Tragični kraj Rejesa: Princ koji nije postao kralj

Skener 1. jun 201919:57 > 04. maj 2022 14:09 0 komentara
David Ramos/Getty Images

Tragična smrt Hosea Antonija Rejesa na dan finala Lige šampiona koje se igra na stadionu jednog od njegovih bivših klubova potresla je fudbalski svet.

Saobraćajna nesreća prekinula je legendi fudbalskog kluba Sevilja život u 36. godini, ali i fudbalsku karijeru, jer je ovog proleća nastupao za drugoligašku Ekstremaduru i pomogao joj da izbori opstanak.

Odrastao u romskoj porodici u Utreri, dvadesetak kilometara jugoistočnood Sevilje, Rejes je blesnuo kao dečak i većinu najvećih uspeha ostvario u mladosti. Deo akademije fudbalskog kluba Sevilja od svoje dvanaeste godine, on je već sa 16 godina i pet meseci debitovao za belo-crvene na gostovanju Saragosi.

Taj meč ostao je zapamćen po majstoriji Grka Cartasa i autogolu Mirsada Hibića, a iako prva zvezda Aragonaca Savo Milošević nije igrao zbog suspenzije, oni su slavili 2:1, a Rejes je dobio poslednjih pet minuta, umesto Nanda Martrinesa. U toj godini Rejes je bio deo Sevilje B, koja je nastupala u trećoj ligi, i već je tada nagovestio da će u polju biti korisniji nego pred golom, jer je u 32 utakmice bio strelac samo jednom. Ipak, tog maja igrao ej na kadetskom prvenstvu Evrope u Izraelu, gde je dao prvi španski gol na turniru, ali ekipa nije prošla dalje od četvrtfinala.

Za klub iz Andalusije to su bila turbulentna vremena, te sezone su oba njihova tima ispala iz svojih liga, onaj u Primeri je bio ubedljivo na dnu, ali su se godinu dana oba vratila na isti nivo. Hoakin Kaparos, koji je zamenio Markosa Alonsa na klupi, imao je rezultatske ambicije, pa nije mnogo verovao u mlade i prodao je talentovani tandem Marćena – Hesuli, a Rejesu je za godinu dana dao malo preko jednog sata fudbala – 30 minuta u oktobarskom ligaškom remijem sa Hetafeom i 37 minuta u kup-porazu od Heresa sredinom decembra.

Firo Photo/ALLSPORT

U sledećoj sezoni Rejesu se otvorilo mesto u prvom timu Sevilje, koja je u povratničkoj sezoni završila na osmom mestu. Postigao je osam golova igrajući prilično redovno na različitim napadačkim pozicijama, a posle Španije došlo je vreme da ga upozna i cela Evropa. Jedan od njih, protiv Valjadolida u novembru, izazvao je prvi viralni video, jer je Galjardo rešio da ga proslavi zgrabivši tinejdžera za privatne delove tela. Ruku na srce, gol je bio divan, Rejes je loptu pokupio na svojoj polovini, prošetao se kroz odbranu i probušio golmana Rikarda.

U leto 2002. na terenima Norveške, međutim, Rejes je bio bitan deo priče koja će obeležiti evropski fudbal u narednih 15 godina. Juniorska reprezentacija Španije osvojila je naslov prvaka Evrope, a u njenom sastavu uz Rejesa bili su Andres Inijesta, Fernando Tores, Dani Harke i Serhio Garsija. Rejes je postigao dva gola u prvoj španskoj pobedi na turniru, nad domaćinom i bio standardan u ekipi.

Sevilja je u sezoni 2002/03 bila deseta, a Rejes je postigao skoro četvrtinu njenih golova, devet od 38. Malo ko je verovao da nikad u karijeri neće nadmašiti taj učinak. U sezoni koja je usledila, nekoliko dana pred dvadeseti rođendan, dobio je i poziv za državni tim, od svog bivšeg juniorskog selektora Injakija Saesa. Malo posle debija protiv Portugala bio je dvostruki strelac u meču sa Jermenijom, a do polusezone je za Sevilju dao pet golova u ligi i jedan u kupu, čime je zaokružio učinak na 25 pogodaka za samo dve i po godine. Dovoljno da Arsen Venger krene po njega.

Kada se gradom raširila informacija da su Englezi stigli po Hosea, navijači Sevilje su se okupili ispred stadiona. Dugo su trčali za automobilom koji ga odvodi.Predsednik kluba Hose Marija Del Nido nazvao je prodaju lokalnog momka „najtužnijom stvari koju je uradio u fudbalu“, ali je uteha bila veoma opipljiva – 10 i po miliona funti odmah, potencijalnih sedam miliona kasnije (isplaćen je ceo iznos). Bez tog novca ne bi bilo ni Seviljinih trofeja, jer Monći ne bi imao čime da radi.Bio je to ogroman iznos za to vreme, do tada najskuplji Arsenalov transfer u istoriji, ali u to doba ga je Arsenalov direktor Dejvid Din poredio sa Kristijanom Ronaldom, koji je stigao u Mančester pet meseci ranije.


Phil Cole/Getty Images

Njegovi prvi utisci nisu bili sjajni. Kažu da mu je prva rečenica na aerodromu bila: „Dovraga, koliko je hladno ovde“. No, kulturološki šokovi mu nisu bili strani, kada je stigao u Seviljinu školu jedva je umeo da čita i piše, bio je neuhranjen i odbijao da predugu kosu dovede u red. Ko zna da li bi stvari došle u red da ga pod svoje nije uzeo pet godina stariji saigrač Alehandro Kampano, nagovorio da se ošiša, donosio mu knjige i ubedio ga će mu klupski psiholog pomoći.


Rejes je uleteo u ekipu na sredini legendarne nepobedive sezone i relativno brzo počeo da nalazi svoje mesto u njemu. Iako je na drugom meču dao autogol, navijače je osvojio nepune dve nedelje kasnije. Arsenal je bez Anrija i Viltora igrao protiv Čelsija u FA kupu i gubio.

Rejes je posle desetak minuta u drugom poluvremenu primio loptu od Edu, utrčao u prazan prostor i sa 25 metara zakucao je pod Kudičinijevu prečku. Italijanski golman se nekoliko minuta kasnije povredio, a njegova zamena Saliven primila je od Španca gol bukvalno pre nego što je pipnula loptu za konačnih 2:1. Zvezda je rođena. Džon Motson je u prenosu konstatovao da je Anri kralj Hajberija, a Rejes njegov princ.


Čelsiju će dati gol i u Ligi šampiona, a u završnici je bio jedini strelac u mečevima sa Portsmutom i Fulamom i omogućio Tobdžijama da zadrže nepobedivost. Bio je četrnaesti Španac u Premijer ligi, ali prvi koji je podigao trofej.


U drugu sezonu Rejes je ušao spektakularno, postigavši bar po gol na prvih šest mečeva, izabran za igrača meseca u Premijer ligi i
– stao. Mnogi su kasnije ukazivali na meč koji je Arsenal igrao na Old Trafordu, u pokušaju da produži nepobedivost na 50 utakmica. Poučeni iskustvom iz prethodne sezone, Crveni đavoli su ušli u duel naoštreni, a braća Nevil i Skols su osetili slabost kod Andalužanina i batinama ga izbacili iz utakmice. Svi rivali su uživo videli recept.

Od tog trenutka do karijere mučila ga je nekonzistentnost, često je bio nostalgičan i nikad neće nadmašiti 12 golova, koje je postigao u 2004/05. U februaru 2005. dogodilo se nešto što će ga ozbiljno poremetiti: jedna španska radio stanica izabrala ga je za žrtvu telefonske šale – voditelj se predstavio kao Emilio Butragenjo, sportski direktor Reala. Rejes u etru izgovarao stvari koje ne bi smeo, od toga da bi veoma voleo da pređe u Real, do toga da ne podnosi polovinu saigrača u Arsenalu i da se tamo ne oseća dobro. Stvar je smirena, ali nikada potpuno popravljena.

Na samom kraju sezone dobio je crveni karton u finalu FA kupa, ali su njegovi saigrači ipak podigli trofej. Njegov uticaj opao je u trećoj sezoni, postigao je ukupno samo šest golova, a od kluba se oprostio finalnom utakmicom Lige šampiona, kada je pet minuta pred kraj ušao u Parizu protiv Barselone. Arsenal se tog leta preselio na Emirejts, a ispostavio se da Rejes nikad tamo nije zaigrao.

I
stovremeno je odigrao i poslednje mečeve za nacionalni tim. Posle Saesa selekciju je preuzeo Luis „Kornjača“ Aragones, izvrsni ali kontroverzni trener, koji je vrlo brzo zaradio optužbe za rasizam. „Ne znam zašto me optužuju, rekao sam cigančetu da je bolji od crnaca“ (u prevodu: Hose, bolji si igrač od Tjerija Anrija), objašnjavao je svoj istup pred novembarski meč sa Englezima iskusni trener, koji će Španiju dovesti do evropske titule 2008. U dresu Furije Rejes je odigrao 21 meč i dao 4 gola. Poslednji put na teren je izašao 15. avgusta, pola meseca pre svog 23. rođendana.


Ian Walton/Getty Images

Razočaran što ga je u finalu LŠ Venger pustio u igru tek u finišu, tražio je da se vrati u Španiju. Sledeću sezonu proveo je u madridskom Realu kao pozajmljeni igrač. Kapelo ga nije previše cenio, startovao je samo 17 puta i do poslednjeg dana sezone dao je samo pet golova na 37 mečeva, ali je 17. jun 2007. verovatno najslavniji dan Rejesove karijere.


Madriđani su jurili titulu šampiona, ali su gubili od Maljorke 1:0 i bio im je neophodan preokret. U 66. minutu Rejes zamenio povređenog Bekama i već posle dva minuta izjednačio, na pâs Iguaina, a osam minuta pred kraj, ponovo na dodavanje Argentinca, potvrdio je pobedu i titulu madridskog kluba. Real je posle četiri godine osvojio trofej, ali heroj pobede je brzo zaboravljen na stadionu Bernabeu.

Tog leta trajno se preselio u Madrid, ali onaj crveno-beli deo. Atletiko ga je kupio za dva i po puta manju sumu od one koju je zaradila Sevilja tri i po godine ranije. Prva sezona bila je teška, nije postigao nijedan gol i često je bio na klupi, pa je sledeće godine pozajmljen ekipi Benfike. Tamo je, sa Kikeom Sančesom Floresom na klupi, osvojio Liga kup Portugala. Tokom leta nije se znalo gde će nastaviti karijeru, jer ga ni u jednom od klubova nisu hteli, pa je ostao u Madridu. A onda mu se sreća konačno nasmešila.

Na Kalderon je krajem oktobra 2009. stigao Sančes Flores, inače i sam Rom iz Andalusije, i odjednom je sve leglo na svoje mesto. Tako je na obali Mansanaresa počela nova etapa Rejesovog života, neobična priča o gospodaru Lige Evrope. Posle dve godine on je konačno zatresao mrežu na terenima primere u januaru 2010, a kao standardni deo tima učestvovao je u osvajanju Lige Evrope protiv Fulama, španskog Kupa kralja, a zatim i Superkupa Evrope, gde je dao gol Interu.

Denis Doyle/Getty Images

Rejes je u Madridu ostao do januara 2012, kada je zamolio novog trenera Dijega Simeonea da ga pusti nazad u Sevilju. Njegov otac operisan je nekolikonedelja ranije i želeo je da bude blizu porodice i Utrere. Pošto je bio deo ekipe u jesenjem delu, dobio je medalju pobednika Lige Evrope, koju će Jorgandžije osvojiti pobedom nad Atletikom iz Bilbaa u Bukureštu.

U rodnom kraju je mogao da se smatra prvotimcem samo u prvih godinu dana, posle čega je postao deo rotacije. U tom periodu najbitniji je njegov učinak u najvažnijim mečevima. Betisu je redovno davao golove, dva u ligi (u prvom derbiju već posle 11 sekundi), jedan u kupu, jedan u Ligi Evrope. Asistiraop je za gol Karlosa Bake u finalu Lige Evrope, zatresao mrežu Barselone u Superkupu kontinenta.

Bilo je to doba u kojem je Unai Emeri pretvorio Sevilju u supersilu Lige Evrope. U tri godine oni su osvojili uzastopne trofeje u tom takmičenju, a Rejes odigrao 24 utakmice u njemu (uz dva superkupa i dva duela u LŠ). Momak iz Utrere je tako stigao do pet trofeja u Ligi Evrope, po čemu je rekorder. U istoriji evrokupova samo su Pako Hento i Rej Klemens osvojili po jedan više.

Već tradicionalno sezonu je završavao ranije zbog povreda i nije mogao da održi nivo potreban za Seviljine ambicije. U ekipu je stigao novi trener Horhe Sampaoli koji je hteo fizički spremnije igrače. Zato je sa suzama u očima konstatovao da neće moći da ispuni svoj dečački san i završi karijeru tamo gde je počela. Posle 253 utakmice i 40 golova Hose Antonio Rejes oprostio se od Sevilje.

Claudio Villa/Getty Images

Približavao mu se 33. rođendan i morao je da smisli šta će dalje sa karijerom, a ponovo mu je priliku pružio Kike Sančes Flores, koji ga je doveo u Espanjol, dajući mu ugovor na 1+1 godinu. Međutim, priliku je dobijao uglavnom sa klupe, dao tri gola (jedan Sevilji i jedan Betisu) i nije proveo na terenu dovoljno vremena da aktivira drugu sezonu ugovora.

Tada je prvi put počela da se pominje Rejesova želja da se oproba u nekoj egzotičnijoj zemlji, a zainteresovani su bili Šangaj Šenhua i Al Hilal. Međutim, dogovor nije pao, pa je krajem januara 2018. iznenada stigao u Kordobu, koja se grčevito borila za opstanak u Segundi, sa pet pobeda i 15 poraza u 25 utakmica. Hose je dugo ulazio u takmičarsku formu, jer ni u poslednjim mesecima za Espanjol nije uspevao da sastavi 90 minuta.

Sa bivšim reprezentativcem u timu Kordoba je naglo podigla nivo igre, uhvatila priključak sa odmaklim rivalima, i došla u poziciju da eventualnom dobrom završnicom sezone ipak ostane na drugom nivou španskog fudbala. Četiri kola pred kraj oni su bili četiri boda ispod crte, ali su do kraja dobili sve mečeve i završili tri mesta iznad zone ispadanja.

Gonzalo Arroyo Moreno/Getty Images

Sledeći potez bio mu je u najmanju ruku neobičan za momka koji je tokom karijere patio od nostalgije – preselio se u samo srce Azije. Uzeo je na sebe težak zadatak, da ekipu Hsinđjiang Tjanšan Leopard iz Urumćija zadrži u drugoj kineskoj ligi (kasnije se ispostavilo da nije morao da se trudi, jer su dva druga kluba ispala, a dva ugašena, pa su svejedno opstali). Došao je na polusezoni da igra za ekipu koja je u 13 mečeva skupila pet bodova i dala četiri gola. Toliko ih je postigao on sâm, vodeći ih ka tri pobede i 13 bodova. Rejesov poslednji pogodak pao je u Hohotu (odakle svake godine gledamo džudo turnire), 25. avgusta 2018. Bio je to njegov 96. gol u karijeri.

Zimus se vratio u Segundu i zaigrao za Ekstramaduru. Nastupio je u devet mečeva i pomogao klubu sa zapada Španije da se zadrži u drugom rangu. Aprilska serija od pet pobeda ih je odmakla od zone ispadanja, a u prošlom kolu i formalno su izborili opstanak. Uprava je donela logičnu odluku da u preostala dva meča pruži šansu mlađima. Rejes je poslednji meč u karijeri odigrao u pobedi nad Alkorkonom 18. maja. Bila mu je to utakmica broj 653.

Rejesov život završen je malo pre podneva, u subotu, prvog juna 2019. Tog jutra saopšteno mu je da neće biti u timu Ekstremadure za pretposlednji meč sezone sa Kadisom. Jurio je ka kući, prošao Sevilju i na nekoliko kilometara od rodnog grada automobil se prevrnuo i zapalio, verovatno zbog prevelike brzine. U njemu su stradali još jedan Rejesov rođak i prijatelj. Hosea su kod kuće na ručku čekali supruga Noelija, dve ćerke i sin.

Zbog smrti Hosea Antonija Rejesa njegov rodni grad biće u dvodnevnoj žalosti. Pred finalni meč Lige šampiona biće održan minut ćutanja, a sve utakmice španske Segunde zakazane za vikend pomerene su na utorak.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!