo uključili su se i fudbaleri iz izraelske prve lige. Tako se u sklopu jedne akcije odigrala utakmica u kojoj su Gad, Vadim i drugari igrali protiv Itaja Šehtera (Svonsi, Nant) i Idana Vereda bivšeg krila Crvene zvezde.

Postali smo totalni hit u Izraelu, a saradnja nije ostala na nivou pojedinačnih igrača. Sada imamo potpisan ugovor o saradnji sa Prvom ligom Izraela“.

Nešto slično bilo bi gotovo nezamislivo u Srbiji, gde decenijama ne postoji ni zvanični album fudbalske lige, niti bilo kakvi prateći sadržaji, a o netrpeljivosti između delova subkulture (bilo da su u pitanju različiti klubovi ili različitia shvatanja podržavanja sopstvenog)  da i ne pričamo.

Mi smo često u Srbiji, posle Engleske ovo je zemlja koju najčešće posećujemo, i veoma nas čudi takva situacija, jer su ljudi veoma strasno povezani sa fudbalom. Neverovatno je da nema nikakvog pratećeg sadržaja“.

Ako već to ne možemo da učinimo sami, a često se ispostavlja da ne možemo, momci iz Kaduregel Shefela su ponudili pomoć.

Videli smo koliko su ljudi u Izraelu žedni ovakvog sadržaja i ovakvih projekata i želimo da pomognemo. Imali smo prilike da pričamo sa raznim ljudima povezanim sa fudbalskom subkulturom i zainteresovani smo da sa nekim ovde organizujemo događaj na kome bi se sve te priče pojavile u isto vreme, gde bi došli kultni heroji“.

Kada je u Izraelu čitava priča privukla veliku pažnju, usledilo je internacionalno širenje. Britanija je bila prvo mesto koje su obišli, iskustva su uglavnom bila dobra, sve dok im u Kardifu nisu zabranili izložbu, što je bio atak na drugačije mišljenje kakvi su uobičajeni u na papiru liberalnim sredinama u Britaniji i SAD u poslednje vreme.

Isprva smo bili ljuti jer se to desilo, ali vrlo brzo smo shvatili da nam je tako dat neverovatan prostor u medijima. Hej, o nama se raspravljalo u britanskom parlamentu! Superkul“, kažu momci, koji su u Italiji imali zabavnu anegdotu.

Išli smo na skijanje, i sleteli u Bergamo. Umesto da krenemo pravo na planinu, napravili smo široki luk do Verčelija, gde smo uhvatili utakmicu Pro Verčeli – Bari, nismo hteli da je propustimo, jer je jedan od nas imao desetak sezona i mnogo trofeja sa Pro Verčelijem, uključujući Ligu šampiona. Stigli smo tamo, a utakmica je igrana bez publike,prvi put u klupskoj istoriji. Onda su nam ispred stadiona prišli domaći ultrasi i hteli da nas napadnu, jer su mislili da smo navijači Barija. Kad smo objasnili o čemu se radi, lako smo se sporazumeli. Tako smo ispratili utakmicu ispred stadiona, ali ja i danas uvek proverim njihove rezultate, dok Gad gleda Darbi Kaunti“, dodao je Vadim.

Kad smo u Darbiju pravili izložbu rekao sam im da sam navijač kluba, nisu me shvatili ozbiljno. Kad su me proveli na turu po stadionu, prepoznao sam sve likove sa slika, Marta Poma, Paola Vončopa… Nisu mogli da veruju da ih nisam ložio“, kaže Gad.

Svuda na svetu gde smo bili sa ovom pričom reakcija je bila ista. Svi su odmah shvatili i svima se svidelo“.

Kako i da im se ne svidi? Ljudi došli i okupili druge ljude da bi pričali o fudbalu uz pivo. Ko bi to mogao da odbije?

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!